Ordinacijama estetskih kirurga i dermatologa širi se novi trend koji pred njih stavlja dosad neviđene izazove u radu s pacijentima. Sve veći broj ljudi na konzultacije prije estetskih zahvata, naime, dolazi s fotografijama koje su generirane uz pomoć nekog od alata umjetne inteligencije, zahtijevajući od liječnika da repliciraju takav izgled na njihovom licu. Prema navodima medicinskih stručnjaka, koje prenosi Business Insider, ti digitalni prikazi često graniče s karikaturama i potpuno zanemaruju biološka ograničenja.

"Kao likovi iz crtića"

Jedna je kozmetička dermatologinja  tako navela primjer pacijentice koja je donijela sliku s pretjerano uvećanim usnama i lutkastim očima, pa rekla da joj zahtjev zvuči kao da netko želi izgledati poput lika iz crtića. Istraživanja provedena na ovu temu pokazala su da osobe koje koriste AI alate za poboljšanje fotografija imaju znatno veća očekivanja od rezultata plastičnih operacija u usporedbi s pacijentima koji ih ne koriste.

AI generatori slika skloni su stvaranju specifične estetike koja uključuje ekstremno pune usne, goleme oči i oštro definirane čeljusti. Ključni problem, kad se to želi preslikati u stvarnost, leži u tome što tehnologija uopće ne uzima u obzir individualnu strukturu lica pojedinca, etničku pripadnost niti nužan kirurški sklad. AI, naime, ne prepoznaje trodimenzionalnu kompleksnost rekonstrukcije nosa, zbog čega često generira anatomski nemoguća rješenja – ali ona koja su nekima očito privlačna.

Tehnologija protiv anatomije

Liječnici naglašavaju kako ne postoji operativni zahvat kojim bi se, primjerice, mogla povećati sama veličina očiju, a čak i kada bi to bilo izvedivo, rezultat bi izgledao neprirodno. Glavna prepreka u realizaciji takvih želja nisu, dakle, nedostatak mašte ili vještine kirurga, već fizika, anatomija i sigurnost pacijenata. Pikseli su jednostavniji od kirurgije, rekao je jedan liječnik suočen s brojnim sličnim zahtjevima svojih pacijenata.

Znanstvena istraživanja također potvrđuju postojanje estetske pristranosti unutar generativnih sustava. Algoritmi su podešeni tako da unutar vizualne kulture promoviraju nerealne standarde jer AI lica mogu biti beskrajno optimizirana za maksimalnu vizualnu privlačnost, za razliku od ljudskih lica koja su oblikovana genetikom, starenjem i načinom života.

Analize stručnih medicinskih udruženja pokazuju da GenAI sustavi još uvijek imaju ozbiljna ograničenja u preciznosti i realizmu, pa često stvaraju sintetičke rezultate nalik na "deepfake" koji nemaju prirodnu teksturu kože. Zbog svega navedenog, struka se suočava s povećanim teretom upravljanja očekivanjima pacijenata i vjerojatno će morati uvesti strože procese trijaže kako bi se procijenila anatomska izvedivost pojedinog zahvata. Naravno, morat će se pozabaviti i educiranjem javnosti o razlici između stiliziranih AI slika i stvarnih operacija – kad već živimo u svijetu u kojem je to potrebno…