Sam naziv Call of Cthulhu bio je dovoljan da se prije četiri godine kao pčelice na med zalijepimo za novi projekt ekipe Frogwaresa. Kao veliki ljubitelji “spaljenih” djela H. P. Lovecrafta, nestrpljivo smo čekali daljnje informacije o napretku, no one nikako nisu stizale i čitava je priča zamrla, sve do početka 2016. godine, kada je Focus Home Interactive kao vlasnik IP-a oduzeo projekt Frogwaresu i dodijelio ga ekipi Cyanidea. Posla je bilo više od planiranog, zbog čega se čitava priča odužila te je došlo do odgode od godinu dana.

Priča nas vodi u dvadesete godine prošlog stoljeća, na otok Darkwater, koji već na prvi pogled izaziva jezu. Malo ribarsko mjesto koje služi kao početna točka, okruženo je maglom, a sumorni tonovi prevladavaju na njegovim građevinama i okruženju općenito, kao i na nepovjerljivim licima tamošnjih stanovnika. Naš junak Edward Pierce stiže brodom kako bi istražio misteriozni požar u kojem su stradali lokalni umjetnik i njegova žena, no put do vile u kojoj se spomenuta nesreća dogodila nimalo nije jednostavan, i među inima zahtijeva uvjeravanje bivšeg voditelja imanja da nam preda ključeve. Iako je Pierce veteran Velikog rata, zazire od nasilja i pokušat će mirnim putem ostvariti ciljeve, bilo da je riječ o razgovoru ili zapažanjem detalja i iskorištavanjem predmeta koje nalazi. Prema riječima developera, za svaku ključnu situaciju koja je imperativ za nastavak avanture postoje barem tri različita načina rješavanja, uključujući nekolicinu stavova prilikom konverzacije koji, pak, ovise o dokazima koje smo ranije pronašli.

Ulazak na imanje samo produbljuje osjećaj da se nalazimo u Lovecraftovom svijetu. Već je i letimičan pogled na slike i skulpture dovoljan da shvatimo kako na njima nešto nije onako kako bi trebalo biti, no valjat će pripaziti na to koliko u određene stvari gledamo. Sve neobične pojave vezane su uz ludilo u koje upadamo ako predugo zurimo u njih, što također pridonosi atmosferi horora. Kako smo spomenuli, nasilje nije prvi izbor glavnog lika, a i vatreno oružje neće biti učinkovito protiv grotesknih čudovišta koja će nas proganjati i nenadano nam na trenutke zaustavljati rad srca, pa ćemo se od njih trebati skrivati iza raznih predmeta u okruženju. Prema obećanju, takva igrivost potrajat će sve do kraja igre, i neće se ponoviti slučaj kao s Call of Cthulhu: Dark Corners of the Earth, koji je nakon nekog vremena prešao u čistu akciju, čega se vrlo dobro sjećamo.

Dakako, autori su predvidjeli i scene proganjanja, kao i mogućnost skrivanja u, primjerice, ormaru, dok opasnost ne prođe. Čak ni tada nećemo biti potpuno sigurni, jer dio igrivosti čine i razne fobije, među kojima i ona od zatvorenih prostora. Strahovi također imaju vlastite pokazivače, koji prema demo inačici, ne smiju pasti na nulu jer lik na ekranu umire. Namjerno napominjemo kako je riječ o demo verziji s početka prošle godine, i toplo se nadamo da su to developeri promijenili, jer takva “kazna” za strah baš i nema smisla.

Lovecraftov svijet nudi solidne temelje za izradu horor igara, i radujemo se zaigrati Call of Cthulhu, koji bi mogao biti prva igra koja je tu podlogu iskoristila onako kako treba.