SpaceX planira lansirati svoju pokusnu kapsulu nadolazećeg utorka, 23. lipnja, između 12:43 i 13:43 sati po hrvatskom vremenu. Misija pod nazivom Starfall Demo bit će lansirana pomoću rakete Falcon 9 s lansirnog kompleksa 40 baze Cape Canaveral u Floridi. Glavni cilj ove demonstracijske misije u nisku Zemljinu orbitu jest testiranje napredne svemirske kapsule dizajnirane za siguran povratak visokovrijednog tereta na Zemlju.

Orbitalni "frizbi"

Za razliku od tradicionalnih stožastih kapsula, Starfall se odlikuje nekonvencionalnim plosnatim dizajnom u obliku kružnog diska. Ova kapsula ima promjer od 3,1 metar te visinu od svega 75 centimetara, dok joj masa (bez tereta i goriva) iznosi približno 2.100 kilograma. Konstrukcija je podijeljena na dva ključna dijela: aluminijsku gornju ploču mase 1.400 kilograma i toplinski štit od ugljičnih vlakana težak 700 kilograma. Unutar kapsule nalazi se teretni prostor dimenzija 2,5 × 1.5 × 0,5 metara, koji omogućuje prijevoz do 1.000 kilograma tereta, čime ukupna masa pri povratku doseže oko 3.100 kilograma.

Sustav je namijenjen pružanju usluga autonomne svemirske proizvodnje u mikrogravitaciji te brzom, bespilotnom transportu tereta od bilo koje do bilo koje točke na Zemlji u kratkom vremenu. SpaceX ovim projektom nastoji proširiti komercijalne aktivnosti u svemiru i odgovoriti na rastuću potrebu za pouzdanim povratkom osjetljivih materijala proizvedenih u orbiti.

Dizajn letjelice izravno se oslanja na prethodna iskustva tvrtke s kapsulama Dragon i tehnologijama povratka koje koristi sustav Starship, a ujedno se povezuje s programom Rocket Cargo Ministarstva obrane SAD-a koji istražuje brzi globalni transport. Ovakve tehničke karakteristike znače i da bi u nekoj varijanti kapsule tog tipa mogle u orbitu ponijeti i naoružanje, tamo boraviti tijekom dužeg vremena, pa po potrebi "isporučiti" i eksplozivan teret tamo gdje to bude potrebno – otprilike kao što je zamišljeno za američku "Zlatnu kupolu".

Dostava iz orbite

S tehničke strane, Starfall nema vlastiti kemijski pogonski sustav za samostalno izvođenje manevra deorbitiranja, već se oslanja na raketu-nosač ili vanjski dodatni stupanj koji ga postavlja na putanju za povratak u atmosferu. Za orijentaciju i kontrolu položaja tijekom leta koristi se mreža potisnika na hladni plin, koji se napajaju iz spremnika s dušikom smještenih unutar samog toplinskog štita. Fleksibilnost dizajna omogućuje kapsuli da u svemiru boravi neodređeno vrijeme prije nego što krene na povratak u atmosferu prema unaprijed planiranoj putanji.

Prilikom povratka kroz atmosferu, Starfall koristi svoj toplinski štit od ugljičnih vlakana za upravljanje ekstremnim atmosferskim zagrijavanjem. Proces usporavanja letjelice odvija se kroz precizan slijed otvaranja padobrana, koji uključuje pilotski padobran, stabilizacijski padobran te na koncu jedan glavni padobran. Neposredno prije samog slijetanja (za sada predviđeno u ocean), teški toplinski štit se mehanički odbacuje kako bi se omogućilo lakše i sigurnije ublažavanje udara o površinu vode.

Nakon slijetanja, specijalizirani brodovi i timovi tvrtke SpaceX zaduženi su za pronalaženje i izvlačenje svih komponenti letjelice iz mora, uključujući samu kapsulu, odbačeni toplinski štit te padobrane. Dugoročni planovi predviđaju da bi se Starfall u budućnosti mogao lansirati u orbitu i u većem broju odjednom unutar teretnog prostora rakete Starship, čime bi se operacije proširile i na brzu dostavu robe proizvedene na samoj Zemlji.

Više o ovom projektu možete pogledati u videu izvrsnog youtubera Scotta Manleya.