Neki lijekovi započnu karijeru kao tihi i marljivi radnici u bolnicama i ordinacijama, a onda ih splet okolnosti i nuspojava pretvori u neočekivane zvijezde naslovnica. Sildenafil je izvorno namijenjen za krvne žile i srce, pa je završio kao Viagra, kultni simbol kasnosredovječne erekcijske nade, bračne i vanbračne revitalizacije i diskretnih razgovora s liječnikom ^[1]. Minoksidil je osmišljen i korišten kao lijek za visoki tlak, a onda se pokazalo da ljudima od njega raste kosa ondje gdje su se već pomirili da više neće izrasti i sada ga u otopinama i kremama utrljavaju na proćelava vlasišta ^[2].

Lijek koji je pobjegao iz dijabetološke ordinacije

Farmakologija ponekad možda i ima smisao za humor, ali farmakoindustrija uvijek ima dobar nos za dodatnu zaradu: jednokratno se uloži za razvoj i istraživanje novog lijeka, čije nuspojave se potom višestruko iskoriste za razne druge, često još isplativije svrhe.

Tako je i GLP-1 agonist semaglutid doživio sličnu sudbinu, sada s nešto manje slučajnosti od navedenih prethodnika. On u osnovi nije dizajniran ni korišten kao lijek za mršavljenje, nego kao lijek za šećernu bolest tipa 2: njegova je glavna zadaća bila pomoći organizmu da bolje regulira i smanji prevelike oscilacije šećera u krvi i tako rastereti metabolizam koji je kod dijabetesa tipa 2 prisiljen raditi preko svojih mogućnosti.

No onda se u prvi plan i u fokus medijske pozornosti probio njegov drugi učinak: nuspojava da uzrokuje smanjenje apetita i posljedični gubitak tjelesne mase.

I odjednom je cijela skupina GLP-1 lijekova i njihove GIP/GLP-1 braće iz dijabetološke ambulante - semaglutid, liraglutid, tirzepatid (Ozempic, Wegovy, Mounjaro, Zepbound) - završila u razgovorima o konfekcijskim brojevima i opsegu struka slavnih i sasvim običnih ljudi, o „čudesnim injekcijama”, nestašicama, estetskoj medicini i društvenim mrežama. Semaglutid i ekipa su postali farmaceutske zvijezde mršavljenja.

A kada neki lijek postane superstar, medicina i znanost koja su ga i dovele do statusa celebrityja obično budu ljubazno zamoljene da sjednu u drugi red i ne smetaju tabloidnim novinarima i fotografima u njihovom samoprijegornom radu.

Dok su svi gledali kilograme

Najveći dio težišta javne priče o semaglutidu koncentrirao se oko mlađe i srednje dobi, oko ljepote, neželjene pretilosti, dobrog izgleda, još boljeg apetita i medijski zahvalnog triptiha sastavljenog od zdravlja, estetike i tržišta. Pretilost, naravno nije estetski problem nego ozbiljna kronična bolest, ali javnost ne zanimaju te medicinske nijanse; javnost radije gleda „before and after” selfije celebrityja i influencera, komentira izgled njihovih lica koja su se „otopila” u Ozempic-face posmrtnu masku, puneći forume raspravama o tome tko je što uzimao, tko se bode, a tko guta tablete...

U sjeni i drugom planu te bučne priče ostala je medicinski golema populacija, sasvim obična i svakodnevna, daleko manje slikovita i neusporedivno manje medijski privlačna: bolesnici - osobito starije životne dobi – sa šećernom bolešću tipa 2, oni kojima glavni problem nije hoće li stati u uske košulje i pripijene brendirane trenirke, nego hoće li im se šećer držati pod kontrolom, hoće li im krvne žile izdržati, hoće li bubrezi još koju godinu raditi dovoljno dobro ili će zbog dijabetesa završiti s infarktom, moždanim udarom, oštećenjem vida, bubrežnim zatajenjem ili ranom na stopalu koja nikako ne zarasta.

Ta je populacija estetski i medijski posve nezanimljiva, ali je medicinski i javnozdravstveno itekako važna. Semaglutid za te osobe nije čarobni štapić za brže ljetno preoblikovanje figure, nego terapijsko sredstvo za dugotrajno, dosadno, svakodnevno i ozbiljno popravljanje metaboličkog nereda kojega dijabetes tijekom godina učini organizmu. Pa makar se moralo koristiti na neugodan način, supkutanim bockanjem iglama pod kožu.

Tableta umjesto igle

No, nekako paralelno s postupnim povratkom interesa za „svakodnevne“ zadatke koje treba obavljati izvan svjetala medijske pozornosti, u kolektivnu svijest se vratila i činjenica da semaglutid postoji i kao oralni pripravak, znači - semaglutid u tableti. Ne potkožna injekcija jednom tjedno, nego tableta koja se uzima ujutro, natašte, s malo vode, prije hrane, pića i ostalih lijekova. Na tržištu poznat kao Rybelsus, odobren je još 2019. kao prvi GLP-1 lijek u obliku tablete za poboljšanje regulacije šećera u odraslih osoba s dijabetesom tipa 2 ^[3].

Za mnoge bolesnike tableta je psihološki prihvatljivija od injekcije. U bolesti koja traje godinama, često desetljećima, takve praktične razlike nisu sitnica. Terapija s boljom adherencijom (prihvatljivošću) ima veće izglede da se stvarno i provodi.

Jedna opsežna finska istraživačka studija bavila se upravo tom manje glamuroznom stranom priče: oralnim semaglutidom u stvarnoj skrbi za odrasle osobe sa šećernom bolešću tipa 2 ^[4]. Dakle, nije bila riječ o laboratorijskom pokusu u kojem su svi bolesnici pažljivo odabrani, ispolirani i kontrolirani, nego o tzv. real-world studiji, višegodišnjim podacima prikupljenim iz stvarnog zdravstvenog sustava. Takve studije imaju mana, ali imaju jednu veliku i važnu praktičnu prednost: daju više realnih podataka o onome što liječnici svakodnevno vide u ordinacijama.

Navedena finska analiza – čiji su konačni rezultati nedavno objavljeni – obuhvatila je 7249 odraslih osoba s dijabetesom tipa 2 koje prije toga nisu primale lijekove iz skupine GLP-1 agonista, a oralni semaglutid započele koristiti su između 2021. i 2023. godine ^[5].

Šećer, težina i masna jetra

Rezultati nisu marketinški spektakularni, ali su zauzvrat vrlo uvjerljivi u medicinskom smislu. Prosječni HbA1c, laboratorijski pokazatelj dugoročnije regulacije šećera u krvi, smanjio se s 7,9% na 6,8% nakon šest mjeseci, a nakon godinu dana ostao je oko 6,9%. Tjelesna masa pala je s prosječnih 106 kg na 100 kg nakon šest mjeseci, te na 98 kg nakon godinu dana.

Dakle – da, ljudi su mršavjeli i od oralnog semaglutida, ali u ovoj priči to nije glavna estradna točka, nego dio šireg metaboličkog poboljšanja. Jer, poboljšali su se i pokazatelji masnoća u krvi poput LDL-kolesterola i triglicerida, a smanjio se i ALT, jetreni enzim koji često bude povišen kod metabolički opterećenih osoba, osobito kada je prisutna masna jetra.

Važno je, međutim, ne uveličavati značaj tih podataka preko granice racionalnog tumačenja. Pad jetrenog ALT-a ne znači automatski da je studija otkrila lijek za masnu jetru. Za takvu tvrdnju trebali bi dodatni nalazi, slikovne metode ili biopsije, a toga ovdje nije bilo. Može se uvjerljivo reći samo da su se jetreni pokazatelji poboljšali, ali ne i odmah proglasiti oralni semaglutid čudesnim lijekom za masnu jetru. Semaglutidu je karijera farmakološke mega-zvijezde ionako dovoljno komplicirana i bez dodatnih reklamnih fanfara i pretjerivanja.

Stariji bolesnici – nevidljivi, a najvažniji

Najzanimljiviji dio ove priče dakle nije u tome što su ljudi smršavjeli. To se već znalo. Nije čak ni to da je utvrđeno povoljno djelovanje na masnu jetru. To je dobrodošao podatak, no ipak je najzanimljivije to što su povoljni učinci zabilježeni i kod osoba visoke dobi, uključujući bolesnike starije od 75 godina. A upravo kod starije životne dobi je liječenje dijabetesa nezahvalan zadatak, jer je stariji organizam usporenijeg metabolizma, manje prihvaća učinke lijekova i slabo se nosi s polipragmazijom - istovremenom primjenom nekoliko vrsta lijekova odjednom.

To je važno jer dijabetes tipa 2 u starijoj dobi rijetko dolazi sam. On obično dovede cijelu svoju zlu i podmuklu rodbinu: visoki tlak, masnoće, bubrežnu slabost, srčane bolesti, masnu jetru, bolove u zglobovima, slabiju pokretljivost i posljedično tome oveću gomilicu lijekova koji se ujutro slažu po stolu kao farmaceutski doručak.

Stariji bolesnici međutim nisu atraktivan materijal za naslovnice. Njihova priča ne glasi: „Kako sam izgubio 18 kilograma i iz temelja promijenio svoj život”, nego: „Kako da još nekoliko godina ostanem stabilan, pokretan, bez velikih komplikacija i bez novog boravka u bolnici”. To je manje spektakularno za tabloidnu javnost, ali mnogo važnije i za pojedince i zdravstveni sustav.

U finskoj studiji su dakle i kod starijih osoba zabilježeni pad šećera i smanjenje težine. Ipak, treba biti oprezan, jer gubitak kilograma kod starijih nije uvijek automatski dobra vijest. Kod pretile osobe s dijabetesom može biti vrlo koristan, ali nemaju svi „šećeraši“ prekomjernu tjelesnu masu; mnogi su dapače mršavi. A kod krhkoga starijeg bolesnika gubitak težine može značiti i gubitak mišića (sarkopenija), slabost i veći rizik od pada.

Oralni semaglutid kod starijih osoba zato nije lijek koji se prepisuje po principu „što manje kilograma, to bolje”. U starijoj dobi cilj nije vitka linija za modne piste, nego održana zadovoljavajuća funkcionalnost organizma.

Stvarni svijet nije reklama

Real-world studije imaju jednu veliku prednost: događaju se u stvarnom svijetu. U njima su ljudi koji zaboravljaju tablete, mijenjaju terapiju, imaju nuspojave, neredovito dolaze na kontrole, jedu bolje dva tjedna pa onda ponovno lošije, ponekad hodaju, ponekad ne, i uglavnom se ponašaju kao ljudi, a ne kao savršeni sudionici idealnog kliničkog pokusa.

Zato takve studije istovremeno treba čitati i oprezno. Finska analiza nije imala kontrolnu skupinu. Nisu svi podaci bili dostupni za sve bolesnike. Dio poboljšanja mogao je biti povezan i s drugim promjenama u liječenju ili životnim navikama. 

Važan je podatak i o kontinuiranosti terapije: nakon šest mjeseci oralni semaglutid nastavilo je uzimati oko dvije trećine bolesnika, a nakon godinu dana tek nešto više od polovice. To je možda najstvarniji broj u cijeloj priči. Lijek može biti učinkovit, ali ako ga dio bolesnika ne podnosi, ne može platiti, ne zna pravilno uzimati ili jednostavno odustane, njegova se stvarna vrijednost mora mjeriti i kroz svakodnevnu izvedivost.

Manje glamura, više medicine

Semaglutid je u javnosti postao lijek o kojem se govori kroz kilograme. Ali možda ga je vrijeme ponovno gledati kroz ono zbog čega je u medicinu i ušao: kroz šećer, krvne žile, jetru, bubrege, srce, starost i dugoročno smanjenje rizika. U tom je smislu važan i širi kardiovaskularni kontekst: u velikoj SOUL studiji oralni semaglutid povezan je sa smanjenjem velikih kardiovaskularnih događaja kod visokorizičnih osoba s dijabetesom tipa 2 ^[6]. Jer u suvremenoj dijabetologiji tri kilograma manje na vagi mogu biti ugodna vijest, ali infarkt koji se nije dogodio, moždani udar koji je izbjegnut ili srce koje je još koju godinu ostalo izvan hitne službe – to je prava, tvrda medicinska valuta.

Naravno, celebrity-faza semaglutida neće nestati: lijekovi koji umanjuju apetit i tjelesnu masu previše su atraktivni da bi ih javnost ostavila na miru. Ali ispod te površine postoji i priča o ljudima sa šećernom bolešću tipa 2 kojima ne treba savršena linija za plažu, nego bolja glikemija, manje metaboličkog kaosa i nekoliko mirnijih godina života.

U tom smislu finska studija ne donosi farmaceutsku revoluciju, nego korisno podsjećanje: dok su svi gledali u brojke na vagama predebelih celebrityja, semaglutid je u pozadini samozatajno i prilično uspješno radio svoj izvorni posao.

_Literatura

_{[1] Ghofrani HA, Osterloh IH, Grimminger F. Sildenafil: from angina to erectile dysfunction to pulmonary hypertension and beyond. Nature Reviews Drug Discovery, 2006.
[2] Bryan J. How minoxidil was transformed from an antihypertensive to hair-loss drug. The Pharmaceutical Journal.
[3] U.S. Food and Drug Administration. FDA approves first oral GLP-1 treatment for type 2 diabetes. 20. rujna 2019.
[4] de Souza HF. Oral semaglutide improves blood sugar, weight, and liver markers in real-world diabetes care. News-Medical, 11. lipnja 2026.
[5] Vaden A, Lahelma M, Nurmi L, et al. Nationwide Real-World Retrospective Study of Oral Semaglutide Use in Adults Living With Type 2 Diabetes in Finland. Diabetes, Obesity and Metabolism
[6] McGuire DK, Marx N, Mulvagh SL, et al. Oral Semaglutide and Cardiovascular Outcomes in High-Risk Type 2 Diabetes. New England Journal of Medicine, 2025.
[5] CDC/NIOSH. Heat-related Illnesses. Ažurirano 3. ožujka 2026.}

_{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova u tiskanom i online-izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih i old-school grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}