Fraza na listi specifikacija i realnost na terenu razilaze se već u prvoj riječi, pa krenimo od nje. "Off-Road Electric Bike", piše u nazivu CyberCartovog električnog bicikla EB3, dok isti proizvođač taj model u vlastitim opisima dosljedno svrstava među gradske bicikle – i upravo je ta druga, "dosadnija" kategorizacija bliža istini. EB3 je, pristupite li mu bez terenskih ambicija, sasvim pristojan gradski električni bicikl, koji vam neće izbiti bubrege zalutate li na lakši makadam, a gotovo sve zamjerke, koje mu se mogu uputiti, posljedica su pokušaja da ga se proda kao nešto što nije.

S cijenom od 618 eura, EB3 se nalazi u najpristupačnijem razredu električnih bicikala, onome u kojem se ne kupuje integrirana baterija, senzor zakretnog momenta ni hidraulične kočnice, nego osnovni pedelec ograničen na zakonskih 25 km/h, s razinom asistencije koja uklanja rizik od znojenja kod lokalnih tura, uključujući one s nekoliko desetaka pa i stotina metara uspona.

Pedelec je, za nevježe, električni bicikl kod kojeg motor pomaže isključivo dok vozač okreće pedale i potpuno se isključuje na 25 km/h, za razliku od onih s ručicom gasa, koji voze i bez pedaliranja, pa ga zakon tretira kao običan bicikl, bez potrebe za registracijom, kacigom s homologacijom ili vozačkom dozvolom.

Sat vremena do prve vožnje

Sastavljanje vas neće koštati cijelog dana, a vjerojatno ni posjete najbližem servisu. To treba zahvaliti činjenici da EB3 stiže s već montiranim stražnjim kotačem – inače najnezahvalnijim dijelom posla, pogotovo zbog motora u glavčini i mjenjača koji se vrte oko njega. Ostaje vam, stoga, umetnuti i fiksirati prednji kotač preko standardne quick release stezaljke, poravnati i pritegnuti volan, zašarafiti pedale te postaviti sjedalo, plastične blatobrane, prednje svjetlo, prednji reflektor i stražnju bljeskalicu. Tu je i polugica za kretanje s mjesta pomoću motora, za koju također treba pronaći mjesto na volanu. Kokpit, pri čemu mislimo na ručice kočnica, mjenjač i ekran, dolaze već posloženi, pa se montaža uglavnom svodi na nekoliko vijaka i poštivanje smjera – pedale se, kao i uvijek, ušarafljuju u suprotnim smjerovima, a sjedalo ne smije ići ispod oznake minimalnog uvlačenja. Sva uobičajena pravila inicijalnog postavljanja bicikla vrijede i ovdje.

Pridodate li tome činjenicu da su gume već napumpane, a u kutiji se nalazi sav potreban alat – pet dvostranih ključeva, tri imbusa te križni i ravni nastavak – do prve vožnje vas zaista dijeli tek sat vremena, najviše dva – ako baš nikad niste šarafili po biciklu. Priložen je i solidan korisnički priručnik, s popisom radnji i fotografijama u boji na više jezika, premda hrvatskog među njima nema. Dobivaju se čak i dva ključa baterije te pumpa, doduše plastična i tragično loša, koja će poslužiti tek u krajnjoj nuždi. Nogar je tvornički ugrađen – zgodno.

Offroad samo na papiru

Ono što proizvođač naziva "oversized" gumama za "bilo kakav teren" zapravo su posve obične vanjske gume ripnjače, dimenzije 26 x 1,95", a "dvostruki prednji amortizeri", koji navodno gutaju udarce kamenitih staza i strmih spustova, u praksi su jedna prednja vilica skromnog hoda. On u specifikacijama nije naveden, a prema vanjskim dimenzijama i ponašanju u vožnji procjenjujemo ga na približno 80 milimetara. Radi se o običnoj opružnoj vilici, bez zračne opruge, regulacije povrata i ozbiljnijih brdsko-biciklističkih mogućnosti.

Konfiguracija bicikla je hardtail, što znači da stražnjeg ovjesa nema – usprkos tome što tablica specifikacija hrabro navodi "Front & Rear Suspension". Jedini "stražnji ovjes" koji ćete ovdje pronaći jest široko i mekano sjedalo, kojeg će se samo marketinški rječnik drznuti nazvati ovjesom. Geometrija je uspravna i pitoma, prikladna za vožnju gradom i laganu rekreaciju, ali većinski neprikladna za naglo mijenjanje smjera; tko očekuje agilnost i polet brdskog bicikla, ostat će zatečen koliko EB3 preferira ići ravno.

Provozali smo EB3 kombinacijom asfalta, makadama i šumskih staza podno Medvednice, i razlika u ponašanju među tim podlogama brzo je razotkrila gdje bicikl pripada, a gdje ne. Na asfaltu svih oblika osjeća se sigurno, stabilno i ugodno. Na utabanom makadamu i dalje se doima pristojnim, no čim staza postane neravna, korjenasta ili tehnički iole zahtjevnija, EB3 jasno daje do znanja da više nije na domaćem terenu.

Vilica za udobnost, ne za udarce

Prednja opružna vilica obavlja elementarne zadatke: ublažava gradske neravnine, spuštanje s nižih rubnika i sitne rupe, koje bi se na krutom okviru osjetile u zglobovima. Čim teren postane zahtjevniji, pod težim vozačem i masom samog bicikla čujno se sabija do kraja (bottom out), uz onaj tup udarac, koji nedvosmisleno govori da prostora za hod više nema. Spomena vrijednog prigušenja gotovo da i nema, pa vilicu valja shvatiti kao dodatak udobnosti, a ne kao komponentu koja bi vam trebala biti ulaznica za šumu.

Sjedalo prati istu logiku. Široko je i udobno, krojeno za uspravnu gradsku vožnju i kraće dionice, i u toj ulozi snalazi se odlično. No, jednako tako, posve je neprikladno za bilo što gdje se traži agilnost ili gdje vozač često mijenja položaj na biciklu. To samo po sebi nije mana, nego potvrda namjene CyberCartovog bicikla.

Motor ravna uspone

Pogon se aktivira otprilike dvije sekunde nakon što zavrtite pedale, pa kod svakog kretanja (i nakon kočenja) treba računati s kratkom stankom prije nego što motor priskoči u pomoć. To kašnjenje otkriva nam kako bicikl raspolaže jednostavnim senzorom kadence umjesto senzora zakretnog momenta, što u najnižoj cjenovnoj kategoriji nije iznenađenje, ali mijenja osjećaj vožnje: motor ne reagira na to koliko jako gazite, nego na to vrtite li pedale uopće, pa pomoć dolazi u ravnomjernim naletima, a ne kao prirodni produžetak vašeg pritiska pedala. Ako nikad prije niste vozili ozbiljniji električni bicikl ili se ne smatrate zahtjevnim vozačem, ništa od navedenog neće vam se doimati neobičnim – vi ćete okretati pedale, motor će vam pomagati da idete lakše i brže, i sve će biti točno onako kako biste očekivali.

Razinu pomoći elektromotora, deklarirane snage od 250 W (500 W vršno) i okretnog momenta od 60 Nm, birate lijevim palcem, pomoću tipki plus i minus, i to kroz pet stupnjeva. Što se time točno postiže, nismo posve sigurni ni nakon nekoliko stotina odvezenih kilometara.

Korisnički priručnik tvrdi da svaki stupanj postavlja gornju brzinu do koje motor pomaže – 6, 10, 15, 20 i 25 km/h – ali to u praksi naprosto nije tako. U svim režimima motor nas je jednako spremno gurao do zakonskih 25 km/h i tek tu prestajao asistirati, a razliku među stupnjevima nismo osjetili, bez obzira na konfiguraciju terena. Najvjerojatnije je riječ o nepodudaranju generičkog, višejezičnog priručnika i stvarnog firmwarea ugrađenog kontrolera, što kod jeftinih, OEM bicikala nije rijetkost; stupnjevi po svoj prilici doziraju snagu i odziv, a ne brzinsku granicu, pa se na ravnom, gdje ionako brzo dosegnete 25 km/h, ta razlika briše. Ako je negdje i ima, potencijalno ćete je osjetiti tek na dužem strmom usponu. Mi nismo.

U praksi to znači da ćete vjerojatno odabrati jedan stupanj asistencije i zaboraviti na tu postavku, tim više što se bicikl nakon svakog uključenja vraća na nulti stupanj, onaj bez pomoći, pa razinu ionako treba iznova postaviti. Tu je i pomoć pri hodu, koju aktivirate dužim pritiskom na minus – sitnica koja na papiru djeluje beznačajno, a u svakodnevnoj je uporabi iznenađujuće zgodna.

Čvrsta ruka servisera

Uz elektroničnih pet stupnjeva pomoći, EB3 nosi i klasičan, mehanički Shimanov mjenjač sa sedam stupnjeva, pa se lakoća pedaliranja zapravo regulira na dvije razine. Generalna ideja je da održavate ravnomjernu kadencu pedaliranja, stoga ćete brzine prebacivati istom logikom kao kod klasičnog bicikla – na lakše kad idete uzbrdo, a teže kad vozite po ravnom ili nizbrdo. Prebacivanje, osobito prema lakšim stupnjevima, sporo je i neuredno; mjenjač traži ugađanje, koje ćete, ovisno o poznavanju bicikla, obaviti kod kuće ili prepustiti serviseru.

Slična je situacija i s kočnicama. Riječ je o mehaničkim disk kočnicama, ne hidrauličnima, što u kategoriji od 600 eura ne čudi, ali njihova tvornička konfiguracija ne ulijeva povjerenje. Može se reći da donekle rade, ali do konkretnije snage kočenja doći ćete tek nakon što ih ispravno namjestite. Ako ne znate kako, prepustite to nekome tko zna što radi. To ne shvaćajte kao preporuku nego kao takurekuć obavezan korak – ovdje je riječ o sigurnosti, pa svakom budućem vlasniku savjetujemo da bicikl odveze na "nulti servis" prije prve ozbiljnije vožnje, neovisno o tome koliko je sve ostalo na njemu spremno za pokret.

Ugodna iznenađenja

Ekran, ugrađen na kokpit tik do lijeve ručice, odličan je. Svijetao je, lako čitljiv u svim uvjetima te generalno dobrano nadilazi ono što se u ovom cjenovnom razredu obično dobiva. Uz trenutnu brzinu prikazuje i najveću te prosječnu, prijeđeni put, napon baterije i vrijeme vožnje, dok razinu napunjenosti pokazuje jasnim stupnjevima. Istim tipkama uključujete bicikl, prebacujete se između prikazanih informacija i upravljate razinom pomoći, a u skrivenom izborniku možete promijeniti mjerne jedinice, podesiti svjetlinu u tri stupnja i resetirati kilometre. Na istom mjestu nalazi se i tempomat, no njegovim se uključenjem ne trebate zamarati, jer zbog EU regulative naprosto – ne radi.

Jednu čudnovatost primijetili smo pri bržoj vožnji: iznad 35 km/h brzinomjer na ekranu prestaje rasti, premda smo zasigurno vozili brže. Razlog je najvjerojatnije u tome što ekran brzinu očitava iz senzora motora u stražnjoj glavčini, a ne iz zasebnog magneta na kotaču, pa čim nogama premašite maksimum motora, koji se tada mehanički raspoji, "ekran" više nema što očitavati. Na biciklu ograničenom na 25 km/h to gotovo nikad ne smeta, ali je dobro znati da brojke iznad 35 km/h na njemu nikad nećete vidjeti.

Na upravljaču su i prekidači za svjetlo i zvono, odnosno elektroničku trubu, pa cijela kontrolna ploča djeluje promišljeno. Na prednjem rubu ekrana nalazi se USB izlaz za punjenje mobitela u vožnji – sitnica koja se, ako mobitel koristite za navigaciju, pokazuje itekako korisnom. Upravo na takvim malim, dobro izvedenim detaljima EB3 vraća simpatije, koje je izgubio na nekim drugim mjestima.

Baterija, domet i život sa stubama

Baterija je odvojiva i može se zaključati, a vadi se u jednom potezu, nakon što ju otključate. Puni se putem priloženog punjača, pri čemu je za punjenje svejedno je li fiksirana za bicikl ili ne. To je važnije nego što zvuči: s 25 kilograma žive vage, EB3 nije lagan bicikl, pa mogućnost da se baterija izvadi i ponese u kuću ili stan na punjenje, dok ostatak bicikla ostaje u spremištu, znatno olakšava suživot s njime. Punjenje posve prazne baterije traje tri do četiri sata, a indikator na punjaču iz crvenog prelazi u zeleno kad je gotovo.

Deklariranih stotinu kilometara dometa shvatite kao najbolji mogući scenarij na najnižem stupnju pomoći, sasvim ravnom terenu i uz laganog vozača. Baterija od 36 V i 10,4 Ah ima kapacitet od oko 374 Wh, što je za realnu, svakodnevnu vožnju znatno bliže polovici tog broja. Ako imate troznamenkasti broj kilograma i u vožnju ubacite brdo ili dva, bateriju ćete puniti već nakon tridesetak prevaljenih kilometara. Još uvijek se, doduše, radi o respektabilnom dometu, koji će vam dozvoliti bezbrižno višednevno pedaliranje po ulicama vašeg grada ili cestama vašeg sela, a istodobno ostaviti prostora za konkretniju vikend-vožnju.

Baterija je vani

Mat crna završna obrada uživo izgleda iznenađujuće dobro i EB3 je, gledate li ga izdaleka, sasvim zgodan bicikl – čist, suzdržan i bez jeftinog sjaja, koji često "krasi" povoljne električne bicikle. Estetiku narušava jedino glomazna vanjska baterija na donjem kraku aluminijske rame, koja prekida liniju okvira i odmah otkriva da je riječ o pristupačnom modelu. Ako vam crna nije po volji, dostupna je i bijela izvedba bicikla.

Visok sam 187 centimetara i cijelo sam vrijeme imao dojam da je bicikl krojen za nekoga 10-15 centimetara nižeg. Iako proizvođač navodi raspon visine vozača od 158 do 195 cm, pri gornjem kraju te ljestvice EB3 djeluje tijesno, pa bih visokim vozačima svakako savjetovao da ga prije kupnje isprobaju, premda neće imati gdje – CyberCart svoje bicikle prodaje isključivo putem web-shopa, uz besplatnu dostavu u Hrvatsku. Tom mojem dojmu u prilog ide činjenica i da je sjedalo, kad se postavi na najviši mogući položaj, dakle tik do oznake obaveznog minimalnog umetanja, za mene još uvijek poprilično niže od optimalnog, bez obzira određujemo li ga LeMondovom, Hamley-Thomasovom, Holmesovom ili nekom četvrtom metodom.

Sve ostalo svodi se na očekivanja. Tko traži udoban i pristojno opremljen električni bicikl za grad i povremenu vožnju pitomim makadamom, za šestotinjak eura dobit će mnogo, pod uvjetom da prije prve vožnje podesi kočnice i mjenjač. Tko od oznake "Off-Road" očekuje stvarne terenske sposobnosti, ostat će razočaran.

Uklonimo li pogrešnu etiketu, EB3 je solidan gradski pedelec s odličnim ekranom i nekoliko mana, među kojima su neke popravljive. Zadržimo li je, CyberCartov bicikl osuđen je na mjerenje prema obećanju koje nikada nije mogao ispuniti.