Satelitski Internet u Hrvatskoj lani se učetverostručio, no velik dio tog rasta stoji na terenu koji će optika i 5G tek preuzeti. Pravo pitanje nije koliko Starlink raste, nego koliko mu prostora uistinu ostaje i koliko je taj prostor trajan prije početka smanjivanja

Četiri puta u godinu dana

HAKOM-ovi tromjesečni podaci za prvo tromjesečje 2026., sa stanjem na kraju ožujka, bilježe 17.735 priključaka putem satelitskih veza. Godinu dana ranije bilo ih je 4.551, što je rast od 289,7 posto.

- „This time next year we're gonna be millionaires“, što bi rekao Del Boy, kad bi se iz toga „ekstrapolirao“ dugoročni rast.

Po kvartalima niz ide 4.551, 7.274, 11.659, 12.839 pa 17.735, uz ubrzanje nakon što je A1 sredinom 2025. uvrstio Starlink u vlastitu ponudu i tako mu otvorio pravi maloprodajni kanal. Nijedna druga tehnologija ne raste takvim tempom; svjetlovod, koji je u istoj godini narastao 30 posto i prvi put prestigao staru bakrenu infrastrukturu, 497.604 naspram 466.115 priključaka, u usporedbi s njime djeluje statično.

Ipak, u apsolutnom smislu satelit je i dalje mrvica.

Onih 17.735 priključaka čini 1,48 posto svih 1.196.432 fiksnih širokopojasnih priključaka i oko 1,2 posto od približno 1,52 milijuna kućanstava. Tržište je k tome izrazito mobilno: od 7,22 milijuna internetskih priključaka čak 6,03 milijuna otpada na pokretnu mrežu, a privatnih 5G priključaka ima već 2,08 milijuna.

Satelit je, ukratko, „niša unutar niše“.

Pritom skupa niša: prihod od satelitskog pristupa iznosi 1,74 milijuna eura u tromjesečju i raste 139 posto godišnje, a mjeri li se samo nepokretni pristup, satelit nosi 2,8 posto prihoda uz 1,48 posto priključaka, pa njegov korisnik plaća otprilike dvostruko veći mjesečni račun od prosječnog fiksnog pretplatnika.

Teoretski maksimum protiv stvarnosti

Ako se u prostor za rast ubroji sve što danas nema kvalitetan fiksni pristup, a satelit bi tehnički mogao posluživati, dolazi se do goleme brojke. Oko 124.000 kućanstava u takozvanim bijelim NGA zonama (next generation access), znatan dio od 231.488 stanova za odmor, plus „mobile-only“ kućanstva koja bi htjela fiksnu vezu, zajedno daju red veličine od 200.000 do 300.000. Zvuči impresivno i posve je pogrešno, jer pretpostavlja da se u tim područjima nikad ništa drugo neće izgraditi.

Što treba oduzeti

Realni maksimum dobiva se tek kad se od te brojke oduzme sve što će jeftinija i bolja zemaljska mreža ionako pokriti.

Prva je optika. Okvirni nacionalni program, financiran i iz europskih fondova, cilja upravo tih približno 124.000 bijelih zona i planira svjetlovodom pokriti do 70 posto stanovništva u njima. Većina jezgre satelitskog tržišta, dakle, dobiva optiku. Za usporedbu, mreže nove generacije na razini cijele zemlje pokrivaju gotovo 88 posto kućanstava, u ruralnim područjima tek nešto iznad polovice, a svjetlovod u ruralnima svega 13,7 posto - to je prostor koji se planski zatvara.

Druga je pokretna mreža. Populacijska pokrivenost 4G i 5G signalom je oko 99 posto, a već 248.000 kućanstava koristi fiksni pristup Internetu preko mobilne mreže na fiksnoj lokaciji. Tamo gdje 5G kućni Internet radi za 32 eura mjesečno, satelit od 59 eura nema nikakve šanse. To se odnosi i na  golemu većinu obalnih vikendica, jer je turistička obala dobro pokrivena mobilnom mrežom.

Stanova za odmor ima 231.488, a 71 posto ih je u sedam obalnih županija, na čelu sa Zadarskom županijom sa 38.391 stanova za odmor, a slijedi Primorsko-goranska županija sa 36.446 i Istarska sa 28.324 stanova za odmor.

Realni maksimum

Nakon tog oduzimanja ostaje samo trajni ostatak: pučinski otoci, krški zaseoci i dijelovi unutrašnjosti sa signalom preslabim za upotrebljiv Internet, tamo kamo ni subvencionirana optika realno ne stiže. Grubo procijenjeno, to primarno tržište je između 25.000 i 45.000 kućanstava.

Tu treba naglasiti da službenog podatka o tome koliko kućanstava zemaljska mreža nikad neće doseći naprosto nema.

Ključno je pak da satelit u tom dijelu već ima 17.735 priključaka. To znači da je vjerojatno već zahvatio otprilike polovicu do dvije trećine realnog primarnog stropa. Spektakularnih 290 posto rasta zapravo je posljedica brzog zapunjavanja minijaturne niše, a ne pokazatelj dugotrajnog rasta i potreba.

Rast na posudbu

Slika je i lošija od pukog teoretskog vrhunca, jer i dio sada dosegnutih kućanstava nije trajan. Za većinu korisnika Starlink je tehnologija koja je tu jer trenutačno nema ničega drugog.

Kad optika ili 5G stignu, a stižu upravo u bijele zone u kojima su ti korisnici i koncentrirani, zemaljska veza pobjeđuje na oba fronta odjednom.

Cijenom, 20 do 32 eura naspram 59 eura plus oprema, i kvalitetom, kroz nižu latenciju, veću pouzdanost te izostanak tanjura i prioritetnih razreda. Kad nešto dođe i jeftinije i bolje, prelazak nije stvar ukusa nego računice.

Zato realnu putanju treba čitati kao rast koji je vrlo blizu vrhunca nakon kojeg slijedi pad prema onome što se može nazvati trajnim dnom, dijelu koji nijedna zemaljska tehnologija realno ne preuzima. To dno je vjerojatno manje od današnje brojke, reda 20.000 do 35.000 priključaka.

Gdje satelit ostaje sam

Trajni će tako ostati mjesta i situacije bez zemaljske alternative po prirodi stvari. Plovila i nautički turizam, gdje mobilna mreža ne pokriva otvoreno more, a optika neće doći nikada. Tu spadaju i kamperi, gradilišta te terenski i sezonski radovi, te, možda, rezervna veza za tvrtke kojima ispad Interneta nije opcija, iako je to sekundarni priključak uz postojeći, zapravo drugi proizvod, pa se ne broji u primarni pristup.

Ondje je Starlinkova vrijednost stvarna i dugoročna, ali ekstremno uska.

Utrka, ne presuda

Ništa od ovoga nije unaprijed zadano. Starlink se i sam ubrzano pojeftinjuje i lansira sve više satelita, a kapaciteti iznad Hrvatske zasad premašuju potražnju, pa korisnici jeftinijih razreda ne prijavljuju usporenja. U pozadini je i direct-to-cell, satelit izravno na mobitel, koji otvara posve drugo tržište. Riječ je zato o utrci: o brzini kojom zemaljska mreža ulazi u zabiti naspram brzine kojom Starlink pada u cijeni i raste u kapacitetu. Zasad je, za fiksni dom u dosegu optike, favorit zemaljska veza.

Zaključak

Koliko, dakle, prostora za rast? Za primarni kućni pristup realno još oko 1,5 do 2,5 puta, do reda 30.000 do 45.000 priključaka, a zatim erozija prema trajnom broju od možda 20.000 do 35.000 korisnika. To je daleko od četiri ili pet puta koliko sugerira gola stopa rasta.

Valja imati na umu i naš raniji članak na ovu temu gdje se izrijekom spominje nestalnost i hirovitost dostupnosti Starlinka, koji nije samo tehnološko rješenje, već i vojno, političko i geopolitičko i koje ovisi o globalnoj situaciji posve van dosega kontrole Hrvatske, a u dosegu kontrole kapricioznog (da budemo blagi…) oligarha i odluka američke administracije.

Voljeli bismo da možemo reći da će EU analog Starlinku - IRIS² - donijeti rješenje na dulji rok, ali u stvarnosti se EU projekti beskonačno rastežu s vrlo upitnim stvarnim rezultatima jer EU, naravno, ima mnogo poslova koje istodobno pokušava riješiti. Primjerice - papirnate slamčice i čepovi na plastičnim bocama koji se ne mogu odvojiti i tu su da nas pikaju u lice dok pijemo. Dakle, Unija ima svoje važnije i jasnije prioritete.