Kolumnistica portala The Verge, Victoria Song, imala je priliku istovremeno isprobati nove Metine pametne naočale i pametni prsten Vocci. Naočale su joj omogućile snimanje videa, a prsten zvuka i o tom svom iskustvu je napisala zanimljiv osvrt.

Autorica članak započinje komentarom kako je Hollywood istovremeno postavio i uništio naša očekivanja od pametnih naočala. No, nakon što je pogledala dvije sezone Netflixove serije "Čovjek iznutra", navodi kako je to možda prvi put da je vidjela kako Hollywood, vjerojatno nenamjerno, ilustrira najveći kulturni problem s pametnim naočalama kakve danas poznajemo. U seriji, simpatični udovac kojeg glumi Ted Danson infiltrira se u starački dom opremljen Ray-Ban Meta naočalama kako bi pronašao kradljivca dragulja. Njegovi postupci trebali bi biti vrijedni prijezira - on špijunira čitav dom bez pristanka - no publika ga doživljava kao dobroćudnog djeda koji rješava zločin.

Kao stručnjakinju za nosivu tehnologiju, autoricu The Vergea je zaintrigirao unutarnji sukob s kojim se lik suočava - tihi trenuci u kojima odlučuje isključiti naočale ili obrisati snimke te trenuci kada se njegovi novi prijatelji osjećaju izdano. To je, kako kaže, odraz njenog vlastitog iskustva. Posljednjih mjeseci živjela je okružena "špijunskim naočalama" i uređajima koji stalno slušaju, u onome što ona naziva "nosivim stanjem nadzora".

Kulturni rat na društvenim mrežama

Prije dva tjedna, Meta je lansirala jeftinije pametne naočale bez Ray-Ban brenda, u partnerstvu s Kylie Jenner. Otkako su se 2023. godine njihove prve naočale pokazale uspješnijima od očekivanog, tvrtka neprestano izbacuje nove modele. No, ovo posljednje lansiranje pokrenulo je lavinu reakcija na Metinoj društvenoj mreži Threads.

"Svi se slažemo da su Meta naočale za perverznjake, zar ne?" napisala je autorica bestselera Namina Forna u objavi s više od 30.000 lajkova.

Takve su objave preplavile Internet. Vrijedi napomenuti da ove naočale nisu sposobne za cjelodnevni audio ili video nadzor; baterija se isprazni za manje od sat vremena aktivnog korištenja. Ipak, činjenica da se mogu modificirati te da omogućuju kratko, prikriveno snimanje dovoljna je da izazove burne reakcije. Neki pozivaju žene da kupe naočale kako bi uzvratile i nadzirale one koji ih uznemiravaju. Drugi predlažu nasilje, otimanje naočala ili javno sramoćenje korisnika.

S druge strane, korisnici naočala zbunjeni su iznenadnom mržnjom. Ističu njihovu korisnost za osobe s invaliditetom ili za snimanje privatnih, hands-free videa djece, kućnih ljubimaca ili s odmora. Neki priznaju da o implikacijama na privatnost nisu ni razmišljali i sada su u sukobu sami sa sobom. Najglasniji među njima tvrde da su i pametni telefoni uređaji za nadzor te da nitko ne može razumno očekivati privatnost u javnom prostoru. Iako društvene mreže nisu mjesto za nijansiranu raspravu, ove objave predstavljaju sažeti, iako grub, presjek kulturne napetosti koja okružuje AI nosive uređaje.

U koži tehnološkog špijuna

Te objave odzvanjale su autorici u glavi dok je u javnosti testirala Ray-Ban Meta naočale i Vocci, AI prsten za bilježenje zvuka. Jer dok su naočale u prvom planu, AI nosivi uređaji već obuhvaćaju privjeske, broševe i prstenje koji mogu potajno snimati razgovore. Kao novinarki, Vocci prsten bio joj je neprocjenjiv tijekom sezone tehnoloških konferencija. Omogućio joj je snimanje intervjua bez držanja telefona, što je sugovornike činilo opuštenijima, iako im je prethodno objasnila čemu služi i pokazala jedva vidljivo svjetlo za snimanje.

Zabrinjavajuće je bilo, ističe ona, koliko je lako mogla potajno snimati supruga, prijatelje i kolege a da to ne primijete (isključivo u svrhu testiranja, uz naknadno objašnjenje i brisanje snimki). Autorica komentira kako je to toliko učinkovito da bi se šokirala da se AI prstenje ne pojavi u budućim špijunskim filmovima.

No, za razliku od filmskih likova, ona nije fiktivna osoba koju glumi karizmatični glumac. Kad obavlja svoj posao noseći ove uređaje, javnost ne zna da je ona tehnološka novinarka sa strogim etičkim kodeksom. Prolaznicima nije važno što ona čini da dobije pristanak. Oni je ne poznaju, pa zašto bi joj vjerovali? Središnji etički problem AI nosivih uređaja jest u tome što, da bi bili učinkoviti, moraju biti diskretni. A to se oslanja na pretpostavku da svi imaju dobre namjere.

Jedini usporedivi primjer je AirTag. Iako ga većina koristi za pronalaženje izgubljenih stvari, manjina ga je zloupotrijebila za praćenje. Razlika je u tome što je Apple, nakon kritika, implementirao upozorenja o neželjenom praćenju. To ne sprječava zlouporabu, ali je čini težom. Za AI nosive uređaje trenutno ne postoji ekvivalent. Očito rješenje bilo bi žrtvovanje malo stila za teže zanemarive signale - zvučni okidač kamere, kakav je zakonom propisan u Japanu, ili čak fizički poklopac za leću. No, kako je autorici rekao Alex Himel, potpredsjednik odjela za nosive uređaje u Meti, to bi naočale učinilo "težima, nezgrapnijima i ne bi izgledale tako dobro".

Nakon mjeseci provedenih kao nenamjerni špijun, autorica je uvjerena da AI nadzor nije neizbježan. Dovoljno kontroverzi i cijela bi se priča mogla srušiti kao kula od karata. Još uvijek ima vremena da velike tehnološke tvrtke postupe ispravno. U konačnici, došla je do istog zaključka kao i lik iz serije: čak i s najboljim namjerama, osjećaj je prilično jadan kada je osobi povjerena privatnost stranaca. Razlika je u tome što ona nikada nije željela biti špijun.