Na domaćem tržištu Botslab je brend u usponu, koji se sa svojim proizvodima tek pokušava dokazati kao kvalitetan i isplativ izbor. Prošle smo godine testirali tvrtkin hibrid akcijske kamere i dashcama V9H, koji je za traženi novac ponudio dovoljno dobre performanse u obje te sfere da bi zaslužio našu preporuku. Ovom prilikom pred nama je proizvod generičkog imena W510, iza kojeg se krije ambiciozno rješenje iz svijeta kućnog videonadzora. Kažemo rješenje, jer se radi o kompletu sastavljenom od dvije do osam bežičnih, baterijski napajanih videonadzornih kamera i bežične bazne stanice, zapravo mrežnog videosnimača (NVR). Testirali smo varijantu s četiri kamere.

U povelikoj kutiji testiranog kompleta nalaze se četiri bežične 4K kamere s rotirajućim objektivom, četiri solarna panela od 5 W, bazna stanica HomeBase H200 s 32 GB interne memorije (proširivo putem 2,5-inčnih diskova ili SSD-ova), nosači, vijci, tiple, USB-C kabeli i strujni adapteri, sve to za 500 eura. Za usporedbu, Eufyjev komplet S330 s četiri 4K kamere, solarnim napajanjem i lokalnom pohranom stoji oko 750 eura, dok napredniji modeli s motoriziranim praćenjem mogu biti osjetno skuplji. Reolink također nudi baterijske komplete sa solarnim panelima, pa W510 nije jedini proizvod takve koncepcije, ali za 500 eura nudi neuobičajeno mnogo hardvera.

Zašto je ta baterija uopće bitna? Zato što su kabeli, a ne sama kamera, glavni razlog zbog kojeg većina ljudi nikad ne postavi videonadzor. Klasična žičana instalacija znači štemanje, provlačenje kabela kroz zid, potencijalnu kupnju i dodavanje PoE switcha i, u pravilu, traženje majstora, pa se cijena montaže brzo izjednači s troškom same opreme. Kamera koja radi na bateriju sve to eliminira. Postavlja se ondje gdje vam treba, a ne ondje gdje je najbliža utičnica: na kut garaže, na ogradu, na drvenu šupu na kraju vrta, na mjesto do kojeg struja nikad nije dovedena. Montaža jedne kamere traje koliko i bušenje triju rupa, a cijeli komplet od četiri kamere postavlja se u dva-tri sata, bez ijednog metra kabela provučenog kroz zid. Štoviše, možete se izvući i bez ikakvog bušenja – vaš je autor za potrebe testa Botslabove kamere strateški rasporedio po žlijebovima i balkonskim ogradama, gdje su bile fiksirane pomoću debljih plastičnih vezica, koje se s lakoćom provode kroz tvornički priložene nosače i kamere čvrsto drže na mjestu. Za podstanare i one koji ne žele bušiti tuđu fasadu to je često jedina opcija pa je dobro znati kako je i taj pristup moguć.

Solarni panel je pak ono što baterijsku kameru čini upotrebljivom na duge staze. Bez njega Botslabova kamera W510 prema deklaraciji može raditi između 15 i 25 dana, nakon čega morate uzeti ljestve, skinuti kameru sa zida, donijeti je u kuću na punjenje i vratiti natrag. I onda to ponoviti za svaku kameru zasebno. Kad to napravite nekoliko puta, kamera će vam vjerojatno završiti isključena. Jednostavni solarni panel od 5 W tu računicu preokreće jer u prosjeku nadoknađuje ono što kamera dnevno potroši.

Integraciju solarnih panela Botslab je izveo odlično: panel dolazi s vlastitim nosačem kojim savršeno sjeda na gornju stranu kamere, pa kamera i panel ostaju jedna cjelina, a ako je kamera u sjeni ili okrenuta na nepovoljnu stranu svijeta, panel se može montirati na osunčanije mjesto do 2,8 metra dalje. Botslab uz svaku kameru prilaže po jedan panel, dakle u kutiji ćete ih ukupno dobiti četiri. Tijekom našeg ljetnog testiranja paneli su uspješno nadoknađivali dnevnu potrošnju kamera, bez potrebe za dodatnim punjenjem.

Otporne na elemente

Same kamere nemaju ništa zajedničko s jeftinim, neozbiljnim modelima kakve bismo vješali po drveću po principu "da se nađe". Visoke su oko 19 centimetara, široke desetak, a težina od gotovo 800 grama najvećim dijelom otpada na ugrađenu bateriju od 10.000 mAh. Kućište kamera nosi rejting IP66 te tijekom testiranja nismo imali problema s nekolicinom ljetnih oluja, kao ni s jutarnjom kondenzacijom, koje je prema kraju kolovoza sve više.

Kamere se montiraju isključivo tako da vise, jer se mehanizam ne može zarotirati za 180°, niti je moguće okrenuti sliku, pa postavljanje na policu ili stol otpada. Ispod objektiva, iza zabrtvljenih vratašca pričvršćenih dvama vijcima, svaka kamera krije i utor za microSD karticu. Dobro je da postoji, ali kod ovog sustava to je rezervna, a ne primarna opcija pohrane zapisa.

Solarno napajanje - Struja s neba

Svaka kamera sadrži bateriju kapaciteta od 10.000 mAh, uz deklariranih 15 do 25 dana rada bez punjenja. Ta se brojka odnosi na lokaciju gdje kroz dan nema velike aktivnosti; kamera uz prometnu ulicu trošit će bateriju osjetno brže, jer svaka detekcija pokreta znači buđenje elektronike, snimanje i slanje zapisa.

Upravo tu na scenu stupaju priloženi solarni paneli od 5 W. Botslab tvrdi kako je pola sata do sat vremena izravnog sunca dovoljno da se pokrije dnevna potrošnja kamere, što se otprilike poklapa s našim opažanjima prilikom testiranja. Kamere su nam neprestano bile u rasponu napunjenosti od 95-100%. Doduše, u vedrijem smo dijelu godine, pa i to treba uzeti u obzir. Solarni paneli dadu se fiksirati na vrh nosača kamere, ali i odvojeno od kamere, što će biti zgodno (i nužno) u situacijama kad se kamera želi postaviti na mjesto gdje je zaklonjena krošnjom, krovom ili nečime trećim.

Zimi je računica drukčija, na što upozorava i sama aplikacija: punjenje se usporava po ekstremnoj vrućini, vlazi i hladnoći, a ispod -10 i iznad 50°C prestaje u potpunosti, radi zaštite baterije. Upravo je za takve prilike u izborniku Battery Management ponuđen izbor ponašanja baterije, koji izravno određuje koliko će kamera trošiti. "Recording Mode" snima do 60 sekundi po događaju bez pauze između snimki. "Battery-Saving Mode" ograničava zapis na 30 sekundi uz jednaku pauzu prije sljedećeg okidanja, a "Stream-Only Mode" deaktivira detekciju pokreta i snimanje te ostavlja samo prikaz uživo.

Tu je i funkcija Low-Power Protection, koja pri padu baterije između 50 i 20% kameru sama prebacuje u štedljivi način rada, a ispod 20% u Stream-Only. Logika je razumna, ali treba paziti što se tu bira, jer vjerojatno ne želite da vam jedna od kamera potiho prestane snimati. Zbog toga, "Recording Mode" trebao bi biti primarni odabir većine.

Snimač u kući

Ključna razlika Botslabova sustava u odnosu na tipičnu samostalnu kameru jest to što se u kompletu dobiva bazna stanica, zapravo mrežni videosnimač (NVR). Snimke primarno završavaju u memoriji bazne stanice, koja stoji negdje u kući, u neposrednoj blizini routera, s kojim ju treba žično povezati. To donosi jednu vrlo praktičnu funkciju: kamera na fasadi više nije jedino mjesto na kojem postoji snimak onoga što je kamera uhvatila. Otrgne li netko kameru sa zida ili je uništi, snimka vandala ostaje u snimaču unutar vašeg doma, gdje je do nje puno teže doći. Kod kamere koja snima isključivo na vlastitu karticu, krađa uređaja ujedno je i krađa zapisa.

Što je s kamerama koje zapise pohranjuju u oblak, na servere svojih proizvođača? Dobra strana takvih modela jest što kopija snimke napušta nadziranu lokaciju u trenutku nastanka, pa krađa, uništenje ili kvar lokalne opreme ne moraju značiti i gubitak arhive. No, kod mnogih takvih sustava korištenje skladišnog prostora u oblaku veže se uz mjesečnu ili godišnju pretplatu, pa se na četiri kamere kroz nekoliko godina može nakupiti značajan dodatni trošak. Uz to, snimke vašeg dvorišta i ulaznih vrata završavaju na tuđoj infrastrukturi, u nadležnosti tuđih pravila o čuvanju i pristupu, a za pregled arhive uvijek vam treba internetska veza. Botslab je naglasak stavio na lokalnu pohranu: osnovno snimanje i arhiva na H200 ne zahtijevaju mjesečnu pretplatu.

Botslabova bazna stanica zanimljiva je i zbog načina na koji se integrira s kamerama iz paketa. Budući da sve kamere bežično šalju zapise istom uređaju, snimač prepoznaje da su zapisi s različitih kamera dijelovi istog događaja. Prošeće li netko oko kuće i redom uđe u kadar triju kamera, u aplikaciji se to prikazuje kao jedna scena sa svojim tijekom. Zgodno!

Nakon tjedan dana korištenja Botslabova sustava s četiri kamere, popunili smo 21% od tvorničkih 32 GB skladišnog prostora. Tu ne govorimo o simuliranju korištenja u laboratorijskim uvjetima, već realnoj upotrebi sustava, s tri kamere postavljene na tri strane kuće i jednom u garaži. Ako ćete kamere držati na frekventnijim mjestima, zanimat će vas da se ispod poklopca nalazi ležište za 2,5-inčni disk ili SSD, maksimalnog kapaciteta do 16 TB. Za višeterabajtnu arhivu klasični mehanički disk bit će osjetno povoljniji po gigabajtu, dok SSD za ovakvu namjenu ne donosi osobito važnu praktičnu prednost.

Sustav ne podržava kontinuirano snimanje 24 sata dnevno; kamere su na bateriji i snimaju isključivo događaje. Tko treba neprekidni zapis, morat će posegnuti za videonadzornim sustavom s neprekidnim napajanjem.

Instalacija i Multi-Signal Bridge

Postavljanje sustava započinje od HomeBasea H200, koji se mrežnim kabelom spaja na router. Slijedi skeniranje QR kôda s donje strane kućišta snimača, nakon čega kamere više ne trebamo dodavati jednu po jednu, već ih je dovoljno uključiti. Nakon što detektiraju snimač, samostalno će se upariti s njime i pojaviti u Botslabovoj mobilnoj aplikaciji.

Inicijalno smo imali problem s kamerom na suprotnoj strani kuće u odnosu na baznu stanicu, koja je gubila konekciju s ostatkom sustava, pa joj nerijetko nismo uspijevali pristupiti. Rješenje se, ispostavilo se, nalazi u postavkama bazne stanice, pod nazivom Multi-Signal Bridge.

Multi-Signal Bridge kamerama daje alternativni put do bazne stanice preko postojeće kućne Wi-Fi mreže. U tvorničkom stanju kamere komuniciraju izravno s HomeBaseom H200, no nakon uključivanja ove funkcije mogu se povezati i s kućnim pristupnim točkama. To smo mogli potvrditi i na vlastitoj mesh mreži: problematična kamera na suprotnoj strani kuće pojavila se kao zaseban Wi-Fi klijent na njoj najbližem mesh čvoru, nakon čega su problemi s dostupnošću nestali. U kući s već dobro pokrivenom bežičnom mrežom Multi-Signal Bridge tako može znatno povećati domet i pouzdanost kamera.

Kamere rade isključivo u pojasu od 2,4 GHz, pa mreža mora imati vidljiv 2,4-gigahercni SSID. Jedna bazna stanica prihvaća do osam kamera. Multi-Signal Bridge doima se poput funkcije koju bi čovjek očekivao uključenu ili barem ponuđenu tijekom prvotnog postavljanja, a ne zakopanu u izborniku, jer upravo će o njoj dobrano ovisiti dojam o čitavom sustavu.

U izbornicima se krije i jedan neočekivano koristan alat: pomoćnik za pozicioniranje solarnog panela. Aplikacija vas u stvarnom vremenu navodi dok mijenjate nagib i orijentaciju panela, otprilike onako kako se namješta Starlinkova antena. Kod uređaja čija autonomija izravno ovisi o tome koliku ćete učinkovitost solarnog punjenja postići, takva je pomoć itekako dobrodošla.

Vidi u 4K

Video izgleda vrlo uvjerljivo. Senzor od 8 megapiksela daje sliku od 3.840x2.160 točaka (4K), a Botslab za objektiv deklarira kut snimanja od 150°. Detalja ima dovoljno da se s desetak metara pouzdano čitaju registarske pločice i prepoznaju lica, a digitalni zum ostaje upotrebljiv do otprilike četverostrukog uvećanja (dostupno je osmerostruko), pri čemu 4K zapis ostavlja osjetno više prostora za digitalno uvećavanje od tipične dvomegapikselne kamere. Boje izgledaju bogato i vrlo dopadljivo.

Na jakom podnevnom suncu svjetliji dijelovi kadra znaju se stopiti u bijelu masu, a detalji lica na udaljenosti većoj od petnaestak metara počinju se gubiti. Nije to mana specifična za Botslab, ali valja znati da 4K rezolucija ne znači automatski i da ćete brojati točkice na krilima bubamara koje su proletjele kroz kadar.

Noću kamera nudi tri načina rada. Prvi je u boji, kod koje kamera prati razinu ambijentalne svjetlosti i, kad padne prenisko, sama uključuje ugrađeni reflektor kako bi zadržala sliku u boji. Reflektor nije nimalo diskretan i to je dijelom njegova poanta, jer uljeza obasja i jasno mu poruči da je snimljen. Drugi je infracrveni način, koji daje crno-bijelu sliku s vrlo pristojnom razinom detalja, a nudi se u dvije varijante: trajno uključenoj i automatskoj, u kojoj kamera prema osvijetljenosti scene sama prelazi između dnevnog i infracrvenog snimanja. Noćnu rasvjetu također je moguće posve isključiti, pri čemu kamera i noću ostaje u dnevnom režimu. Sve to znači da između snimanja u boji i infracrvenog snimanja treba odabrati unaprijed, za svaku kameru zasebno – sustav ne može sam procijeniti što u danom trenutku daje upotrebljiviji zapis.

Pomno praćenje

Objektiv se okreće za punih 360° oko svoje osi (pan) i pomiče za 136° po vertikali (tilt), što jednoj kameri daje pokrivenost za koju bi inače trebale dvije. U aplikaciji se položaji mogu zapamtiti kao preseti, a kamera se nakon završenog događaja vraća u zadanu početnu poziciju.

Praćenje se uključuje u sekciji "AI Tracking" i može se ograničiti na ljude, na vozila ili na oboje. S prepoznavanjem nema problema – kamera pouzdano razlikuje jedno od drugoga i drži se detektiranog objekta. Kad praćeni objekt prestane s kretanjem, kamera se u roku od dvije sekunde vraća u zadani položaj. Bilo bi bolje da na njemu zadrži pogled još koji trenutak – netko tko stane pred garažna vrata ili se sagne uz automobil izaći će iz kadra, iako je i to trenutak koji vas zanima.

Brzi povratak smanjuje mogućnost da kamera nakon praćenja ostane usmjerena izvan primarne zone nadzora, no dvije sekunde svejedno su prekratke. Bilo bi dobro da možemo ručno povećati "vrijeme zadržavanja". Zanimljivo je da takav parametar u sustavu već postoji, samo na drugom mjestu: funkcija "Vehicle protection" nudi postavku "Human stay duration", kojom se određuje koliko se dugo kamera zadržava na sceni kad uz vozilo prepozna osobu, sve do 60 sekundi. Nema razloga da istu takvu postavku ne dobije i AI Tracking. Eto ideje za neku od budućih nadogradnji firmwarea!

Automatsko praćenje radi dobro na srednjim udaljenostima i uz normalnu brzinu kretanja onoga tko prolazi kroz kadar. Kad je objekt blizu kamere ili prolazi brže, osoba može dobrano ući u kadar, pa potencijalno i izaći iz njega, prije nego što ju objektiv stigne uhvatiti.

To je aspekt u kojem baterijske kamere mogu iznenaditi korisnike naviknute na žični videonadzor, kao i one koji u priču ulaze s nerazumnim očekivanjima, pa vrijedi objasniti što se tu zapravo događa.

Kamera koja se napaja iz baterije i solarnog panela ne može si priuštiti da senzor slike, procesor i bežična veza rade neprekidno, jer bi joj to višestruko skratilo autonomiju. Zato kamera većinu vremena "spava", a budnim ostaje samo pasivni infracrveni senzor (PIR), koji troši zanemarivo malo struje jer ne "gleda" sliku, nego registrira promjene u količini infracrvenog zračenja ispred sebe. Kad PIR javi da se nešto promijenilo, budi se elektronika kamere, senzor slike i mehanika odnosno motori za pomicanje po osima, uspostavlja se veza prema snimaču i tek tada kreće snimanje zapisa. Između pokreta i prve snimljene sličice zato uvijek postoji određeni razmak. Taj razmak u praksi iznosi otprilike sekundu do dvije. Zvuči zanemarivo, ali nije, jer je to točno onoliko vremena koliko čovjeku treba da prijeđe dva do tri metra. Kod dostavljača koji dolazi do vrata to ne mijenja ništa, no kod nekoga tko brzim korakom presiječe dvorište ili kod vozila koje juri ulicom, sekunda i pol znači da prvi kadar snimke počinje tek negdje na sredini scene. Ako je kamera loše postavljena, prva snimljena sličica lako bi mogla pokazivati leđa osobe koja izlazi iz kadra.

Kako si pomoći? Tako da se koriste jake strane PIR senzora odnosno izbjegavaju njihove slabosti. PIR senzori, naime, nisu jednako osjetljivi u svim smjerovima. Najbolje reagiraju na kretanje koje presijeca njihovo vidno polje, dakle bočno, jer se tada toplinski uzorak brzo prebacuje s jednog segmenta senzora na drugi. Kretanje ravno prema senzoru mijenja tu sliku puno sporije i detekcija zna zakasniti nekoliko sekundi. Praktičan naputak stoga glasi: kameru okrenite tako da zbivanja kroz kadar idu poprečno, a ne prema leći. Ako štitite ulaz, radije ju postavite sa strane prilaznog puta nego na njegov kraj. Osjetljivost PIR-a nemojte spuštati ispod srednje razine osim ako vas ne zatrpava lažnim uzbunama, a kameru ne usmjeravajte prema izvorima topline i površinama koje se na suncu brzo zagrijavaju, jer to je najbrži način da PIR počne javljati događaje kojih nema i pritom nepotrebno prazniti bateriju. Isto vrijedi i za postavljanje iza prozora, jer tipično prozorsko staklo blokira većinu dugovalnog toplinskog infracrvenog zračenja na koje PIR senzor reagira.

Softverski dio te priče Botslab rješava opcijom Smart Event Detection, koja se krije u postavkama svake kamere, pod Detection Settings. Riječ je o filtru koji ono što PIR prijavi propušta kroz algoritme za prepoznavanje i odbacuje detekcije koje ocijeni nevažnima. Stvar radi vrlo solidno. Kamera koja nam je preko dvorišta gledala na cestu tijekom cijelog je dana uredno ignorirala automobile koji su prolazili cestom, a bilježila one koji bi skrenuli u dvorište.

Opisne notifikacije

Za informiranje korisnika o zbivanjima pred kamerama Botslab koristi skup funkcija objedinjenih pod nazivom Botslab IQ. Obuhvaćaju opisne notifikacije (Intelligent Notification), pretraživanje snimki prirodnim jezikom (Intelligent Search), proaktivna upozorenja o sumnjivim osobama (Intelligent Alarm), prepoznavanje ljudi i vozila, zaštitu parkiranog vozila te prepoznavanje kućnih ljubimaca. Umjesto uobičajene obavijesti o prepoznatom pokretu, na mobitel redovito stižu rečenice koje opisuju scenu, poput "Osoba i dijete hodaju po prilazu i drže se za ruke", "Crveni traktor vuče prikolicu s trupcima niz cestu" ili "Osoba pred vratima drži mobitel i vrećicu s voćem". Pretraživanje zapisa prirodnim jezikom znači da događaje možemo tražiti upitom umjesto premotavanjem vremenske trake, a sustav pamti te grupira prepoznata lica.

Među vještinama se izdvaja Vehicle protection, koja nadzire dio kadra u kojem stoji parkirano vozilo i javlja se kad mu netko priđe. U njezinim se postavkama krije parametar Human stay duration, kojim se određuje koliko dugo kamera prati kadar nakon što uz vozilo prepozna osobu, do najviše jedne minute. Tu su i glasovna upozorenja s podesivim trajanjem, pa kamera može sama zvučno reagirati na nekoga tko se predugo zadržava oko praćenog automobila.

Botslab IQ nije jedna funkcija koju bismo mogli uključiti ili isključiti, već zbirka "vještina" kojima se upravlja u izborniku "Manage AI Skills". Dio njih, poput prepoznavanja ljudi i vozila te zaštite vozila, aktiviran je tvornički. Ostale treba "kupiti", pri čemu kupnja u trenutku pisanja ne košta ništa. Postupak je pomalo nespretan: pri kupnji se bira broj primjeraka pojedine vještine, dakle četiri komada za četiri kamere, nakon čega se svaka aktivira na svojoj kameri zasebno. Za sustav koji se prodaje isključivo u kompletima to je nepotrebno mnogo koraka.

Oko dugoročne naplate tih vještina, međutim, vlada poprilična zbrka. Hrvatska stranica proizvoda i dokumentacija sustava W510 navode da su Botslab IQ funkcije besplatne godinu dana, stoga smo provjerili što se događa nakon isteka tog roka. Prema riječima proizvođača, Botslab IQ funkcije bit će besplatne između godine i dvije dana, a hoće li se poslije toga naplaćivati i po kojoj cijeni, još nije odlučeno. Ako do naplate dođe, produljenje će se moći obaviti kroz aplikaciju. Kupcu to praktički znači da će barem prvu godinu, a vjerojatno i dvije, sustav raditi u punom opsegu, bez ikakvih dodatnih troškova. Sve nakon toga ostaje otvoreno pitanje. Sigurno je da sustav neće izgubiti svoju osnovnu funkcionalnost – detekciju pokreta i lokalno snimanje – nakon jedne, tri, pet ili osam godina, niti će te funkcije ikad postati dijelom pretplate. Potencijalno će trebati plaćati tek spomenute "AI dodatke", poput opisnih notifikacija i pretraživanja "prirodnim jezikom".

Držite se engleskog

Botslabova aplikacija za Android i iOS bogata je opcijama i s korisničke strane gotovo se ni po čemu ne razlikuje od drugih sličnih rješenja za videonadzor. Prevedena je na hrvatski, ali nepotpuno i nemušto, do razine da se mjestimično teško razaznaje što koja opcija radi, a spomenute opisne notifikacije povremeno zvuče kao da razgovaramo s rođakom iz dijaspore ("Neki ljudi se kreću blizu vozilo s otvorenim vrata", "Siva SUV stoji na dvorištu, dok plavi van slijedi cestom u pozadini" i slično). Držite sučelje na engleskom jeziku ako se njime služite, jer tada sve zajedno biva kudikamo suvislije.

Tu su i reklame: sučelje aplikacije prošarano je ponudama i prečacima prema Botslabovoj trgovini, a tu je i lebdeća glava korisničke podrške, koju iz nekog razloga nije moguće u potpunosti ukloniti s ekrana. Premda mogućnost dopisivanja s podrškom u bilo koje doba dana i noći pozdravljamo, svejedno bi bilo lijepo da se ta mogućnost može učiniti manje napadnom.

Osim svih kamera, u aplikaciji ćete vidjeti i baznu stanicu, pa ćete s lakoćom pristupiti snimkama uživo sa svih kamera, kao i pohranjenim zapisima, kako na pojedinim kamerama, tako i na baznoj stanici, koja bilježi zbivanja sa svih kamera.

Svaka kamera ima mikrofon i zvučnik, pa podržava dvosmjernu glasovnu komunikaciju. U aplikaciji se otvori željena kamera i jednostavno "nazove", čime se uspostavlja govorni kanal s onime tko se nalazi ispred nje. Dostavljaču se tako može reći gdje da ostavi paket kad niste u mogućnosti otvoriti vrata, a onome tko njuška po dvorištu glas iz kamere u pravilu je dovoljan nagovještaj da je vrijeme za dati petama vjetra. Tu je i umjereno glasan alarm, kao dodatna razina aktivno-agresivne zaštite.

Spomenimo i da Botslab ne nudi klijent za Windows, macOS ni web sučelje, pa se sve, od pregleda snimki do promjene postavki, obavlja na mobitelu.

Brzina pristupa kamerama izravno ovisi o tome kojim putem kamera trenutačno komunicira. Kamera u dometu snimača prikazuje sliku za dvije-tri sekunde. Udaljene kamere, dakle one koje se oslanjaju na kućni Wi-Fi, učitavaju sliku uživo desetak sekundi. Kad provjeravate tko vam šeće dvorištem, 10 sekundi može biti čitava vječnost, pa je to razlog više da snimač pozicionirate centralno u odnosu na kamere, kako bi ih on sve imao u dometu – naravno, ako je takvo što uopće moguće.

Botslab W510 nije rješenje bez mana, ali za traženih 500 eura nudi neuobičajeno mnogo hardvera: četiri kvalitetne 4K kamere s rotirajućim objektivom, četiri solarna panela i mrežni videosnimač s bežičnom lokalnom pohranom zapisa. Botslab IQ vještine također su se u praksi pokazale korisnima, a prema informacijama koje smo dobili od proizvođača, besplatne su barem prvu godinu ili dvije.

W510 ujedno je i sustav koji se, jednom postavljen, uglavnom prestane primjećivati: tijekom našeg ljetnog testa solarni paneli održavali su baterije punima, snimke su se automatski slagale, a filtriranje događaja pokazalo se dovoljno dobrim da nas aplikacija nije zatrpavala nevažnim obavijestima. Mnogi kućni korisnici više od toga neće tražiti.

Botslab W510 (4-Cam Kit)

• Pozamašna količina hardvera za novac
• Četiri vrlo dobre 4K kamere sa solarnim panelima i snimačem u paketu
• Odlično trajanje baterije tijekom testiranja
• Lokalna pohrana proširiva do 16 TB bez obvezne pretplate
• Snimač u kući čuva zapise i ako kamera bude oštećena ili ukradena
• Bogat izbor Botslab IQ vještina
• Solidno filtriranje lažnih detekcija
• Dvosmjerna komunikacija i vrlo glasan alarm
• Dopadljiva dnevna i noćna slika
• Rotacija objektiva za 360°
• Jednostavna instalacija (fizička i softverska)

• Aplikacija s polovičnim prijevodom i zakopanim pojedinim korisnim postavkama
• Kamera se nakon praćenja prebrzo vraća u zadani položaj, bez mogućnosti podešavanja
• Sporije pokretanje prikaza kod udaljenih kamera
• Nema mogućnosti kontinuiranog snimanja
• Proizvođač još nije odlučio hoće li nakon prve dvije godine početi naplaćivati Botslab IQ

Kvaliteta slike 9

Aplikacija 6

Isplativost 8

UKUPNI DOJAM 8

Cijena 499 eura Prikaži sve cijene Ustupio: Bijelić Co, službeni distributer brenda Botslab