Ultraširoki monitori 39-inčne dijagonale nisu novost na tržištu, ali šačica postojećih modela dijelila je istu manu. Nativno su prikazivali 3.440×1.440 točaka, što, kad se razvuče preko 39 inča, daje 96 piksela po inču. Takva gustoća matrice rezultira ispodprosječnom oštrinom prikaza, na kakvu neće pristati nitko tko monitor koristi za išta osim igranja.

LG UltraGear evo 39GX950B prvi je monitor te dijagonale koji problematici pristupa na jedini ispravan i suvisao način: podizanjem nativne razlučivosti. Umjesto 3.440×1.440, razlučivost njegova OLED panela jest 5.120×2.160 točaka, poznatijih pod oznakom 5K2K, što daje 143 piksela po inču, dakle praktički istu gustoću kakvu imaju 32-inčni 4K monitori – sinonimi za kiruršku oštrinu slike. Kako se radi o LG-jevom uređaju, sasvim je logično kako je on opremljen Tandem WOLED panelom četvrte generacije, s frekvencijom osvježavanja od 165 Hz. Pomoću funkcije Dual Mode osvježavanje se može podići na 330 Hz, uz spuštanje razlučivosti na 2.560x1.080 točaka, što je prvenstveno ustupak kompetitivnim mrežnim igračima, koji će svaki dodatni herc objeručke prihvatiti, a srozavanje rezolucije neće doživljavati kao minus, budući da će na taj način mnogo lakše doseći visok broj sličica u sekundi u omiljenoj im igri, a i mete će biti fizički veće i nešto lakše za pogoditi. Uz to, UltraGear evo 39GX950B nudi DisplayPort 2.1 s punom UHBR20 propusnošću i USB-C konektor koji spojenim uređajima može isporučiti do 90 W električne energije.

U Hrvatskoj 39GX950B stoji 2.200 eura i izravne konkurencije u domaćim trgovinama zasad nema. No, ona postoji: Alienware AW3926QW donosi istu dijagonalu, razlučivost, zakrivljenost i Dual Mode, a košta manje. Oba modela koriste najnoviju generaciju Tandem WOLED panela iz LG Displaya, no Alienwareov ima RGB stripe raspored podpiksela, dok LG zadržava RGWB strukturu s bijelim podpikselom. U praksi to znači da će Alienwareov monitor biti još malo oštriji, a LG-jev svjetliji. Druga velika razlika jest površinski tretman panela. Alienwareov sjajni premaz pobrinut će se da crna boja nalikuje tinti, a LG-jev mat panel neusporedivo se bolje nosi s neoptimalnim svjetlosnim uvjetima u prostoru, uključujući rad danju u slučaju kad ne možete ili ne želite zamračiti sobu. Alienwareov monitor trenutačno nije dobavljiv u Hrvatskoj pa ne znamo koliko će biti jeftiniji od LG-jeve uzdanice; nagađamo kako će se raditi o razlici od nekoliko stotina eura. Njegovi prvi američki vlasnici žale se na neravnomjerno osvjetljenje i agresivno vinjetiranje, što u nekoliko tjedana testiranja UltraGeara evo 39GX950B nismo primijetili. Zato je LG trenutačno sigurniji izbor, osobito za korisnike koji monitor ne koriste isključivo u (polu)mraku.

Nedavno testirani LG 45GX950A nudi istu rezoluciju, ali je, s dijagonalom od 45 inča, poprilično veći i mnogo agresivnije zakrivljen (800R), do te mjere da nije osobito prikladan za aktivnosti koje ne spadaju u igranje. Prva iteracija tog uređaja na tržištu se danas može pronaći za oko 1.500 eura, a niža cijena u odnosu na 39-inčni UltraGear evo 39GX950B može se objasniti za generaciju starijim panelom, koji je oko 30% manje svijetao.

Optimalno zakrivljen

Fizički, UltraGear evo 39GX950B ne ide ni u kakve eskapade. Kućište je mat crno, nosač ima metalnu bazu i dopušta naginjanje, namještanje visine i zakretanje, ali ne i pivotiranje, što pri ovoj dijagonali nije ni bilo za očekivati. Na nosaču se nalazi prorez za provođenje kabela, koje će on svojom širinom u potpunosti zakloniti od pogleda.

Napajanje je vanjsko i adapter je pozamašan. Ono što se u specifikacijama lako previdi, a izuzetno je važna promjena u odnosu na spomenuti 45-inčni 45GX950A, jest zakrivljenost panela, reducirana s (pre)naglašenih 800R na vrlo pitomih, zapravo i optimalnih, 1500R. Dovoljno je blaga da je nakon dan-dva prestanete registrirati, a dovoljno prisutna da rubovi panela prirodno ostaju u vidnom polju.

Površina panela je mat, s LG-jevim antirefleksnim slojem, pa se s odsjajima nosi znatno bolje od sjajnih OLED-a – prozor iza leđa i stropna rasvjeta neće se zrcaliti u ekranu, već će biti difuzno rašireni. Cijena tog tretmana poznata je: crna boja nema onakav izgled tinte, kao kod sjajnih OLED panela. Riječ je o kompromisu koji se isplati svakome tko monitor koristi danju i u nezamračenim prostorijama, dakle većini onih kojima je i namijenjen.

Ponuda konektora je većim dijelom zadovoljavajuća. Tu su DisplayPort 2.1a UHBR20 s propusnošću od 80 Gbit/s, dva HDMI 2.1 ulaza, USB-C s DP Alt načinom rada i 90-vatnim Power Deliveryjem, dva USB Type-A porta i 4-polni priključak za slušalice i mikrofon. Zasebnog USB Type-B upstream konektora nema, pa podatkovna veza ide isključivo preko USB-C-a: spojite li stolno računalo DisplayPortom, a laptop USB-C-om, pristup uređajima spojenim u USB Type-A portove imat će samo laptop. Samim time, nema ni KVM preklopnika. Jedno i drugo iznenađujuće je za monitor ove klase i cijene. Tu su i PBP i PIP načini rada te par zvučnika od 7 W po kanalu.

Na poleđini monitora nalazi se Unity Hexagon Lighting 2.0, RGB rasvjeta u obliku heksagonalnog uzorka, koja će raspršiti lagano ambijentalno osvjetljenje na zid iza monitora. Ipak, ako ćete koristiti USB-C konektor na monitoru za napajanje spojenog laptopa, Hexagon Lighting valja isključiti. Prilikom provjere isporučuje li USB-C izlaz zaista deklariranih 90 W snage, naš mjerni instrument ukazao je na ograničenje od 76 W s uključenom rasvjetom. Kad smo rasvjetu deaktivirali, monitor je stabilno isporučio punih 90 W pri 4,8 A i 20 V, uključujući gubitke na kabelu.

OSD-om se upravlja joystickom na stražnjoj strani ekrana, uz zasebnu tipku za Dual Mode, način rada gdje se rezolucija ekrana spušta na 2.560x1.080 točaka, a frekvencija osvježavanja raste na 330 Hz.

Pitanje skaliranja

Kombinacija 39-inčne ultraširoke dijagonale i 5K2K rezolucije, odnosno gustoće piksela od 143 PPI, glavni je razlog zbog kojeg ovaj monitor postoji i zašto se tako dugo očekivao. Vertikalna visina panela i broj redaka isti su kao kod 32-inčnog 4K monitora, samo razvučeni na format 21:9, čime se dobiva radna površina optimalnih proporcija – dovoljno velika da izgleda izuzetno prostrano, a da istodobno ne prelazi u sferu nakaradnog. Kombinacija gustoće piksela od 143 PPI i RGWB rasporeda podpiksela praktički je u potpunosti eliminirala takozvani fringing - obojene rubove oko teksta koji su WOLED panele pratili godinama.

Pri 100-postotnom skaliranju sučelja Windowsa radna površina je gigantska, ali je sučelje operacijskog sustava i aplikacija ipak presitno za ugodno korištenje. Windows preporučuje 150-postotno skaliranje sučelja, ali nema potrebe odricati se od tolike količine ekranskog prikaza; monitor je savršeno upotrebljiv pri 125-postotnom skaliranju, pri kojem su grafički elementi iste veličine kakvu poznajete sa 27-inčnih 1440p monitora, samo mnogo oštriji. Štoviše, možete dobiti još malo veću radnu površinu ručnim unosom stope skaliranja od 120% (Display Settings > Scale > Custom scaling > 120 u Windows 11). Tako namješten ekran može se iskoristiti za istodobni prikaz tri ili četiri prozora bez preklapanja.

Ta se kombinacija širine i gustoće piksela osobito iskazuje u alatima građenim oko vremenskih traka i gridova. U DaVinci Resolveu na ekran istodobno stanu vremenska traka s desetak slojeva, prozor za pregled i palete alata, bez preklapanja i bez horizontalnog scrollanja pri svakom rezu. Lightroom prikazuje mrežu sličica u kojoj se thumbnailovi lako prepoznaju, a u programima za obradu zvuka dobivate broj vidljivih kanala koji na 16:9 monitor jednostavno fizički ne stane. Ponašanje u profesionalnim aplikacijama ne-baš-skriveni je adut ovog monitora, i razlog zbog kojeg će ga kupiti dobar dio ljudi kojima stvari poput broja herca i virtualnih nišana ne znače apsolutno ništa.

Male korekcije za velike rezultate

Panel pokriva 99,99% sRGB prostora boja i 99,76% DCI-P3 prostora. Tonalno ponašanje na tvorničkim postavkama uredno je: izmjerena krivulja gotovo se poklapa s referentnom kroz cijeli raspon, od stvarne nule, jer OLED iz crnog piksela ne emitira svjetlost pa je kontrast praktički neizmjeriv, do 361,94 cd/m². Ta brojka nadmašuje deklariranih 335 cd/m², i to u načinu Uniform, koji ne dopušta ABL-u da mijenja svjetlinu ovisno o sadržaju. Pojednostavljeno, to znači kako u sadržajima standardne definicije, kakve ćete na monitoru gledati gotovo uvijek, možete računati na svjetlinu od preko 360 cd/m2, na čitavoj površini panela. Još donedavno OLED monitori mučili su se s dosezanjem vrijednosti od 250 cd/m2, što daje kontekst dosezima modernih OLED matrica, poput ove koju LG koristi za 39GX950B.

Preciznost tonova sive daje prosječni ΔE od 2,03 uz maksimum od 2,97. Uzrok odstupanja jasno se vidi iz mjerenja balansa crvenog, zelenog i plavog kanala: plavi kanal cijelim rasponom nalazi se iznad crvenog i zelenog, s razlikom koja oko 30% stimulusa doseže 4%, pa je bijela boja blago hladna.

To se ispravlja s dva zahvata u OSD-u, bez ikakve dodatne opreme. U izborniku Picture Adjust > Color Temp treba odabrati Custom, čime se otključava izbornik za upravljanje pojedinim kanalima (R / G / B). Potom u njemu treba spustiti plavi kanal (B) na 49. Tada još preostaje otići u izbornik Picture Adjust > Brightness te prilagoditi svjetlinu preferencijama. Ako ciljate na 250 cd/m2, što je dobra sredina za kombinirani dnevni i noćni rad, spustite vrijednost u OSD-u na 60. Rezultat tih malih promjena su tri krivulje RGB balansa koje se praktički preklapaju te izvrsne izmjerene vrijednosti preciznosti tonova sive boje, uz prosječni ΔE od 1,45 uz maksimum od 2,7. To je razina preciznosti koju inače tražimo tek nakon kalibracije.

Test preciznosti boja donosi prosječni ΔE od 3,84 uz maksimum od 7,12 na tvorničkim postavkama, odnosno 3,07 nakon opisanog zahvata. Grafikon Delta L, koji mjeri odstupanje u svjetlini tonova, gotovo je ravan, a pogreškom dominira Delta C, dakle odstupanje u kromatičnosti. Boje su zasićenije nego što bi trebale biti, jer panel pokriva znatno širi prostor od sRGB standarda u kojem je test izveden. Kolorimetar to bilježi kao pogrešku, a oko kao živu i izuzetno atraktivnu sliku, s dubokim i upečatljivim bojama. Test zasićenja to potvrđuje, uz prosječni ΔE od 3,71 i maksimum od 6,79: odstupanja rastu prema stopostotnom zasićenju, dakle ondje gdje se širina gamuta i najviše očituje.

Kome je točnost unutar sRGB-a bitna, na raspolaganju je sRGB način rada. On gamut steže na 92,26% sRGB prostora, a DCI-P3 obara na 68,01%. Primijetite da je 92,26% manje od 100, dakle sRGB clamp odlazi predaleko, pa su boje sada nedovoljno zasićene umjesto prezasićene, što potvrđuje i Delta C, koji je promijenio predznak. Ipak, na taj način ćete dobiti najbolju preciznost boja unutar sRGB prostora bez kalibracije – prosječni ΔE 2,42, uz maksimum od 3,34.

Ono što taj način rada ne rješava jesu sivi tonovi: izmjerili smo ΔE 2,23 uz maksimum od 3,64, dakle lošije vrijednosti nego nakon našeg zahvata u OSD-u, uz zabilježenu dominaciju plavog kanala. Razlog je jednostavan: sRGB način zaključava gammu i predefinirane temperature bijele, ali balans kanala ostaje netaknut. Svjetlina sRGB profila tvornički iznosi svega 102,94 cd/m², a može se podići do izmjerenih 344 cd/m².

Uniformnost ekrana je, s obzirom na masivnu 39-inčnu dijagonalu, vrlo dobra. Najveće odstupanje svjetline izmjerili smo u gornjem desnom kutu, gdje slika pada nešto više od 10% u odnosu na sredinu, dok se prosjeci po zonama kreću između 2-5%, uz najveći ΔE od 3,03. To nisu devijacije koje biste mogli uočiti golim okom.

HDR na dva načina

U HDR-u OLED paneli nemaju što dokazivati kad je riječ o prikazu crne boje, ali vršna svjetlina druga je priča. U izborniku Picture Adjust > Brightness Level nalaze se postavke High i Low, a razlika među njima nije u tome koja je svjetlija, nego kako se svjetlina ponaša. Na postavci High izmjerili smo 1.008 cd/m² na svijetlom detalju prikazanom na 1% površine panela, 701 cd/m² na 4%, 530 cd/m² na 9%, pa tako sve do 365 cd/m² uz čitav ekran prekriven potpuno bijelom bojom. LG deklarira vršnih 1.500 cd/m², čemu se moguće približiti kad se aktivira Dynamic Tonemap, opcija koja manipulira EOTF krivuljom – prevedeno, monitor preračunava tonalnu krivulju scenu po scenu i svijetle detalje gura iznad onoga što piše u metapodacima sadržaja. Slika time dobiva na upečatljivosti, ali gubi na preciznosti, pa deklarirana brojka govori više o agresivnosti obrade nego o samom panelu. Naša su mjerenja izvedena bez te opcije, dakle uz krivulju kakvu je testirani sadržaj tražio.

Kad se Brightness Level postavi na Low, HDR se ponaša posve drugačije. Do svijetlog detalja koji prekriva 9% površine ekrana svjetlina je ravna kao daska (oko 580 cd/m²) i tek tada počinje padati, do 361 cd/m². High je, dakle, izbor za tamne scene s malim izvorima svjetla, a Low za sadržaj u kojem ne želite da vam svjetlina skače kako se scena mijenja. Prebacivanje između SDR i HDR izvrsno je izvedeno – čim deaktivirate HDR (prečica Windows + ALT + B), monitor se automatski vraća na vaše postavke za SDR prikaz. Zvuči kao sitnica dok ne naletite na uređaj koji to tako ne radi.

Samostalno skaliranje

Liniju monitora UltraGear evo LG predstavlja kao prvu s AI Upscalingom koji radi u samom monitoru, bez opterećivanja grafičke kartice. Uz njega dolaze i značajke AI Scene Optimization, koja prepoznaje vrstu sadržaja i sama mijenja temperaturu boje, zasićenost i oštrinu, te AI Sound, koja iz ugrađenih zvučnika izvlači virtualnih 7.1.2 kanala te razdvaja govor od pozadinskih efekata.

Kvaka je u tome što AI Upscaling radi samo kad monitor doista primi signal niže razlučivosti. Kad na računalu odaberete manju razlučivost, grafička kartica je u pravilu sama skalira natrag na nativnih 5.120×2.160, pa monitor uopće ne zna da se nešto dogodilo. U sekciji Information u OSD-u vidi se koju razlučivost uređaj stvarno prima, i to je jedini pouzdan način da provjerite je li funkcija aktivna.

Na računalu nismo zamijetili da se ikad koristi, čak ni u Dual Modeu, gdje bi imala najviše smisla. Ondje gdje radi, a to su konzole, Blu-ray uređaji i drugi izvori koji zaista šalju 1080p signal, dobiva se oštrija slika.

Ako vam je cilj zadržati prikaz konzistentnim, AI Scene Optimization valja držati isključenim.

Igrači, pozor!

Pomalo neočekivano, UltraGear evo 39GX950B dosad smo više komentirali iz perspektive svakodnevnog korištenja i profesionalnog rada, u kojem se on snalazi zaista perfektno. Za nekoga poput vašeg autora, koji se svakodnevno bavi pisanjem teksta, montažom videa i obradom fotografija, ovaj je monitor značajna nadogradnja i velik korak u smjeru poboljšanja "kreativne svakodnevice", čak i u odnosu na izvrstan 34-inčni ultraširoki OLED monitor razlučivosti 3.440x1.440 točaka, koji inače koristim. No, moramo se osvrnuti i na igrače, budući da je LG u jednakoj mjeri ciljao i na njih.

Prosječno percipirano vrijeme odziva pri nativnih 165 Hz iznosi 0,63 milisekunde, a u Dual Modeu, koji razlučivost spušta na 2.560×1.080 i osvježavanje diže na 330 Hz, 0,57 milisekundi. Instrument je prijavio overshoot od 51 RGB jedinice u prijelazima prema tamnim tonovima, ali radi se o artefaktu mjerenja u blizini crne; overshoota u praksi nema. Jedno i drugo rezultira fantastičnom oštrinom pokretnih objekata.

Input lag, dakle kašnjenje koje sam monitor dodaje između renderiranog framea i njegova prikaza, iznosi 3,14 milisekunde pri 165 Hz i 2,64 milisekunde u Dual Modeu. Za to se dobrim dijelom brine DAS Mode, LG-jev Dynamic Action Sync, koji monitoru nalaže da zaobiđe međuspremnik framea i prikaže signal čim stigne, umjesto da ga zadrži do sljedećeg ciklusa. DAS je u većini profila slike uključen tvornički i nema razloga da ga dirate.

Adaptivna sinkronizacija radi od 48 do 165 Hz, odnosno do 330 Hz u Dual Modeu, uz certifikate G-Sync Compatible i FreeSync Premium Pro. Kao i svi OLED paneli, i ovaj u vrlo tamnim scenama može zatreperiti kad broj frameova počne jako oscilirati, ali pitanje je hoće li to njegovi vlasnici u praksi ikad uočiti. Naime, ako kupujete monitor 5K2K razlučivosti, pretpostavka je da posjedujete snažno računalo, u čijoj se utrobi nalazi grafička kartica klase GeForce RTX 5080 ili jača, dakle onakva koja u većini igara isporučuje dovoljno stabilan broj frameova da do naglih skokova frekvencije osvježavanja uopće ne dođe. A tko takvu karticu nema, u pravilu će posegnuti za DLSS-om ili spustiti razlučivost renderiranja, čime opet dobiva ujednačeniji broj sličica u sekundi. Treperenje u tamnim scenama tako ostaje pojava koju je lakše isprovocirati u testu nego naletjeti na nju u igri.

LG UltraGear evo 39GX950B rješava problem zbog kojeg mnogi nisu htjeli ultraširoki panel, i rješava ga na razini panela, na jedini pravi način – podizanjem nativne rezolucije. Pritom LG nije samo nakalemio sposoban panel na prosječne temelje, već je oko njega izgradio zaista kvalitetan uređaj, kojem je teško pronaći značajniju manu. Najveći problem u ovoj čitavoj priči je cijena, koja je neosporno visoka, ali trenutačno je ovo najbolji ultraširoki monitor na tržištu, i zato ga LG može naplatiti koliko hoće. Onaj tko se odluči isprsiti za traženih 2.200 eura, sigurno neće žaliti za potrošenim novcem.

LG UltraGear evo 39GX950B

• Savršeni balans veličine ekrana i oštrine prikaza
• Sjajno pogođena zakrivljenost panela
• Visoka svjetlina kod prikaza SDR sadržaja, uz izvrsno praćenje tonalne krivulje
• Odlična kvaliteta prikaza dobiva se uz samo dvije modifikacije u OSD-u
• Fantastične performanse u igrama (nizak input lag, malo vrijeme odziva)
• DisplayPort 2.1 s punom propusnošću

• Cijena
• Nema KVM preklopnika ni zasebnog upstream konektora
• Hexagon rasvjeta smanjuje isporuku energije putem USB-C sučelja

Kvaliteta prikaza 9

Performanse u igrama 9

Isplativost 6

UKUPNI DOJAM 9

Cijena 2.199 eura Prikaži sve cijene Ustupio: LG Hrvatska