Priča o Partenonu, antičkom hramu na atenskoj Akropoli izgrađenom u zlatno doba pod Periklom između 447. i 432. godine prije Krista, desetljećima sadrži tvrdnju o arhitektonskim iluzijama. Prema toj teoriji, pravokutna građevina dimenzija približno 30,9 metara širine i 69,5 metara duljine namjerno je građena s blago zakrivljenim linijama i nejednakim razmacima među stupovima i ostalim arhitektonskim elementima. Razlog je navodno bilo ispravljanje optičkih varki kako bi promatraču građevina izgledala potpuno ravno i simetrično.

Iluzija je bila – iluzija

Ta pretpostavka potječe iz zapisa rimskog pisca Vitruvija, nastalih oko četiri stoljeća nakon završetka gradnje hrama, a ponovno je oživljena u 19. stoljeću detaljnim mjerenjem njegovih profila. Tijekom vremena predloženo je barem 12 različitih objašnjenja optičkih korekcija, pri čemu se tvrdilo da uzdignuta platforma sprečava dojam udubljenja u sredini. Unatoč širokom prihvaćanju u literaturi i popularnoj kulturi, za takve tvrdnje nije bilo izravnih povijesnih niti eksperimentalnih dokaza, no mit je ostao pristutan.

Nove analize matematičara Alaina Gorielyja sa Sveučilišta u Oxfordu, objavljene u časopisu Royal Society Open Science, pokazuju da je teorija o optičkim korekcijama i matematički neodrživa. Goriely je kombinirao precizna mjerenja iz 19. stoljeća s modernim podacima te matematički rekonstruirao i analizirao zakrivljenja hrama. Dobivene dimenzije potom je usporedio sa stvarnim mogućnostima ljudskog vida.

Istraživanje navodi da ljudsko oko prirodno doživljava ravne linije ravne kad u okolini nema elemenata koji bi izmjenjivali percepciju. Uzdignuta zakrivljenost platforme Partenona s nekih je točaka promatranja jasno vidljiva, dok se s drugih teško uočava, što dovodi u pitanje njezinu ulogu u stvaranju dojma ravne plohe.

Premalena zakrivljenja

Osim platforme, dugogodišnji mit obuhvaća i stupove za koje se tvrdilo da su u sredini načinjeni s blagim ispupčenjem kako ne bi izgledali udubljeno. Gorielyjeva analiza utvrdila je da ispupčenje stupova iznosi svega 18 milimetara. Ta je vrijednost premala da bi je ljudsko oko uopće moglo zamijetiti s uobičajenih udaljenosti promatranja.

U radu se zaključuje da ne postoje povijesni ni znanstveni dokazi koji bi potvrdili da su prilagodbe na Partenonu izvedene kao optičke korekcije. Uvjerljivost priče o svjesnom zavaravanju oka time je opovrgnuta, no stvarni razlog zbog kojeg su antički graditelji unijeli ove suptilne arhitektonske detalje i dalje ostaje nepoznat.

"Glavna pouka Partenona jest da smo skloni sami sebe zavaravati u traganju za antičkim misterijima te idealističkim fantazijama o redu i harmoniji", zaključuje autor rada.