Na Medicinskom fakultetu Wake Forest u Winston-Salemu smućkali su probiotički koktel od bakterija pronađenih u fecesu dojenčadi. Njihovi rezultati objavljeni su u časopisu Scientific Reports.

Zašto baš DJEČJA kakica?

Kao prvo - zato što su djeca dojenačke dobi (mlađa od godinu dana) većinom još uvijek vrlo zdrava, pa se u njihovim crijevima i stolici redovito nalaze „dobre“, probiotičke bakterije, za razliku od patoloških sojeva bakterija ili čak crijevnih nametnika - trakavica, crva i glista - koji su redoviti stanovnici crijeva odrasle djece i zrelih ljudi.

Osim toga, istraživači su u laboratoriju prvo pokušavali hraniti miševe bakterijskim koktelom, no taj pokus nije rezultirao stvaranjem zadovoljavajućih, upotrebljivih probiotičkih sojeva bakterija u mišjim crijevima i fecesu. Ako u obzir uzmemo i skromne količine drekića koje miševi mogu isporučiti, jasno je da je mišji fekalni cost-benefit vrlo nepovoljan.

Naposlijetku, beblja kakica je tražena roba i iz posve praktičnih razloga, jer do dječjih govanaca je prilično lako doći: samo je potrebno 4-5 puta dnevno zaviriti u stražnji dio pelene prosječnog tromjesečnjaka. Zato su u navedenom istraživanju 34 zdrave bebe ustupile sadržaj svojih pelena u znanstvene svrhe.

Iz dobivenog materijala su mikrobiološkim tehnikama izolirali deset probiotičkih sojeva (po pet sojeva od dvaju bakterijskih vrsta - Lactobacillus i Enterococcus), uzgojili ih i umnožili u laboratorijskim uvjetima, te pripremili za terapijsku primjenu.

Dobro, shvatili smo... ali... zašto baš KAKICA?

Iako ne postoji nešto što se može nazvati „superfood“ (ne padajte na marketinške fore, super-hrana ne postoji!) probiotička hrana se smatra nečim što je najbliže konceptu super-fooda. Jogurti, kiseli kupus ili neki sirevi, na primjer, su probiotička hrana koja sadrži bakterije bogate mliječnom kiselinom. Takva hrana je dobra za crijevnu floru i trebala bi pridonijeti općem zdravlju.

No, humani probiotici („dobre“ bakterije porijeklom iz ljudskog crijeva) imaju jednu kvalitetu više od uobičajenih probiotika iz hrane: stimuliraju crijevnu proizvodnju masnih kiselina kratkog lanca.

Od ranije je poznato da pretili ljudi i oni koji boluju od dijabetesa tipa 2, autoimunih bolesti i nekih karcinoma imaju u svojim crijevima izrazito smanjenu količinu masnih kiselina kratkog lanca. Neka prethodna istraživanja sugeriraju da je normalna razina kratkolančanih masnih kiselina u crijevu neophodan preduvjet zdravlja, posebice kod navedenih patoloških stanja.

„Masne kiseline kratkog lanca ključna su komponenta dobrog zdravlja crijeva" - tvrde stručnjaci. A kad stručnjaci kažu da je nešto zdravo, onda „za zdravlje ako treba, valja i govno pojest“, što bi rekla moja pokojna baba.

Čekaj... kako to misliš - „pojest govno“?

Paaa, ne baš tim riječima, ali u načelu - da, to je osnova terapijske primjene probiotičkih bakterija: nema drugog načina da ih se unese u crijevo, nego oralnim putem.

Laboratorijski uzgojeni i pročišćeni sojevi iz dojenačke kakice dobivenih Lactobacillusa i Enterococcusa umiješaju se u nešto zgodno za progutati (recimo, jogurt), ili se pak „pakiraju“ u kapsule koje se progutaju kao i svaka druga terapijska kapsula koja će se potom otopiti pod djelovanjem crijevnih probavnih sokova i iz sebe u crijevo osloboditi probiotičke bakterije.

U ovom istraživanju, koktel od deset sojeva bakterija izoliranih iz 34 volonterske pelene uspješno je primijenjen putem dvije terapijske sheme (dvije doze i pet doza) na patogenu, invazivnu bakteriju - uropatogeni soj Enterobacteriaceae.  

Prema zaključcima istraživača, terapijski potencijal probiotičkih bakterija iz dječjeg fecesa je i znatno širi od primjene u liječenju od crijevnih infekcija patogenim bakterijama: postoje obećavajuće naznake povoljnog djelovanja na tijek bolesti u pacijenata od nekih karcinoma, autoimunih bolesti i dijabetesa.

U djeci je - iznova se potvrdilo - naša bolja budućnost. U ovom slučaju - u njihovim crijevima i pelenama.

^{Dr. Igor „Doc“ Berecki, rođen 1961., pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}