Otkako su se na tržištu počeli pojavljivati mobiteli bez 3,5-milimetarskog konektora za slušalice, bežične slušalice ubrzano su dobivale na popularnosti. Danas je ona dosegla vrhunac te se radi o jednom od najpoželjnijih gadgeta uopće. Velika potražnja učinila je svoje - tržište je odgovorilo bujanjem ponude, ali i agresivnim obaranjem cijena. To nas je dovelo u situaciju da više ni kupci s vrlo ograničenim budžetom ne moraju u startu odustati od bežičnih modela.

Iskustvo nam je pokazalo da je upravo čudesno koliko malo znanja o bežičnom prijenosu zvuka postoji, čak i među profesionalnim recenzentima, stoga ćemo proći kroz osnovnu podjelu bežičnih slušalica, temeljne karakteristike i brojne druge detalje oko kojih biste mogli imati nejasnoća.

Kako se bežične slušalice spajaju sa izvorom zvuka?

U kontekstu u kojem ovdje govorimo o bežičnim slušalicama, mislimo isključivo na modele koji sa izvorom zvuka komuniciraju putem Bluetootha. Premda postoje bežične slušalice koje radijski komuniciraju sa svojom bazom, koju smo žično povezali sa izvorom zvuka, takvi modeli namijenjeni su kućnom korištenju i ne mogu se uparivati s mobilnim uređajima. Moderne bežične slušalice najčešće će se koristiti upravo u kombinaciji s mobitelima, ne samo jer su oni počeli gubiti konektore za žične slušalice, već i jer su jedini gadget kojeg baš svatko uvijek ima sa sobom. Postoje različite brojčane verzije Bluetootha, ali kompatibilnost nije nešto čime treba razbijati glavu - ako ste mobitel kupili unazad nekoliko godina, sigurno će podržavati sve Bluetooth slušalice na tržištu.

Kako konkretna verzija Bluetootha utječe na performanse bežičnih slušalica?

Verzije Bluetootha razlikuju se po propusnosti bežične konekcije, dometu, potrošnji energije i nekim dodatnim mogućnostima. Najstarija inačica standarda koja se može zateći kod malobrojnih, vremešnijih bežičnih slušalica je Bluetooth 3.0. Njegova propusnost iznosi 24 Mbit/s i sam standard je dovoljno inteligentan da mobitel može održavati minimalnu potrošnju energije koja je nužna za zadržavanje konekcije sa slušalicama. Bluetooth 4.0 uveo je takozvani Low Energy protokol i dodatno smanjio potrošnju baterije, a Bluetooth 4.1 i 4.2 su ga dodatno rafinirali. Za potrošnju energije je, dakle, poželjno da slušalice (i mobitel) podržavaju što noviju varijantu Bluetootha, a za kvalitetu zvuka su od same verzije Bluetootha važniji podržani audio kodeci.

Koji Bluetooth kodeci postoje i po čemu se oni razlikuju?

Najstariji i najrašireniji Bluetooth kodek naziva se SBC (Low Complexity Subband Coding). Riječ je o lossy kodeku koji svoj posao obavlja uz određeni gubitak informacija (kompresiju), ograničenom na frekvencije do 48 kHz i maksimalni bitrate od 345 kbit/s, prilikom prijenosa zvuka u stereu. SBC sam za sebe nije zamišljen za prijenos zvučnog zapisa u audiofilskoj kvaliteti, stoga ne čudi da ne može, primjerice, kvalitetno pokriti čitav čujni dio frekvencijskog spektra (problematično je interpretiranje zvukova frekvencija iznad 16 kHz). Ipak, koristi se zbog izvrsne kompatibilnosti – svi uređaji s Bluetoothom moraju ga podržavati pa se ne može dogoditi da vam slušalice ne rade na vašem mobitelu, čak i ako mobitel ne podržava nijedan napredniji kodek s kojim slušalice znaju surađivati. SBC će raditi uvijek.

Moćnija alternativa SBC-u naziva se aptX (čita se “aptiks”). Premda se i ovdje radi o lossy kodeku, koji svoj posao također obavlja kompresijom informacija, sama kompresija u njegovom je slučaju osjetno naprednija. Koristi se takozvani Split-Band Adaptive Differential Pulse-Code Modulation (ADPCM). Riječ je o vrsti modulacije u kojoj se spektar čujnih frekvencija dijeli na četiri frekvencijska pojasa te se svakom dodjeljuje različita razlučivost (dubina bita), a samim time i vlastiti omjer signala i šuma. Prema specifikaciji, aptX je sposoban prenijeti zvuk u “CD kvaliteti” (352 kbps), a u praksi bi to trebalo značiti da ćemo lakše i ljepše čuti finije detalje instrumenata i vokala – u osnovi, sve što se događa u spektru ispod 5 kHz. Naravno, uz pretpostavku da s izvora šaljemo zvuk dovoljno dobre kvalitete.

Odnedavno postoji i aptX HD, koji je u osnovi evolucija "običnog" kodeka aptX. Spomenutim frekvencijskim pojasevima mogu se dodati dodatna dva bita razlučivosti, a maksimalna razlučivost zvuka koji se može bežično reproducirati podignuta je na 24 bita, uz sample rate od 48 kHz. Maksimalni bitrate aptX HD-a seže do visokih 576 kbps.

Najnapredniji Bluetooth kodek nudi Sony, a naziva se LDAC. On kvalitetu zvuka koji se može bežično reproducirati podiže na 24 bita/96 kHz, a bitrate sve do 990 kbps.

Kako bi vaš zvuk do bežičnih slušalica bio prenesen na krilima bilo kojeg od navedenih kodeka, izuzev SBC-a (njega podržavaju svi uređaji s Bluetoothom), važno je da te kodeke podržavaju same slušalice, ali i izvor s kojeg se zvuk šalje (mobitel, laptop ili neki treći uređaj). U suprotnom će se jednostavno koristiti SBC. Također valja istaknuti da sam kodek neće neke slušalice nužno učiniti dobrima ili lošima.

Ima li kvaliteta mobitela utjecaja na akustičke performanse bežičnih slušalica?

Mobitel (i tablet, prijenosni svirač ili bilo koji drugi uređaj s Bluetoothom) može utjecati na kvalitetu zvuka bežičnih slušalica samo u smislu kodeka koje podržava. Ako koristimo slušalice s podrškom za kodek aptX, tada će nam mobitel koji također podržava aptX dati nešto bolji zvuk od mobitela bez tog kodeka - uz pretpostavku da su slušalice same po sebi dovoljno kvalitetne da mogu razotkriti takve razlike. S druge strane, dva mobitela koja koriste isti Bluetooth kodek za slanje zvuka slušalicama, dat će identičnu kvalitetu zvuka, bez obzira na to koliko se razlikuju cijenom i drugim karakteristikama. Tome je tako jer mobitel zapravo funkcionira samo kao sredstvo za prijenos zvuka u digitalnom formatu. Pretvorba digitalnog signala u analogni događa se u samim slušalicama, a obavlja ju njihov vlastiti integrirani digitalno-analogni konverter (DAC). To je ujedno i glavni razlog zašto vam iste slušalice neće zvučati identično kad ih spojite žično i bežično - kod žične konekcije koriste se DAC i pojačalo u izvoru zvuka, a kod bežične DAC i pojačalo koji su ugrađeni u slušalice.

Što se događa ako koristim bežične slušalice na mobitelu i netko me nazove?

Praktički sve Bluetooth slušalice, uključujući najjeftinije, u tom slučaju će vam omogućiti da pritisnete tipku za odgovaranje na pozive i popričate sa sugovornikom bez vađenja mobitela iz džepa. Naime, u njih se redovito ugrađuje mikrofon, čija je kvaliteta u pravilu dostatna za tu elementarnu namjenu. Naravno, da biste vidjeli ime i prezime pozivatelja, još uvijek ćete morati izvaditi mobitel iz džepa.

Kakav domet mogu očekivati od bežičnih slušalica?

Između 10 i 30 metara optičke udaljenosti, dakle svakako dovoljan da bi uredno hvatale signal sa izvora koji se nalazi u vašem džepu ili u istoj prostoriji. Za uobičajene načine korištenja, domet bežičnih slušalica nije stavka oko koje trebate biti zabrinuti.

Koliko traje baterija bežičnih slušalica?

Ovaj podatak izravno je vezan uz nekoliko parametara - verziju podržanog Bluetooth standarda, kapacitet ugrađene baterije i glasnoću slušanja. Fizički krupnije slušalice načelno će dulje trajati, jer u njihovim kućištima ima mjesta za ugradnju veće baterije. Najmanje slušalice, osobito jeftine, ponudit će autonomiju od dva do tri sata, što znači da će ih trebati nadopunjavati praktički nakon svakog korištenja.

Što kad se baterija bežičnih slušalica isprazni?

Ako slušalice podržavaju (i) žični način rada, u slučaju pražnjenja baterije moći ćete ih sa izvorom zvuka povezati žičnim putem. Kod nekih modela time se ostaje bez mogućnosti telefoniranja, jer se mikrofon napaja iz iste baterije koju slušalice koriste za bežični rad. Međutim, velikodušniji proizvođači na priloženi audio kabel ugrađuju dodatni mikrofon, upravo kako bi se funkcija telefoniranja zadržala i u žičnom režimu. U slučaju da slušalice ne mogu raditi na žici, pražnjenje baterije znači da je slušanju došao kraj - treba ih spojiti na USB port (još uvijek se pretežito koristi Micro-USB konektor) ili USB punjač od mobitela te pričekati da se baterija napuni. Potpuno punjenje posve prazne baterije u pravilu traje između dva i tri sata.

Postoje li sportske bežične slušalice i po čemu se razlikuju od "običnih"?

Postoje, a od "običnih" se razlikuju u dva aspekta - otporne su na znoj i opremljene su nekim vidom mehanizma za bolje učvršćivanje za uši, kako ne bi ispadale prilikom trčanja, žustrog mahanja utezima i slično. Naravno da u teretani možete koristiti i obične slušalice - dok je još mogao napraviti više od tri koraka bez rizika od infarkta, vaš je autor na treninzima redovito koristio legendarni Kossov model PortaPro - ali njihovi jastučići će se brzo natopiti znojem i postati degutantni za držati na ušima, a tu je i sveprisutni rizik od kvara. Radi manjeg znojenja ušiju, gotovo sve sportske slušalice su in-ear dizajna. Mehanizama za dodatnu stabilnost u ušima je više, a najpopularniji su gumena krilca, koja ulaze u otvore na vanjskoj strani ušiju, te obujmice za uši.

Spreman sam na bežične slušalice potrošiti nešto više novca, no što ću time dobiti?

Vrijede ista pravila kao kod žičnih slušalica - prelaskom u više cjenovne razrede dobivaju se finiji, luksuzniji konstrukcijski materijali, još viši stupanj udobnosti i bolja kvaliteta zvuka. U kategoriji do 750 kuna vrlo je malo slušalica s over-ear dizajnom ušnih školjki, gdje jastučići posve okružuju uši. Ako preferirate slušalice s upravo takvom izvedbom, morat ćete posegnuti dublje u džep.