Kroz dalekozor vidim ravnicu s rižinim poljima i šumu u koju više od sedam desetljeća nitko ne zalazi jer je minirana. Na pošumljenom brežuljku stoji sjevernokorejska stražarnica. Dalje je Kijong-dong, selo s plavim rešetkastim jarbolom: sjevernokorejska zastava vijori se na 160 metara, južnokorejska nasuprot njoj na 98. Lijevo su niske zgrade Panmunjoma. Pokušavam odgonetnuti što se krije u industrijskoj zoni Kaesong, udaljenoj oko 6,5 kilometara. Vidim tvorničke hale, uredske zgrade i stakleni neboder kojemu nedostaje dio fasade. Ali priča o kravama počinje stotinjak kilometara istočnije, dublje na teritoriju današnje Sjeverne Koreje.

Dječak iz Tongchona

Chung Ju-yung rođen je 25. studenoga 1915. u Tongchonu, u današnjoj sjevernokorejskoj pokrajini Kangwon, tada pod japanskom vlašću. Otac je uzgajao rižu i povrće, a majka je za dodatnu zaradu uzgajala svilene bube. Najstariji sin trebao je naslijediti polje. Umjesto toga, četiri je puta bježao od kuće.

Prvi put, sa šesnaest godina, radio je dva mjeseca na gradilištu dok ga otac nije pronašao. Bijeg koji je ušao u legendu financiran je očevim novcem: 70 vona koje je otac dobio prodajom krave. Chung je kupio kartu za vlak i u Seulu upisao knjigovodstveni tečaj. Vodiči to skraćuju u „ukrao je kravu”. Rjeđe spominju da ga je otac, prema biografijama, i tada pronašao i vratio kući. Uspio je tek četvrti pokušaj.

Radio je kao lučki radnik u Incheonu, zatim na gradilištima, pa kao dostavljač u trgovini rižom. S 22 godine postao je njezin vlasnik, a 1939. zatvorilo ju je japansko racioniranje riže. Zatim je s posuđenih 3000 vona otvorio automehaničarsku radionicu, koja je u tri godine narasla s 20 na 70 zaposlenih. Vlast mu je uzela i nju.

Nakon oslobođenja, 1946., otvorio je novu radionicu i nazvao je Hyundai, a godinu poslije osnovao je građevinsku tvrtku. Hyundai znači „moderno”. Ostalo je povijest južnokorejskog kapitalizma: general Park Chung-hee uvrstio ga je među poduzetnike od povjerenja, a sredinom sedamdesetih država je Hyundaiju praktički naredila da proizvodi automobile. Slijedili su Pony, brodogradilište, autoceste i neuspješna predsjednička kandidatura 1992.

Povratak s kamatama

Dana 16. lipnja 1998. Chung, tada 82-godišnjak, sjeo je u prvo vozilo konvoja od 50 kamiona s 500 goveda. Uzgojena su na farmi koju je podigao na zemlji otetoj Žutom moru. Konvoj je prešao granicu u Panmunjomu. Most preko rijeke Imjin, koji vodiči otad zovu Kravljim mostom, izgradio je Hyundai. Krajem listopada vratio se s još 501 grlom. Ukupno 1001: jedna krava za onu očevu, tisuću kao kamate.

Što je ostalo

Sjeverna Koreja tada je gladovala. Ideja o prelasku granice sa stokom bila je Chungova, a Pjongjang, isprva nesklon kopnenom putovanju, pristao je jer je stoka ublažavala nestašicu hrane. Krave su, dakle, bile i sinovski dug i ulaznica. Tjedan dana nakon prvog konvoja Hyundai je objavio ugovor o turističkim putovanjima na planinu Kumgang, nedaleko od Chungova rodnog sela. Industrijska zona Kaesong otvorena je 2004.

Chung je umro 21. ožujka 2001. Kravama nije išlo bolje: stručnjak za stočarstvo koji je 2000. putovao na sjever čuo je da su mnoge uginule već nakon prve zime.

Hyundai: automobili i sve ostalo

Prvo što svima diljem svijeta padne na pamet kad se spomene Hyundai jesu automobili, i danas je to s razlogom. Grupa koju čine Hyundai, Kia i Genesis prodala je 2025. oko 7,3 milijuna vozila i treći je proizvođač na svijetu, iza Toyote s 11,3 i Volkswagena s gotovo devet milijuna. Po operativnoj dobiti lani je prvi put pretekla Volkswagen i zauzela drugo mjesto, odmah iza Toyote. Najveće joj je tržište SAD, gdje proda otprilike svako četvrto vozilo. Kod kuće je slika još izraženija: Južna Koreja je s nešto više od četiri milijuna proizvedenih vozila šesta automobilska sila svijeta, a 81 posto automobila prodanih u zemlji dolazi iz domaćih tvornica. Hyundaijev pogon u Ulsanu, otvoren 1968., najveća je pojedinačna tvornica automobila na svijetu, s vlastitom lukom i kapacitetom od oko 1,4 milijuna vozila godišnje. Hyundai i Kia bili su 2023. prvi i drugi korejski izvoznik.

Automobili su, međutim, samo najvidljiviji dio priče. Chung Ju-yung počeo je s građevinom, a do kraja stoljeća njegov je koncern gradio brodove, vlakove, stanove i čipove. Nakon azijske krize 1997. i osnivačeve smrti razdijeljen je na više samostalnih grupa, koje i dalje vode njegovi potomci i rodbina. Ime su zadržali gotovo svi, ali ne i sve njihove tvrtke. Putnik zato Hyundai sreće ondje gdje nema nijednog auta, a ponegdje ga ne vidi iako je ondje.

Gdje piše Hyundai, a nije auto

Robne kuće. Hyundai Department Store zasebna je grupa, a njezin je i The Hyundai Seoul na Yeouidu.

Benzinske postaje. HD Hyundai Oilbank pripada brodograđevnoj grani, bivšem Hyundai Heavy Industriesu, koji se od kraja 2022. zove HD Hyundai.

Dizala. Hyundai Elevator dio je izvorne Hyundai Group, koja se nakon podjele svela na dizala, logistiku i turizam na planini Kumgang.

Vlakovi. Na pločici proizvođača u KTX-u piše Hyundai Rotem. Tvrtka isporučuje većinu južnokorejskih željezničkih vozila.

Osiguranje. Hyundai Marine & Fire danas je samostalna kuća.

Gdje ne piše, a jest

Kia i Genesis. Hyundai je kupio 51 posto Kije 1998., iste godine kad su krave prešle granicu.

SK Hynix. Proizvođač memorijskih čipova nekad se zvao Hyundai Electronics. Izdvojen je 2001., a današnje ime nosi od 2012.

Asan Medical Center. Najveću bolnicu u zemlji osnovala je 1989. Chungova zaklada. Asan je bio njegov nadimak, po rodnom selu na sjeveru.

IPARK i Hillstate. Natpisi na stambenim tornjevima: prvi je marka HDC-a, nekadašnjeg Hyundai Development Companyja, drugi Hyundaijeve građevinske tvrtke.

HMM. Slova na kontejnerima ostatak su Hyundai Merchant Marinea. Brodar je od 2016. pod državnom kontrolom, a ime je skratio 2020.

Ulsan HD FC. Nogometni klub do 2024. zvao se Ulsan Hyundai.

Gdje piše, a nije dio korporativnog diva

„Hyundai” na korejskom znači „moderno”, pa ime nose i tvrtke koje s obitelji Chung nemaju veze, primjerice Gallery Hyundai u Seulu ili farmaceutska kuća Hyundai Pharm. Natpis, dakle, nije dokaz, a ni njegov izostanak.