U Daeguu, gradu s najstarijom korejskom tržnicom ljekovitog bilja i kolijevci južnokorejske tradicionalne medicine i prirodnog liječenja, spavamo u hanoku, tradicionalnoj korejskoj kući starijoj od dvjesto godina. Podignut je u vrijeme dinastije Joseon, kada ovdje nitko nije mogao zamisliti struju, a kamoli lozinku za Wi-Fi.

Prvi dojam je da smo ušli u kolibu. Iznutra je sve drvo. Nad glavom su otkrivene grede i rogovi krovišta, zidovi su ožbukani u boji pijeska, a prozori su rešetke od tankih letvica podlijepljene bijelim papirom hanji. Krevet je nizak, tek malo izdignut od poda, a sjedi se na jastuku uz crveni lakirani stolić. Vrata škripe kao što škripe već generacijama i nitko ih, srećom, nije podmazao.

Grijanje starije od radijatora

Prvi „pametni“ sustav ove kuće je pod. Ondol je tradicionalno korejsko podno grijanje i jedan od najstarijih takvih sustava na svijetu: vrući dim iz ložišta prolazio je kanalima ispod kamenih ploča i grijao sobu odozdo, točno onu površinu po kojoj se hoda, sjedi i spava. Sustav je imao čak i svoje „zoniranje“: najtoplije mjesto u sobi, ono najbliže ložištu, imalo je vlastito ime, araetmok, i bilo je rezervirano za najstarije ili najbolesnije ukućane.

Ondol nije bio luksuz. Počeo je kao rješenje za siromašne, a po cijeloj se zemlji raširio tijekom Malog ledenog doba u 17. stoljeću. Korejska je vlada 2018. kulturu ondola proglasila nacionalnom nematerijalnom baštinom, a Korejci od nje nikad nisu odustali. U gotovo svakom korejskom stanu danas se grije pod, samo umjesto dima cijevima teče topla voda. Ono što se u Europi prodaje kao doplata u novogradnji, ovdje je stara navika.

Papir koji diše

Drugi „pametni“ sustav je na prozorima. Hanji, papir od kore papirnog duda, nije običan zastor. Zbog porozne strukture propušta zrak i regulira vlagu, pa radi kao pasivni klima-uređaj: zimi zadržava toplinu, a ljeti pušta kuću da diše. Koliko je taj materijal ozbiljan, pokazuje Louvre. Hanji iz Jeonjua upotrijebljen je 2017. za restauraciju pisaćeg stola bavarskog kralja Maksimilijana II., a restauratori su utvrdili da je japanski washi uz ljepilo mijenjao dimenzije, dok je hanji zadržao oblik.

Dodaj tome strehe proračunate prema kutu sunca, koje ljeti zasjenjuju, a zimi puštaju svjetlo duboko u sobu, i dobiješ kuću koja je regulirala vlastitu klimu stoljećima prije nego što je itko izgovorio riječ „senzor“.

A onda dolaze čipovi

Moderna tehnologija u ovom hanoku ne zamjenjuje staru, nego je preuzima. Na zidu je termostat koji upravlja ondolom. Među gredama je u strop ugrađena klima. Na krevetu leži regulator električnog grijača, na starinskoj škrinjici stoji kuhalo za vodu, iznad nje visi televizor, a u kutu na podu crna kutija iz koje stiže brzi internet.

Na ulazu se, umjesto ključa, ukucava šifra. U Koreji to nikoga ne iznenađuje: digitalnu bravu koristi oko 80 posto kućanstava, naspram 40 posto u Japanu, 35 posto u Europi i Americi te 14 posto u Kini, prema podacima korejske agencije za promicanje trgovine Kotra. Ključ je u Koreji gotovo nestao, pa tako i iz kuće koja je dvjesto godina živjela bez brave na šifru.

Mobitel čita 1887. godinu

Soba je ujedno i mali muzej. Iznad kreveta visi drvena ploča s četiri duboko urezana kineska znaka, među kojima su i oni za dug život. Pokraj nje je uokviren dokument iz trinaeste godine ere Guangxu, dakle iz 1887., kojim se gospođi iz obitelji Im dodjeljuje dvorski naslov. U odgonetanju je pomogla moderna tehnologija na mobitelu: kamera i umjetna inteligencija pročitale su kraljevski ukaz koji danas malo tko zna pročitati i u samoj Koreji.

Kupaonica od gline i granita

Kupaonica još više iznenađuje. Zidovi i pod su od crvenkaste gline, u pod je utisnuto plosnato kamenje, a zid iza tuša složen je od starih crjepova poslaganih u valove, sa slikom žene u hanboku iza stakla. Umivaonik je izdubljen granitni oblutak položen na stup od crjepova. Iz njega izlazi kromirana slavina, a iznad tuša tiho radi ventilator.

Usputna napomena za one koji iznajmljuju

Hanok me navodi na razmišljanje o tome kako se starine mogu sačuvati i dobiti novi život. Mnogi danas djedovinu pretvaraju u objekt za iznajmljivanje i pritom obično biraju jednu od dviju krajnosti. Ili se sve staro izbaci, pa ostane apartman kakvih ima na tisuće, ili se sve ostavi kako jest, pa gost starinu plaća vlastitom neudobnošću. Ovdje nije izbačeno ništa što kuću čini kućom, a dodano je sve što gost danas očekuje. Tehnologija se pritom nije nametnula, nego je preuzela posao koji su graditelji riješili prije dva stoljeća: termostat upravlja ondolom, klima pomaže hanjiju, a šifra čuva vrata koja i dalje škripe.