Prije WhatsAppa bio je ICQ: uspon i pad djeda svih chat aplikacija
Prije trideset godina, 15. studenoga 1996., mala izraelska tvrtka Mirabilis pustila je na internet besplatni program ICQ. Ubrzo je skupio milijune korisnika i na ekrane donio nešto što danas uzimamo zdravo za gotovo: popis prijatelja koji pokazuje tko je upravo online.
Mirabilis je osnovan u lipnju 1996. Iza njega su stajali mladi programeri Yair Goldfinger, Sefi Vigiser, Amnon Amir i Arik Vardi, a uz njih i Arikov otac Yossi Vardi, investitor s iskustvom. Ime programa bilo je igra riječi: izgovoreno na engleskom, ICQ zvuči kao „I seek you“, odnosno „tražim te“.
Internet je tada bio e-pošta, sporo učitavanje web stranica preko modema i chat sobe u kojima se razgovaralo s nepoznatima. ICQ je ponudio nešto drugo: razgovor jedan na jedan s ljudima koje već poznajete. Svaki korisnik pri registraciji dobio je brojčanu oznaku UIN, koja je služila kao telefonski broj. Upišete nečiji broj, dodate ga na popis i od tog trenutka vidite kad je ta osoba za računalom.
Kako je radio online status
Bit programa bila je u jednostavnosti. ICQ je stalno stajao na ekranu i javljao kad se prijatelji, obitelj ili kolege prijave na mrežu, a poruke su stizale u stvarnom vremenu. Zelena cvjetica uz ime značila je da je osoba tu. Poruka se mogla poslati i nekome tko nije bio spojen, pa bi je dobio kad se idući put prijavi, a preko ICQ-a slali su se i datoteke i linkovi. Svaku novu poruku najavljivao je crtićki „uh-oh“, zvuk koji cijela jedna generacija korisnika i danas odmah prepoznaje.
ICQ nije bio prvi program za razmjenu poruka u stvarnom vremenu, ali je prvi to pretvorio u masovnu svakodnevnu naviku. Krajem devedesetih ICQ broj tražio se jednako prirodno kao broj telefona.
Rast bez reklame i ček od AOL-a
Mirabilis nije trošio novac na oglašavanje: program se širio preporukom. U lipnju 1998. imao je više od 12 milijuna registriranih korisnika, a 8. lipnja te godine America Online objavio je da je preuzeo tvrtku. Platio je 287 milijuna dolara u gotovini, uz dodatnih do 120 milijuna dolara ovisno o rastu.
Posao je bio neobičan jer je AOL već imao vlastiti AIM, s popisom kontakata Buddy List i 30 milijuna registriranih korisnika. Ipak je kupio konkurenta i zadržao ga kao zasebnu marku. Pod AOL-om ICQ je nastavio rasti i 2001. prešao 100 milijuna registriranih računa.
Dug pad: od preuzimanja do gašenja
Vrhunac je ujedno bio i početak kraja. Stigli su MSN Messenger i Yahoo Messenger, zatim društvene mreže s vlastitim porukama, a na kraju pametni telefoni. ICQ je bio program za stolno računalo u svijetu koji je prelazio na mobitel.
U travnju 2010. AOL je ICQ prodao ruskoj tvrtki Digital Sky Technologies za 187,5 milijuna dolara, manje nego što je za njega platio dvanaest godina ranije. DST je kasnije postao Mail.Ru Group, a zatim VK. Godine 2020. ICQ je dobio potpuno novu inačicu ICQ New, s grupnim razgovorima, pozivima i kanalima. Nije pomoglo: aplikacija je nestala iz trgovina, a 24. svibnja 2024. na stranici icq.com osvanula je kratka obavijest da ICQ prestaje raditi 26. lipnja. Korisnicima su preporučeni VK Messenger i VK WorkSpace. Službeni račun na X-u oprostio se dvama GIF-ovima iz „Terminatora“, a u posljednjem je stajalo „I’ll be back“.
Dana 26. lipnja 2024., nakon gotovo 28 godina, ICQ je ugašen.
Što je ostalo: ideja
ICQ je nestao, ali njegova ideja živi u svakom telefonu. WhatsApp i Viber umjesto UIN-a koriste broj mobitela, no osnova je ista: popis ljudi koje poznajete, oznaka tko je dostupan i poruka koja stiže odmah, a ako primatelj nije tu, čeka ga. Online status, „zadnji put viđen“ i kvačice za pročitano samo su razrađene inačice zelene cvjetice iz 1996.
Razlika je u tome što je status na ICQ-u bio nešto što ste uključivali kad sjednete za računalo. Danas smo online stalno, a pitanje više nije tko je dostupan, nego kako se isključiti.
Izvori: Wikipedia, America Online / SEC, CNNfn, Jewish Telegraphic Agency, Globes, heise online, TechSpot, TechRadar, iClarified, Gigazine, AFP, ORF, Malay Mail.