Ultima Thule: nebeski snjegović, batak, ili crveni kikiriki?
Prve fotografije koje su stigle sa sonde New Horizons otkrile su kakav svijet bi mogao biti skriven u najudaljenijem svemirskom objektu koji smo ikada posjetili
Iako ćemo na sve slike, one snimljene iz neposredne blizine i samim time veće kvalitete, čekati i do 20 mjeseci, NASA je u prva dva dana nakon novogodišnjeg posjeta Ultimi Thule objavila nekoliko prvih fotografija. Iste su nastale otprilike pola sata prije najbližeg prolaska sonde New Horizons kraj najudaljenijeg svemirskog tijela koje je neka ljudska letjelica posjetila. Ono što su samo na ovim zrnatim fotografijama NASA-ini stručnjaci otkrili dokazalo je da je odabir nebeskog tijela MU69 za ovaj posjet bio pun pogodak.
Ultima Thule (MU69) je, naime, kontaktno binarno tijelo stvoreno u vrlo ranoj fazi nastanka Sunčevog sustava, spajanjem dvaju manjih kamenih kugli (danas nazvanih Ultima promjera 19 km i Thule promjera 14 km). Ukupna dužina i oblik su mu vrlo blizu predviđanju – oko 31 kilometar dug objekt zaista izgleda kao dvije kugle jedna na drugoj. Ovaj oblik neke je podsjetio na pileći batak, druge na snjegovića, treće na gumenu patkicu, kikiriki, kuglački čunj i tako dalje.
No znanstvenici u njemu vide mnogo podataka o nastanku cijelog Sunčevog sustava i planeta, a kako će se slike poboljšavati podaci će postajati sve točniji. Ovaj je objekt nastao otprilike u prvih 1% vremena od stvaranja Sunčevog sustava i idealan je predstavnik svemirskih tijela iz tog doba. Sudar dva velika kamena nije bio brži od onoga kod lakše prometne nesreće, objašnjavaju iz NASA-e.
Fotografije u boji kažu kako je boja Ultime Thule crvenkasta, kao i kod ostalih objekata Kuiperovog pojasa, dok mu je "vrat" na samom spoju dva dijela značajno svjetliji – vjerojatno zbog akumulacije prašine na tom dijelu. Ovaj binarni kontaktni svemirski kamen nema atmosferu, pokazala su prva mjerenja, niti ima prstene ili satelite veće od jedne milje u promjeru koji bi oko njega orbitirali, kažu iz NASA-e.
Poznato je i da se ovo svemirsko tijelo okreće oko svoje osi, smještene poprečno blizu "vrata", malo odmaknute prema Ultimi. No, period rotacije još nije moguće sa sigurnošću utvrditi dok ne dođu dodatni podaci.
Preuzimanje podataka iz sonde New Horizons sada će na nekoliko dana biti zaustavljeno jer će se na putu podacima naći Sunce. Nakon 10. siječnja kreće dugi, 20-mjesečni proces downloadanja ostalih podataka i fotografija. U tom će razdoblju Laboratorij za primijenjenu fiziku Johns Hopkins NASA-i predložiti neki sljedeći cilj za ovu sondu, još udaljeniji i, nadamo se, još zanimljiviji od ovoga.
