Ako u svemiru ipak ima života i naprednijih civilizacija od ove naše, one možda koriste crne rupe kao kvantna računala. Tako barem tvrde Gia Dvali, teorijski fizičar s Instituta za fiziku Max Planck, i Zaza Osmanov, istraživač Gruzijskog nacionalnog astrofizičkog opservatorija i instituta SETI. Rad koji opisuje njihova otkrića nedavno je objavio International Journal of Astrobiology.

Drakeov pionirski projekt

Još od Projekta Ozma, kojeg je 1960. godine proveo slavni astrofizičar Frank Drake, istraživači su radioteleskopom pretraživali nebo i tragali za "tehnološkim potpisom" osluškujući radiovalove koji se šire kroz međuzvjezdani prostor. Dakako, "spektar" ovih potpisa mogao bi biti puno širi: infracrvena ili optička emisija iz megastruktura izgrađenih oko pulsara, bijelih patuljaka i crnih rupa. O traganju za tehnološkim potpisima nedavno je pisao i Bug.

Posljednjih su godina astronomi i astrofizičari preporučili proširenje pretrage traženjem drugih metoda, poput slanja poruka izvanzemaljskoj inteligenciji (METI). To uključuje usmjerenu energiju (lasere), emisije neutrina, kvantnu komunikaciju i gravitacijske valove.

Dokaz o kvantnom računalstvu

Dvali i Osmanov predlažu da se potraži nešto sasvim drugo: dokaz o kvantnom računalstvu velikih razmjera. S obzirom na brzinu kojom kvantno računalstvo danas napreduje, sasvim je logično pretpostaviti da bi napredna civilizacija ovu tehnologiju mogla prilagoditi u mnogo većoj mjeri. 

"Bez obzira na to koliko je napredna civilizacija (...), ujedinjeni smo zakonima kvantne fizike i gravitacije. Ti zakoni nam govore da su najučinkovitiji spremnici kvantnih informacija crne rupe", objašnjavaju astrofizičari. Iako njihove nedavne studije pokazuju da teoretski mogu postojati "saturoni", uređaji stvoreni negravitacijskim interakcijama, za njih dvojicu crne rupe su očigledni favoriti.

Učinkoviti kondenzatori

Ideja se temelji na radu nobelovca Rogera Penrosea koji je predložio da se neograničena energija može izvući iz crne rupe dodirivanjem ergosfere. Ovaj prostor leži odmah izvan horizonta događaja, gdje padajuća materija formira disk koji je ubrzan skoro do brzine svjetlosti i emitira ogromne količine zračenja. 

Koristeći principe kvantne mehanike, Dvali i Osmanov objašnjavaju kako bi crne rupe bile najučinkovitiji kondenzatori za kvantne informacije. One bi vjerojatno bile umjetne prirode i mikro veličine te bi bile energičnije od onih koje se pojavljuju u prirodi.

Pogrešni potpisi

"Mikro-crne rupe zrače mnogo većim intenzitetom i u višem energetskom spektru od Hawkingovog zračenja te moraju biti izrađene pomoću sudara visokoenergetskih čestica u akceleratorima. Ovakva proizvodnja nužno osigurava popratni visokotehnološki potpis energetskog zračenja", objašnjavaju istraživači koji smatraju da tragajući za životom u svemiru čujemo samo tišinu jer tražimo pogrešne tehnopotpise.

Uostalom, kažu oni, ako je život na Zemlju stigao iz svemira, samo je po sebi razumljivo da bi neki napredni život u svemiru već odavno prerastao radio komunikaciju i digitalno računalstvo, piše Universe Today.