Sjećam se kao i danas: skupio sam te 1980. godine, kao mladac praznih džepova,  nešto novaca i kupio, od kolege Sony Walkman, koji je izdan prethodne godine a on ga netom donesao iz Njemačke. Toliko sam para potrošio da sam morao propustiti sindikalni izlet u Veneciju, koji je organizirala tadašnja redakcija lista Polet u kojoj sam bio zaposlen.

Još uvijek pamtim kritike od ondašnjeg kolege Furija Radina, današnjeg saborskog zastupnika, kako sam kupio “protezu za glavu”. Nije bio daleko od istine. Šteta propuštenog izleta, ali slušanje Kraftwerkovih hitova s albuma “Die Mensch-Maschine” donekle je nadoknadilo čari izgubljenog druženja.

Sumnje u uspješnost

Nastanak Walkmana proizašao je iz zajedničke vizije Masaru Ibuke, Akia Morite, suosnivača Sonyja i inženjera Kozo Ohsonea koji su  žudili za rješenjem za prijenosnu glazbu za svoja putovanja. Skeptici iz maloprodaje sumnjali su u komercijalnu uspješnost uređaja namijenjenog isključivo reprodukciji, ali Sonyjevo je vodstvo ostalo uvjereno u njegov potencijal. Rezultat te želje je TPS-L2, prvi model Walkmana, koji je debitirao 1. srpnja 1979. u Japanu.

Odmah je bio uočen zbog elegantnog metalnog kućišta plave i srebrne boje, težine svega 400 grama te najvažnije - mogućnošću reprodukcije audio kaseta, tada dominantnog medija glazbenih zapisa. Sonyjeva hrabra odluka o proizvodnji početnih 30.000 jedinica, što je značajno premašilo prosječnu mjesečnu prodaju njihovog najprodavanijeg kasetofona, odražavala je njihovo vjerovanje u budućnost Walkmana.

Walkman efekt

Utjecaj Walkmana je u godinama koje su slijedile, sezao daleko izvan same reprodukcije glazbe. On je uveo koncept osobnih, prijenosnih zvučnih kulisa, temeljito transformirao slušanje glazbe u javnim prostorima. Muzikolog Shuhei Hosokawa je ovaj fenomen nazvao "efektom Walkmana". Walkman je korisnicima omogućio da sami oblikuju svoje zvučno okruženje. Međutim, ova revolucija osobne audio reprodukcije nije prošla bez kritika. Neki su Walkman vidjeli kao alat za izolaciju, neki kažu, započeo je kraj društvene interakcije.

Odlazak u povijest

Povijesno, Walkman je započeo evoluciju prijenosnog audio zapisa. TPS-L2 ustupio je mjesto CD Walkmanu u 1980-im i 1990-im, koji je audiofilima pružao superiorniju kvalitetu zvuka. Kraj 1990-ih i početak 2000-ih obilježila je digitalna revolucija, što je dovelo do razvoja MP3 formata. Walkman se tada još mogao nositi s uređajima poput Apple iPoda. Sony nije prestao inovirati, puštajući u prodaju digitalne audio uređaje pod brendom Walkman, poput serija A10 i ZX lansiranih 2014. godine. Međutim, dominacija pametnih telefona i usluga za streaming glazbe na kraju je promijenila način na koji ljudi slušaju glazbu u pokretu i Walkman je otišao u povijest.

Goleme tržišne brojke

Walkman je bio golemi tržišni uspjeh Sonyja, koji se brojkom ipak ne može mjeriti s današnjim rekordima, ali u to doba bile su to veliki dosezi. Do 1989., 10 godina nakon lansiranja prvog modela, diljem svijeta prodano je preko 100 milijuna Walkmana. Do 1995. proizvedeno je 150 milijuna jedinica. Do 1999. godine, 20 godina nakon predstavljanja prvog modela, Sony je prodao 186 milijuna Walkmana.

Ostalo je samo ime koje se u raznim prilikama koristilo za marketinške svrhe. Od 2012. Walkman je također bio naziv softvera za reprodukciju glazbe na Sony Xperiji, ali je kasnije preimenovan u Music.