Evolucija glazbenih formata, od vinila preko kaseta i CD-a do današnjeg streaminga, priča je o neprestanom kompromisu između kvalitete i praktičnosti. U toj bitci, praktičnost je gotovo uvijek pobjeđivala. Danas, streaming dominira s 84% udjela u prodaji snimljene glazbe, nudeći za desetak eura mjesečno pristup gotovo svakoj pjesmi ikad snimljenoj. No, nisu svi streamovi stvoreni jednaki. Razlika u kvaliteti zvuka između servisa može biti ogromna, a ključ za razumijevanje te razlike leži u jednoj riječi: kompresija.

Tajna je u kompresiji

Svaka pjesma koju slušate putem streaming servisa je komprimirana. Ne radi se o dinamičkoj kompresiji koja se koristi u studiju, već o kompresiji podataka s ciljem smanjenja veličine datoteke. Postoje dvije temeljne vrste: kompresija s gubitkom (lossy) i bez gubitka (lossless).

Kompresija bez gubitka, poput one koju koriste formati FLAC (Free Lossless Audio Codec) i ALAC (Apple Lossless Audio Codec), funkcionira slično .ZIP arhivi. Prilikom dekompresije, dobivate identičnu kopiju originalnog studijskog zapisa, čime se čuva puna CD kvaliteta (16-bit/44.1kHz) ili čak viša rezolucija (hi-res audio).

S druge strane, kompresija s gubitkom, koju koriste formati poput MP3 i AAC (Advanced Audio Coding), trajno odbacuje dio podataka iz originalne datoteke. Algoritmi, poznati kao kodeci, koriste se principima psihoakustike kako bi odlučili koje podatke mogu ukloniti. Psihoakustika je znanost o percepciji zvuka, a kodeci iskorištavaju fenomene poput maskiranja – gdje glasniji zvuk prikriva tiši koji se događa istovremeno.

Algoritam zaključuje da tiši zvuk nećete čuti, pa ga jednostavno izbacuje. Osim toga, uklanjaju se frekvencije izvan granica ljudskog sluha i smanjuje se količina podataka za zvukove koji su u centru stereo slike. Agresivnost kompresije izražava se brzinom prijenosa (bitrate) u kilobitima po sekundi (kbps). Što je bitrate niži, datoteka je manja, ali je i gubitak kvalitete veći. To se može očitovati kao "mutan" zvuk, lošija stereo slika, nedostatak "zraka" i detalja u visokim frekvencijama te omekšani tranzijenti, poput udarca bubnja.

Bojno polje streaming servisa: Tko nudi najviše?

Izbor pravog servisa ovisi o vašim prioritetima: kvaliteti zvuka, cijeni, korisničkom iskustvu i glazbenoj biblioteci.

Spotify ostaje najpopularniji servis zahvaljujući izvrsnom sučelju i algoritmima za otkrivanje nove glazbe. Međutim, godinama zaostaje po pitanju kvalitete zvuka. Premium korisnici dobivaju stream u OGG Vorbis formatu do 320 kbps. Iako se već godinama najavljuje "Spotify HiFi" (ili "Supremium") tier bez gubitaka, on još uvijek nije dostupan, što ga čini inferiornim u odnosu na konkurenciju koja za istu ili nižu cijenu nudi CD kvalitetu.

Apple Music je postao izuzetno konkurentan kada je bez dodatne naknade u svoju pretplatu uključio cijeli katalog u lossless formatu (ALAC) i prostorni zvuk (Spatial Audio s Dolby Atmos). Za korisnike Appleovog ekosustava, ovo je vjerojatno najbolja ponuda na tržištu. Ipak, za slušanje Hi-Res Lossless zapisa (iznad 24-bit/48kHz) na iPhoneu, potreban vam je vanjski DAC (digitalno-analogni pretvarač) i žičane slušalice.

Tidal se od početka pozicionirao kao servis za audiofile. Nakon nedavnog pojednostavljenja cjenovnih modela, za standardnu cijenu pretplate nudi CD kvalitetu i milijune pjesama u hi-res formatu (FLAC, do 24-bit/192kHz), uz podršku za Dolby Atmos i Sony 360 Reality Audio. Zvukovno, Tidal je i dalje u samom vrhu, nudeći iznimnu detaljnost i preciznost.

Qobuz i Amazon Music Unlimited su također snažni igrači u hi-res segmentu. Qobuz je od početka bio fokusiran isključivo na kvalitetu zvuka, dok Amazon nudi izuzetnu vrijednost za Prime pretplatnike, s pristupom HD (CD kvaliteta) i Ultra HD (hi-res) glazbi bez dodatnih troškova.

YouTube Music nudi najveću biblioteku, uključujući rijetke snimke i videa, ali uz najnižu kvalitetu zvuka (256 kbps AAC). Zvuk je primjetno komprimiraniji u usporedbi s glavnim konkurentima, što ga čini izborom prvenstveno za one kojima je bitnija dostupnost sadržaja od audiofilske vjernosti.

I što sad?

Na kraju, izbor ovisi o vama. Ako glazbu slušate usput, preko zvučnika na laptopu ili u bučnom automobilu, vjerojatno nećete primijetiti razliku između MP3 zapisa od 320 kbps i lossless streama. No, ako ste pravi ljubitelj glazbe s kvalitetnim hi-fi sustavom ili slušalicama, ulaganje u servis koji nudi lossless formate poput FLAC-a ili ALAC-a jedini je način da čujete glazbu onako kako je zamišljena u studiju.