„Čovjek koji nije mogao šutjeti” – prvi hrvatski film ovjenčan Zlatnom palmom
Kad već neće Eurosong, hoće Filmski festival u Cannesu, a na kojem je „Čovjek koji nije mogao šutjeti” redatelja Nebojše Slijepčevića jučer odnio Zlatnu palmu.
Dame i gospodo, imamo je!
Između deset selektiranih filmova (i nešto više od 4200 pristiglih) koji su se na ovogodišnjem izdanju Filmskog festivala u Cannesu natjecali u kategoriji najboljeg kratkometražnog filma, nagradu smo odnijeli upravo – mi.
Točnije, redatelj i scenarist Nebojša Slijepčević (Srbenka, 2018.), a čiji je Čovjek koji nije mogao šutjeti jučer postao prvim hrvatskim filmom ovjenčanim Zlatnom palmom od osamostaljenja te tek drugim (Ciao mama, red. Goran Odvorčić, 2009.) koji se našao u konkurenciji za ovu prestižnu nagradu.
Čovjek koji nije mogao šutjeti trinaestominutna je drama bazirana na stvarnom događaju – masakru u Štrpcima (Bosna i Hercegovina) iz 1993. godine, kada su pripadnici Vojske Republike Srpske iz putničkog vlaka koji je vozio na relaciji Beograd-Bar prvo oteli, potom mučili, a zatim i smaknuli 19 civila. Jedini od petstotinjak putnika koji im se odlučio suprotstaviti bio je umirovljeni časnik JNA, Kaštelanin Tomo Buzov (Goran Bogdan) – naslovni čovjek koji nije mogao šutjeti, a koji će zbog svog hrabrog čina i sam biti ubijen.
Uz Slijepčevića, za ostvareni povijesni uspjeh zaslužni su i montažer Tomislav Stojanović, direktor fotografije Gregor Božić, oblikovatelj zvuka Ivan Andreev, producenti Katarina Prpić i Danijel Pek (produkcijska kuća Antitalent) te koproducenti Boštjan Virc (Studio Virc, Slovenija), Katya Trichkova (Contrast Films, Bugarska) i Noëlle Lévénez (Les Films Norfolk, Francuska).
Od glumaca, pak, osim Bogdana također i Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina.
Što drugo reći nego – čestitamo!
