Kakva je sličnost MiG-a 21 i Rafalea? Zar je uopće ima?!

Jedan od najdugovječnijih zrakoplova u aktivnoj uporabi diljem svijeta je svakako sovjetski MiG-21 kojeg je proizvodnja počela krajem 50-tih (u SSSR-u završena 1985., ali kineske varijante J-7 Čengdu su se proizvodile čak do 2013.!), a leti i danas posvuda, ne samo u nas. Oni, pak, što lete u nas nastavljači su tradicije koja je započela još u JRV s dolaskom prvih pet MiG-ova 21 na beogradsku Batajnicu u rujnu 1962. (vrlo iscrpan članak na ovu temu možete pročitati na Tango Six stranicama).

Rafale je pak ove godine 19. svibnja napunio 30 godina od leta prvog operativnog primjerka verzije C isporučenog francuskom zrakoplovstvu.

Rafali F3-R koje će dobiti Hrvatsko zrakoplovstvo, iako polovni, bit će dorađeni na najnoviju reviziju Dassaultove platforme. Ono što je za F-16 MLU (mid life update) Block 70/72, to je za francuske rafale F3-R. Ova prerada je dogovorena još 2013., s planom da do 2018. bude funkcionalno dovršena, a francusko ratno zrakoplovstvo i mornarička avijacija potpisali su u ožujku ove godine ugovor s Dassaultom po kojemu nova revizija Rafale F3-R i službeno ulazi u njihovu operativnu uporabu. Francuzi su sigurni da će Rafale u raznim verzijama biti operativan u njihovom naoružanju barem do 2040.

Dakle, ako Francuzi računaju na još najmanje 20 godina aktivne vojne službe (tada će Rafale biti već 50-godišnjak), onda mi možemo računati na još barem dodatnih 10, ako ne i 20 godina u našem zrakoplovstvu.

F3-R uključuje RBE2 AESA radar, implementaciju Meteor raketa vrlo dugog dometa u oružni sustav, a o kojima ćemo malo kasnije nešto više (vjerojatno najnaprednija BVRAAM raketa današnjice), ciljnički i označivački kontejner TALIOS te nadogradnju sustava za elektroničku borbu SPECTRA (koji je i u ranijoj verziji bio više nego moćan).

Iako je službeni ugovor Dassaulta i francuskog zrakoplovstva i mornarice o prihvaćanju standarda u operativnu uporabu potpisan u ožujku, ovako prerađeni Rafali lete od 2018., a prvo vatreno krštenje imali su u rujnu prošle godine kada su na nedefiniranoj lokaciji dva Rafala F3-R napali navodne položaje Islamske Države „neutralizirajući nekolicinu pobunjenika laserski navođenim bombama“.

Iako o rezultatima i teatru operacija zapravo ne znamo ništa, a pilotski izvještaji o efikasnosti djelovanja na ciljeve na zemlji tradicionalno su neprecizni, netočni i preuveličani što je stara navada još od Prvog svjetskog rata, ovaj dio o vatrenom krštenju odnosno operativnoj uporabi u realnoj situaciji možemo prihvatiti kao točan.

Također, u ožujku ove godine Rafale F3-R je prvi puta poletio s dvije Meteor rakete, što znači da ih se može operativno koristiti.

Meteore, moj zeleni bore

Dok su svi čuli za AIM-9 Sidewindere ili AIM-7 Sparrow ili AIM-120 AMRAAM, malo ih je čulo za Meteor, što i nije previše čudno jer se radi o oružju koje je u operativnu uporabu ušlo prije tek pet godina – 2016. (Usput, prvi avion koji je postao opremljen za njeno korištenje i prvi koji je uspješno ispalio Meteor bio je JAS Gripen, također u ponudi na našem natječaju). Projektil je radarski i inercijski navođen izvan vizualnog dometa, maksimalne brzine preko 4 Macha i maksimalnog dometa preko 100 kilometara. Ono što je posebno zanimljivo kod ove rakete je njena jako velika tzv. „no-escape“ zona od 60 kilometara (raketa lansirana unutar 60 kilometara od mete ne može se izbjeći – tvrdi proizvođač).

Pored elektronike, inercijskog i radarskog navođenja i vlastite radarski navođene završne faze leta razlog ovome je posebna konstrukcija raketnog motora koji je ramjet tipa, a iako koristi kruto gorivo, u stanju je regulirati snagu potiska, brzinu i prilagođavati svoje kinetičke parametre kretanju, brzini i smjeru doznačene mete.

Navođene zrak-zrak rakete ranijih generacija u pravilu imaju vrlo ograničen raketni impuls koji traje svega par sekundi kod raketa kratkog dometa, do desetak sekundi kod onih srednjeg i dugog dometa, a maksimalni domet dosežu koristeći početnu kinetičku energiju dobivenu tim impulsom.

U praksi ovo znači da meta, ukoliko je svjesna lansiranja neprijateljske rakete (a RWR – radar warning receiver – uređaj u kokpitu borbenog aviona koji upozorava na zahvat neprijateljskim radarskim snopom ovo obično da do znanja pilotu, kao i optički senzori koji registriraju bljesak raketnog motora) agresivnim manevrima može iscijediti kinetičku energiju neprijateljske rakete ukoliko je dovoljno udaljen.

Naime, naglo mijenjanje smjera i visine u suprotnim kursevima čini da raketa (s ugašenim motorom) gubi kinetičku energiju u manevrima i na kraju nema dovoljno energije da prati metu u završnoj fazi leta makar ova bila i daleko ispod deklariranih granica maksimalnog raketnog dometa.

Meteor je ovome doskočio jer se motor može ugasiti, upaliti i smanjiti snagu (i količinu izgaranja goriva) u bilo kojoj fazi leta, odnosno, može se aktivirati i ubrzati raketu na pola puta što čini iscrpljivanje njene kinetičke energije gotovo nemogućim. Dapače, prema službenim tvrdnjama proizvođača, Meteor ima od tri do šest puta veće kinetičke performanse od drugih BVRAAM raketa današnjice.

Navodno je i nevjerojatno otporan na elektronsko ometanje, ali deklarirana zona iz koje nema spasa od čak 60 kilometra zvuči gotovo nevjerojatno.

Brzina od 4 maha koja je na 10.000 metara oko 4.100 km/h znači da raketa put od 100 kilometara (maksimalni domet) prevali za malo manje od jedne i pol minute, odnosno 50-tak sekundi za maksimalni dolet unutar no-escape zone.

Za 50 sekundi označeni neprijateljski supersonični lovac može kumulativno promijeniti visinu leta za barem 10 kilometara i izmjestiti svoju poziciju za barem 10 kilometara, ovisno o brzini. Ako je uistinu no-escape zona 60 kilometara, onda je gorivo koje koristi ramjet ove rakete efikasnije od bilo kojeg uobičajenog raketnog goriva barem dvostruko.

Meteor je, usput, nastao kao odgovor na rusku hipersoničnu zrak-zrak raketu R-77 (postoji desetak varijanti ove rakete raznih tipova navođenja, brzina i dometa, a jedna od njih ima i ramjet izvedbu R-77ME) na koju je, po mišljenju ovdje potpisanoga, zapad pretjerano plašljivo reagirao jer Rusi još uvijek „peglaju“ nedostatke i na varijantama R-77 bez ramjeta.

Geometrija Meteora je inače prilagođena poluvučenom nosaču na trupu Eurofightera koji je trebao biti prvi i primarni korisnik ove rakete.

Cijena jednog Meteora je oko dva milijuna eura. Nije jasno jesu li i oni uključeni u prodajnu cijenu 12 Rafalea za 900 milijuna eura koliko se spekulira da koštaju. Za sada među „budućim operaterima“ Meteora Hrvatska nigdje nije navedena, što je i razumljivo. Trenutno ga koriste u svojim zračnim snagama Francuska, Italija, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Indija i Njemačka. SAD ga također testira za korištenje na problematičnom F-35, s tim da proširivanje softverske podrške za bilo koje novo oružje na toj platformi traje malu vječnost, tako da ne znamo kad će to biti gotovo.

TALIOS

Senzorska podvjesna kapsula TALIOS također je proizvod francuskog Thalesa specijaliziranog za ovaj tip opreme. Nasljednica je Damoclesa i sastavni je dio oprema Rafalea FR-3. U osnovi je laserski označivač meta s IC i TV prikazom visoke rezolucije. Kao što je već običaj s francuskom vojnom tehnikom koja je čak tajnovitija od ruske, i to dosta, ni ovdje nema nekih konkretnih podataka o dometu, minimalnoj veličini cilja i sličnome, ali znamo da se radi o naprednom sustavu koji koristi umjetnu inteligenciju i senzorsku fuziju s drugih sustava za odabir ciljeva na zemlji, a može i označavati i clijeve u zraku i na moru.

Sustav je automatski u stanju detektirati, označiti i pratiti pomične mete u svom dogledu, te se hvale „robusnošću“, odnosno malim postotkom gubitka praćenja meta čak i u uvjetima niskog kontrasta (tamno na tamoj podlozi, svijetlo na svijetloj podlozi) i privremene pokrivenosti pokretnih meta. Laserska zraka Taliosa je stabilizirana, vezana na 3D koordinatu i po njoj se navodi precizno laserski navođeno oružje.

Radi u dnevnim i noćnim uvjetima, a nije poznata minimalna ni maksimalna operativna visina, kao ni penetracija kroz oblake i dim.

RBE2

Kao i Talios, RBE2 je proizvod Thalesa, a kratica dolazi od „Radar à Balayage Electronique 2 plans“. Nastao u 90-tima kao radar s pasivnom skeniranom matricom (PESA) koji se nalazio u prvoj verziji Rafalea, a s vremenom se razvio do sadašnje verzije RBE2 s aktivnom matricom (AESA – Active Electronically Scanned Array). U odnosu na PESA varijantu povećan je domet za zračne i zemaljske mete (za zračne vjerojatno do 400 kilometara, ovisno o veličini mete) te je umjetna inteligencija u računalu zadužena za automatsko sortiranje i klasificiranje meta po važnosti. Kako se radi o AESA radaru koji može praktički trenutno, odnosno u ciklusu rada elektroničkih komponenti, promijeniti mod rada – zrak/zemlja/more/praćenje i izbjegavanje terena – svi ovi podaci se prikazuju na zaslonu kao jedinstveni radarski prikaz.

Safran AASM Hammer

Sastavni dio specifikacije za F3-R bila je i integracija Safrana AASM (Armement Air-Sol Modulaire – modularno naoružanje zrak-zemlja) Hammera, što zapravo nije neka određena bomba, već tip oružja koji varira po izvedbi, ubojitosti i masi, navođenog laserski, inercijalno i GPS-om, te s dodanim raketnim motorom.

Osnovna verzija AASM Hamer laserski i GPS-om navođene bombe je mase 250 kilograma, a postoje i verzije od 125 kilograma, 500 kilograma i 1.000 kilograma. Domet bombe, ovisno o visini s koje se ispušta i brzini kretanja aviona ide do 60 kilometara, a s manjih visina je to 15 kilometara. Senzorske kapsule Damocles i Talios brinu se da meta ostane laserski označena. Preciznost pogotka je ovisno o izvedbi 1 ili 10 metara.

Do sada je operativno korištena u Afganistanu, Libiji i Maliju. Cijena po primjerku je oko 300.000 eura, što je više nego deset puta skuplje od američkog JDAM oružja istih karakteristika koje košta oko 25.000 eura po primjerku.

Operativna upotreba

Prvi primjerci servisiranih Rafalea trebali bi do nas doći do kraja 2024., a ako su vijesti po novinama točne (a to ćemo još vidjeti do kraja mjeseca kada će biti i službeno objavljena odluka povjerenstva za izbor borbenog zrakoplova), do kraja iduće godine bi Hrvatska trebala potpisati konačni ugovor s francuskom o isporuci zrakoplova i obuci posada koje bi odmah krenule na dvogodišnje školovanje u Francusku, tako da bi do 2024. mogli imati i posade i avione za vlastiti nadzor neba.