Koja je razina tehnološkog razvoja tehnologija vodika? Koji je trošak, odnosno cijena vodika? U kojem trenu će vodik preuzeti sebi namijenjenu ulogu u dekarboniziranom energetskom sektoru? Kako će izgledati tranzicija prema vodikovoj energetici? U kojim primjenama i industrijama? Na ova i niz drugih pitanja odgovore su ponudili istraživači vodećih hrvatskih istraživačkih institucija, okupljeni na znanstvenom kolegiju "Energetska tranzicija: sadašnjost i budućnost vodika", održanom na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. 

Prema održivom rješenju

O tome je li vodik mit ili hit raspravljali su dr. sc. Nikola Biliškov s Instituta Ruđer Bošković, prof. dr. sc. Nenad Bolf i dr. Srečko Herceg s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije, izvanredna profesorica Fakulteta strojarstva i brodogradnje Ankica Kovač te prof. dr. sc. Hrvoje Pandžić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Oni su otvorili i obradili niz tema, od uloge vodika u dekarboniziranom energetskom sektoru, do razine tehnološkog razvoja, troškova i cijene proizvodnje vodika.

"S nedovoljno visokim postotkom obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji, uloga vodika kao održivog rješenja još nije u potpunosti iskorištena. Međutim, s porastom udjela obnovljivih izvora, vodik bi mogao postati ključni alat za pohranu i transport energije, kao i za dekarbonizaciju industrije i prometa”, naglasio je u uvodnom izlaganju izv. prof. dr. sc. Tomislav Capuder, prodekan za istraživanje i inovacije na FER-u. 

Kolonijalni ekstraktivizam

"U Europskoj uniji postoje veliki lobiji koji guraju proizvodnju vodika, no razočaravajuće je da samo četiri posto vodika koji dobivamo spada u kategoriju zelenog. Vodik, kao i sve druge tehnologije može biti prljav ili čist, ovisno o izvoru iz kojeg se proizvodi. A čisto može biti samo ono što je obnovljivo", rekao je Biliškov. Naveo je primjere korištenja vodika, poput Toshibinih projekata napajanja željezničkih kolodvora, hotela i dijelova naselja, a spomenuo je i razvoj automobila na vodik, od prvih eksperimenata tvorca alkalne baterije Karla Kordescha do Toyote Mirai.

"Automobil pogonjen vodikom danas ima domet 640 km i postiže maksimalnu brzinu od 200 km na sat. No, takav bi auto u Hrvatskoj bio za jednokratnu upotrebu jer mi još uvijek nemamo infrastrukturu za punjenje takvog automobila", upozorio je Biliškov koji je upozorio na takozvani zeleni vodik koji se uvozi iz drugih dijelova svijeta. "Vodik nije zelen sve da se proizvodi elektrolizom iz obnovljivih izvora je stvara nove kolonijalne odnose, kolonijalni ekstraktivizam, u kojem se crpe tuđi resursi i izrabljuje tuđa radna snaga. Vodik je zelen samo ako se proizvodi na održiv način, tamo gdje se i koristi. 

Veliki projekti

Bolf je govorio o projektima fakulteta koji se odvijaju u sklopu Laboratorija za automatiku i mjerenja na FKIT-u čiji je konačni cilj, kako je rekao, "niskocjenovna proizvodnja zelenog vodika", dok je Herceg kao voditelj projekta objasnio kako bi se do tog cilja trebalo doći poboljšanim procesom AEM (Anion exchange membrane) elektrolize.

A to je, rečeno je na skupu, jedan od 37 velikih projekata posvećenih vodikovim tehnologijama. Energetska neovisnost nema alternativu, a vodik je jedno od rješenja.  Donošenjem EU strategije za vodik definiran je europski put prema dekarbonizaciji, a Hrvatska je jedna od 50 zemalja koje su donijele svoje strategije. FSB pritom prednjači u istraživanjima vodikovih tehnologija u Hrvatskoj. 

Vodika za izvoz

"Vodik ima široku primjenu te se može koristiti u proizvodnji električne, toplinske, pa čak i rashladne energije. Pogodan je za primjenu u industriji, transportu, kućanstvu, općoj energetici te za uravnoteženje elektroenergetskoga sustava. Pitanje više nije ima li vodik ulogu u energetskoj tranziciji i ostvarenju energetske neovisnosti nego je pitanje kako ostvariti potencijal vodika i iskoristiti ga za postizanje klimatskih ciljeva", poručila je Kovač.

"Kombinacijom obnovljivih izvora energije i vodika možemo zadovoljiti sve svoje energetske potrebe i čak bi ostalo vodika i za izvoz. Hrvatska može biti čvorište za prihvat i distribuciju vodika po regiji i zemljama Europske unije", otkrila je Kovač koja se založila za pravovremenu izgradnju potrebne infrastrukture. "No, sam sustav nije dovoljan; ako nemamo korisnike, onda je to bačen novac. Dakle, kad se kreće s projektima za proizvodnju vodika, unaprijed se treba znati tko će ga koristiti", istaknula je Kovač koja je navela niz primjera suradnje i projekata, od nabave 20 autobusa na vodik i izgradnje dvije punionice u sklopu dekarbonizacije grada u Zagrebu, do projekta Doline vodika Sjeverni Jadran u kojem sudjeluju Hrvatska, Slovenija i Italija.

Desetljeće vodika

Pandžić je govorio o sprezi elektroenergetskog i plinskog sustava i ulozi vodika u elektroenergetskom sustavu te načinima njegove distribucije. Činjenica je da obnovljivi izvori mijenjaju svijet. Pokrenule su se vlade, a tvrtke slijede trend. Put je jasan, povratka nema, a vodik je dio rješenja. Pred nama je desetljeće vodika koji bi nam trebao omogućiti klimatsku neutralnost, energetsku sigurnost, ali i globalnu jednakost, zaključili su sudionici znanstvenog kolokvija na FER-u.