Fuzijski znanstvenici u laboratoriju JET, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, načinili su nedavno veliki korak u potrazi za čistom, neograničenom energijom. Postavili su novi fuzijski rekord oslobađanjem trajne fuzijske energije od čak 69,26 megdžula. Ovaj rezultat su ostvarili primjenom svega 0,2 miligrama fuzijskog goriva, uz zid fuzijskog reaktora od čistog volframa, bez toksičnog berilija. O tom smo postignuću izvještavali nedavno, a sada su se povodom njega oglasili i hrvatski sudionici tog projekta s Instituta Ruđer Bošković.

Ističu da je ovo još jedan korak ka ostvarenju cilja – ultimativnog čistog izvora energije, koji obećava gotovo neiscrpnu opskrbu energijom bez emisija ugljika. Uz postavljeni rekord proizvedene energije, koji je za 10 megadžula veći od onog iz 2021. godine, uz jednako trajanje fuzijske reakcije, ono što ovo postignuće europskih znanstvenika čini još uzbudljivijim jest činjenica da se uspjelo vruću fuzijsku plazmu (koju opisuju kao "doslovno komad Sunca na Zemlji") držati pod kontrolom punih 6 sekundi, uz sve veći izlaz fuzijske energije.

Volfram umjesto berilija

Povrh toga, dok se prije tri godine rezultat od 59 megadžula fuzijske energije postigao uz stijenke fuzijskog reaktora prekrivene odstojnicima od berilija, novi rezultat postignut je bez toksične berilijske prašine. Stijenka fuzijskog reaktora u ovom je slučaju bila načinjena od volframa, materijalu nekada redovito korištenom u žaruljama.

Za razliku od berilija, volfram ne predstavlja zdravstveni rizik, što ga čini sigurnijim izborom za unutarnje funkcioniranje fuzijskih reaktora. Ovo je otkriće velika stvar jer znači da Međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor (ITER), čiji je cilj pokazati izvedivost fuzije kao neograničenog izvora energije bez ugljika, može sigurno raditi bez oslanjanja na berilij.

Hrvatska je istaknuti član projekta

"Ovaj eksperiment pokazao je da je očito da će ITER moći pouzdano raditi i bez berilija, odnosno bez svih problema koje bi uzrokovala berilijska prašina. Pokazuje se kako je ključno poznavanje tehnologije izrade volframskih ploča i drugih materijala koji mogu izdržavati visoku temperaturu i jako neutronsko zračenje. Drugim riječima u prvi plan, nakon ovih uspjeha, opet dolazi pitanje razvoja fuzijskih materijala za fuzijsku elektranu DEMO, te proizvodnja fuzijskog goriva tricija. Za rješenje oba ova znanstvena problema nužan je projekt DONES, u kojem vodeću ulogu igraju Španjolska i Hrvatska. U biti, prijelaz na volfram nije samo tehnički detalj. To je ključni trenutak koji utire put sigurnijim, održivijim fuzijskim reaktorima", objašnjava dr. sc. Tonči Tadić, voditelj hrvatskih fuzijskih aktivnosti te koordinator projektnog tima DONES.HR.

Projekt DONES je ključan za uspješnu gradnju prve fuzijske elektrane DEMO, a uključuje izgradnju postrojenja u mjestu Escúzar, 20-ak kilometara udaljenom od Granade. U postrojenju će fizičari ispitivati materijale potrebne za izgradnju prve elektrane u EU-u.

"Od iznimne važnosti u projektu IFMIF-DONES, kao i u čitavom fuzijskom programu EU-a je suradnja s fuzijskom industrijom u Hrvatskoj i ostalim članicama EU-a. Do sada je na fuzijskim poslovima na gradnji ITER-a sudjelovalo šest hrvatskih kompanija, dok je na listi dobavljača za europski fuzijski program, za koju postoje stroge kontrole, upisano čak dvadeset domaćih tvrtki! Time Hrvatska parira brojkama Austrije i Finske, zapravo po snazi fuzijske industrije među malim i srednjim članicama EU-a odskaču Hrvatska i Nizozemska. (…) U Euratomu jača svijest da fuzijsku elektranu DEMO neće graditi ni instituti ni sveučilišta, nego iskusne europske kompanije u partnerstvu sa znanošću EU-a. Prednost u gradnji fuzijske elektrane DEMO i svih pratećih fuzijskih postrojenja imati će naravno one kompanije koje su stekle reference na gradnji ITER-a i IFMIF-DONES-a, pa tako i naše, hrvatske. (…) Sve je bliži dan kad će hrvatska fuzijska industrija odigrati svoju važnu ulogu u fuzijskom programu EU!" zaključuje dr. Tadić.