Film

Aquaman - blizak i pristupačan superheroj

Hrvoje Mostarac subota, 15. prosinca 2018. u 21:09

Od povijesti Atlantide i Aquamanove prošlosti do spektakularnih prizora i sukoba, Wan s uspjehom piše poglavlje o najnovijoj prinovi među ekraniziranim superherojima.

Tri su razloga koja ne idu na ruku ukupnoj popularnosti filma Aquaman. Nepoznavanje njegovog svijeta, nepoznavanje njegove snage - za koju primjerice pojedini tvrde da je usporediva sa Supermenovom - te komparativno manja zvučnost Aquamanovog imena. 

Režiser James Wan ekranizacijom povijesti Atlantide i porasta Aquamanove moći do kraja filma uspijeva riješiti prve dvije nepoznanice. Zadnjem razlogu, Aquamanovom imenu, parira već odlukom o tome kakav će ton film imati. Naime, Aquamana je kao superherojsko ime teško povezati s fenomenalno mračnom (Dark Knight, Watchmen) ili tek umarajuće tmurnom atmosferom (Suicide Squad, Justice League) na koju smo kod DC-a navikli. Stoga se jednostavnost, razigranost i lakša drama koju je Wan izrežirao uklapaju prirodnije u Aquamanov imidž nego što bi to uspjeli teži motivi iz prethodnih DC-evih filmova.

Koliko je razlika u režiserskom mentalitetu osjetna, vidljivo je primjerice već pri usporedbi hladnog metalnog dizajna Merina (Amber Heard) kostima u Snyderovom Justice League (2017), nasuprot svjetlucavog, ljuskastog i žarko zelenog kostima u Wanovom Aquamanu.

Ubačene pjesme i prijelazi iz scene u scenu su nagli, ali laki za pratiti. Na mahove spektakularna kinematografija, scenografija i akcijska koreografija ispremiješane su jednostavnijim scenama koje svojom simpatičnom neozbiljnošću i pretjeranošću djeluju gotovo kao improvizacije glumaca kojima je režiser progledao kroz prste. Na kraju krajeva, Aquaman je kao vožnja kroz lunapark u toj mjeri da u istom filmu uspijeva pronaći mjesto, kako Siguru Rosu, tako i Pitbullu.

Usred tog spektakla boja, dizajna likova i morskih stvorenja, primjetno je da se Wan ne ustručava osloniti na elemente koji su uspijevali ranije u drugim filmovima. Od Valeriana, Trona i Troje do Petog Elementa, Godzille i Harrya Pottera, Wan umjesto prostog kopiranja uspijeva učiniti svojima boje, zvuk, kuteve snimanja, igru svijetla i tame, te blesavost. Zahvaljujući dobro odrađenom kontekstu sve to - uključujući predvidljivu priču i prevrate - ide na zadovoljstvo gledatelja, radije nego nauštrb.

Wanov film uspijeva u onome što je od najvećeg značaja za buduće filmove - dati do znanja da Aquaman u timu superheroja ima potencijal biti puno više od tek sporednog DC-evog lika; i to u većoj mjeri nego što je to primjerice uspio Black Panther u Marvelovom svemiru.

Film ne zalazi u dubinu, ali ne ostaje dužan pri karakterizaciji. Aquaman ima naglašene stavove iz kojih velikim dijelom proizlazi njegov karakter. U kasnijoj polovici filma jedna retrospektiva na temu odlučivanja o životu i smrti Aquamanu daje meso na kosti koje, koliko god predvidljivo bilo, očajnički fali mnogim superherojima. Ona ujedno pokazuje i da je sposoban za samopreispitivanje, odnosno da nije priprost kao što djeluje na prvi pogled.

Od posebnog je značaja i odsutnost mačizma u Aquamanovom liku. Odsutnost kojoj je najbolja potvrda njegova posljednja gesta prema Meri - jednostavna i simpatična. Unatoč svojoj impozantnoj pojavi, Aquaman se ne postavlja kao nedodirljiv, a još ga bliskijim i pristupačnijim likom čine povremeni prikazi njegovog odrastanja.

Za razliku od većine ekraniziranih superheroja, takoreći nepreglumljena opuštenost, pa čak i nezgrapnost, Wanovog Aquamana dobrodošao je dašak svježine. Tome u prilog ide i humor kojeg krasi prizemna jednostavnost, a ne izvrsna dovitljivost na koju smo navikli kod Marvelovih filmova. 

Aquaman kao najpristupačniji medij za upoznavanje Aquamanovog lika uspješno ostvaruje želju radoznalih, a da nadmašuje sve superherojske filmove u produkciji DC Entertainmenta posljednjih godina izjava je koja nije daleko od istine. Vrijedi posebno spomenuti i Ruperta Gregson-Williamsa (The Crown, Hacksaw Ridge, Wonder Woman) koji je zaslužan za glazbu u filmu, i čije bismo ime mogli viđati sve češće.

--

Film je dostupan u CineStaru, i to u premium formatima - IMAX, Extreme, 4DX i Real 3D. Preporučamo svakako pogledati u jednom od navedenih formata, budući da je film prepun različitih efekata. Mi smo ga gledali u IMAX formatu.

Kratki sažetak i drugi tehnički podaci dostupni su na CineStarovoj promotivnoj objavi.