Sjećate li se Sophie, humanoidnog robota koji je 2017. godine dobio državljanstvo Saudijske Arabije? Taj potez, kako ističe i The New York Times u svojoj recenziji, bio je kontroverzan na više razina – od činjenice da su stvarne žene u toj zemlji tek mjesec dana ranije stekle pravo na vožnju automobila, do toga da je cijela priča s državljanstvom bila prilično očit marketinški trik. Sophia, koju pokreće vlastiti AI mehanizam tvrtke Hanson Robotics od tada je sudjelovala u nizu promotivnih aktivnosti, uključujući gostovanja u popularnim TV emisijama i unosnu prodaju svoje umjetnosti tijekom NFT buma 2021. godine.

"My Robot Sophia": Više od tehnološkog spektakla

Svi ti događaji, i mnogi drugi, prikazani su u novom dokumentarcu "My Robot Sophia", dostupnom na digitalnim platformama. Svoju svjetsku premijeru film je doživio na Tribeca Festivalu 10. lipnja 2022. godine, a producent Gravitas Ventures upravo ga je pustio u prikazivanje.

Film vješto zaobilazi puke trikove i kreće u znatno škakljivijem i uznemirujućem smjeru. Umjesto još jednog razotkrivanja tajni robotike i umjetne inteligencije, dobivamo gotovo duševan portret umjetnika zarobljenog u raljama kapitalizma. Pomalo podsjeća na fiktivni film Alexa Garlanda "Ex Machina", a u najboljoj frankenštajnskoj tradiciji, ni sam kreator robota nije nimalo jednostavan lik.

David Hanson: Umjetnik u raljama kapitala i vlastitih ambicija

Naslov filma implicira pripadnost. Taj "netko" kome Sophia pripada jest David Hanson, izvršni direktor Hanson Roboticsa. Odmalena usamljenik i umjetnik, Hanson je postao fasciniran izradom živopisnih maski. Njegov laboratorij pretrpan je njima – gumenim licima na malim postoljima koja, u pozadini mnogih kadrova, kao da zure prema gore u čuđenju ili užasu. Takve slike dodaju snažan podtekst, tim više zapanjujući jer je riječ o dokumentarnom, a ne igranom filmu. "My Robot Sophia" obiluje vizualnim tragovima; ako ne gledate pažljivo, mogli biste propustiti ono što vam pokušavaju reći.

Redateljska vizija: Strpljenje i snažan vizualni jezik

Dvoje redatelja, Jon Kasbe ("When Lambs Become Lions") i Crystal Moselle ("Skate Kitchen," "The Wolfpack"), imaju iskustva u pričanju ovakvih opsežnih priča koje zahtijevaju mnogo strpljenja, vremena i promatranja. Vidite ono što oni vide. Film godinama prati Hansona dok razvija Sophiju, pokušava uvjeriti investitore da ostanu uz njega, doživljava trenutke slave, ali i mnogo više napetih neuspjeha na javnim nastupima te jedva preživljava pandemiju.

Hansonov portret: Između genijalnosti i sumnje

Atmosferično, film je često sanjarski – Kasbe i Moselle hvataju Hansona dok razmišlja, ili dok njegovo lice pokušava prikriti bol, paniku ili, povremeno, radost. Hansonove ljudske emocije pružaju uznemirujuću suprotnost Sophiji, koja ne može osjećati, ali Hanson vjeruje da će jednog dana moći. Ili će se barem moći pretvarati da osjeća, do te mjere da nećemo znati razliku. Moglo bi se film protumačiti kao svojevrsnu odu Hansonu kao neshvaćenom geniju. No, iako nas "My Robot Sophia" navodi na takvu površinsku analizu, postaje prilično jasno da je na djelu mnogo dramske ironije.

Sophia i budućnost: Više pitanja nego odgovora

Hansonova ambicija i poriv su beskrajni, ali pitanje je li u pravu – je li Sophia zaista čudesan napredak, "novi umjetnički oblik" koji će promijeniti čovječanstvo, kako on inzistira – većinu vremena djeluje sumnjivo. Snimanje je završeno 2022. godine, a film nas ostavlja gledajući kako se Sophia sama uključuje u vlastiti punjač.

Teško je ne zapitati se kako čak i osnovni chatbotovi, samo nekoliko godina kasnije, mogu raditi neke od tih stvari, ponekad i naizgled bolje. Je li to dobro ili loše – e, to nam "My Robot Sophia" neće reći. Film ne nudi konačne odgovore, već potiče na razmišljanje o prirodi svijesti, umjetnosti i budućnosti koju gradimo zajedno s našim tehnološkim kreacijama.