AI revolucija u Zaljevu: Europa gurnuta na margine tehno budućnosti?
Sporazumi SAD-a s UAE i KSA pretvaraju zemlje Zaljeva u značajne tehnološke centre, ali istovremeno ostavljaju Europu na marginama globalnog tehnološkog razvoja. Može li EU adekvatno odgovoriti na ovaj izazov koji prijeti dodatnim produbljivanjem jaza u tehnološkoj konkurentnosti?

Sjedinjene Američke Države potpisale su sporazume s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskom Arabijom vrijedne preko 200 milijardi dolara za razvoj AI infrastrukture, uključujući datacentre i isporuku naprednih čipova.
Cilj: preuzimanje globalne liderske pozicije u AI sektoru
Potpisani sporazumi s UAE-ovom kompanijom G42 i saudijskim tehnološkim startupom Humain temelje se prvenstveno na američkim tehnologijama, među kojima se posebno ističu napredni Nvidia čipovi, ključni za izgradnju AI ekosustava. UAE u sklopu ovog partnerstva planira izgradnju datacentra impresivne snage od 5 gigavata u Abu Dhabiju, što predstavlja infrastrukturni kapacitet dovoljan za pokretanje najnaprednijih AI sustava današnjice. Paralelno s time, Saudijska Arabija usmjerava značajna sredstva u startup Humain, čiji je primarni cilj razvoj vlastitih AI modela prilagođenih specifičnostima regije i arapskog jezika. Analitičari PwC-a procjenjuju da će AI do 2030. činiti čak 12,4% saudijskog i 14% emiratskog BDP-a.
Anwar Gargash, diplomatski savjetnik predsjednika UAE-a, samopouzdano ističe: „Naš cilj nije samo sudjelovanje u globalnoj AI utrci – naš cilj je preuzimanje globalne liderske pozicije u AI sektoru do 2031. godine."
Disproporcija ulaganja
Postavlja se pitanje zašto su upravo Zaljevske zemlje privukle ovako značajnu pozornost Sjedinjenih Američkih Država u kontekstu AI razvoja. Odgovor leži u njihovim ogromnim financijskim resursima koji omogućuju dugoročna ulaganja procijenjena na čak 2 bilijuna dolara u američki AI sektor tijekom sljedećeg desetljeća. Za usporedbu, Europa trenutno značajno zaostaje u ovoj utrci, djelomično zbog svoje stroge regulatorne politike i fragmentiranog tržišta koje otežava brzu implementaciju novih tehnologija. Konkretni primjeri jasno ilustriraju ovu disproporciju: dok je Microsoft samostalno uložio 1,5 milijardi dolara samo u UAE-ovu kompaniju G42, EU-ovi najambiciozniji projekti poput Horizon Europe raspoređuju oko 20 milijardi eura godišnje na cjelokupni tehnološki razvoj, od čega samo dio odlazi na AI istraživanja i infrastrukturu.
Ograničavanja kineskog tehnološkog dosega
Ovi sporazumi između SAD-a i zemalja Zaljeva imaju dalekosežne implikacije na globalnu AI utrku koje nadilaze čisto ekonomsku dimenziju. S jedne strane, ovakvo partnerstvo efektivno smanjuje kineski utjecaj u regiji Zaljeva, što je u skladu s američkom strategijom ograničavanja kineskog tehnološkog dosega. Međutim, istovremeno se javljaju legitimne zabrinutosti vezane uz sigurnosne rizike, uključujući mogućnosti neautoriziranog preusmjeravanja osjetljivih tehnologija ili njihovu potencijalnu zlouporabu.
Za EU - strateška partnerstva neizbježna
Što Europa konkretno može učiniti kako bi odgovorila na ove izazove jer bez pristupa najnovijoj generaciji čipova poput Nvidijinog Blackwella, EU bi mogla dugoročno tehnološki zaostati za konkurencijom? Strateško ulaganje u razvoj domaćih AI startupova i izgradnju naprednih datacentara predstavlja prvi nužan korak. Međutim, s obzirom na trenutni jaz u tehničkim kapacitetima i financijskim mogućnostima, čini se da su strateška partnerstva – bilo sa SAD-om ili tehnološki naprednim azijskim zemljama – neizbježna komponenta europske strategije za budućnost.
„Ovo je ključni trenutak za Europu da jasno definira svoju AI budućnost i osigura konkurentnost u nadolazećim desetljećima," izjavio je Thierry Breton, europski povjerenik za unutarnje tržište. Njegov stav odražava svijest europskih institucija o ozbiljnosti situacije i potrebi za brzim djelovanjem.
Ostati u sjeni zemalja Zaljeva?
Pitanje koje se samo nameće jest: hoće li Europa uspjeti pronaći vlastiti put tehnološkog razvoja koji balansira regulatornu sigurnost s inovacijskom slobodom, ili će zbog sporosti u prilagodbi novim okolnostima ostati u sjeni zemalja Zaljeva koje su spremne na brže i odlučnije korake? Odgovor na ovo pitanje oblikovat će ne samo ekonomsku budućnost Europe, već i njezinu geopolitičku relevantnost u svijetu gdje tehnološka autonomija postaje temelj nacionalne neovisnosti.