Novo po nečem mora biti bolje, više, jače. Serija full frame fotoaparata α7R započela je s 36-megapikselnim senzorom u prvoj iteraciji, u drugoj je dobila 42-megapikselni BSI senzor (BSI senzori imaju iskoristivu veću površinu senzora za prihvat svjetla), treća je ostala na tih 42 megapiksela uz značajno poboljšan autofokus, da bi sad nova, četvrta iteracija, dobila čak 61-megapikselni BSI senzor te još ponešto poboljšan autofokus.

Tih 61 megapiksela znači dimenzije fotografija 9.504 x 6.336 piksela. Fotoaparat u nekomprimiranom RAW-u može snimati dubinom boje od 14 bita, a to bi pri ISO 100 trebalo omogućiti dinamički raspon od 15 koraka ekspozicije.

Iako u specifikacijama nisu navedene očekivane veličine datoteka, prema iskustvima poznatog YouTube fotografa Tonyja Northrupa JPEG-ovi će biti veličine od 24-40 MB, komprimirane RAW datoteke 62 MB, a nekomprimirane čak 128 MB.

Fotografije tako visoke rezolucije sposoban je okidati pri 10 sličica u sekundi, a međuspremnik je dovoljno velik za 68 RAW ili JPEG fotografija (ili 30 RAW + 30 JPEG, ako se koristi RAW+JPEG opcija).

Onima kojima spomenuta rezolucija nije dovoljna, ovaj fotoaparat nudi pixel shift, odnosno snimanje fotografija s pomakom senzora od 1 ili pola piksela uz višestruko okidanje. Tako može sastaviti sliku od 4 (pomak od jednog piksela) ili čak 16 fotografija (pomak od pola piksela). Slika sastavljena od 16 fotografija ima 240.8 megapiksela (19.008 x 12.672), a zapravo je sastavljena od podataka sa senzora koji bi inače bili dovoljni za 963 megapiksela. Northrup je naveo i veličinu datoteke za takvu 240-megapikselnu fotografiju - zastrašujućih 2 gigabajta.

Autofokus i stabilizacija

Sustav za automatski fokus sastoji se od 567 točaka za faznu detekciju na slikovnom senzoru, koje pokrivaju 74% kadra, te 425 točaka za kontrastni autofokus. Podržava napredno praćenje oka ljudi i životinja u realnom vremenu, kako prilikom okidanja fotografija, tako i prilikom snimanja videa.

Stabilizacija u tijelu se podrazumijeva - senzor je mehanički stabiliziran po pet osi, s tim da bi za u ovom modelu stabilizacija trebala za pola vrijednosti ekspozicije biti bolja nego u prethodnika, α7R III. Tako po specifikaciji CIPA α7R IV kompenzira 5,5 koraka vrijednosti ekspozicije ako se gleda podrhtavanje u osi poniranja/zanošenja. Sony također navodi da je zatvarač redizajniran kako bi se uklonio i najmanji pokret koji može izazvati zamućenje slike. Vjerojatno ni ne treba napominjati da je stabilnost senzora ovakve rezolucije od krucijalnog značaja zbog gustoće i shodno tome vrlo male veličine piksela. Ovaj senzor na sebi nema memoriju kao senzor na α9, što znači da budući vlasnici neće koristiti nečujni (elektronički) zatvarač kod imalo bržih pokreta, jer tada dolazi do rolling shutter efekta (lelujave slike). To se, naravno, izbjegne korištenjem klasičnog mehaničkog zatvarača, čija je maksimalna brzina 1/8000 sekunde.

Opipljivi dijelovi

Poboljšano je i elektroničko tražilo - sad ima 5,76 milijuna točaka. Naravno, radi se o OLED tražilu (UXGA rezolucije). Ovisno o potrebama, prikaz u tražilu se može osvježavati 60 puta u sekundi pri punoj razlučivosti/kvaliteti ili 120 puta u sekundi pri sniženoj kvaliteti prikaza za situacije s brzim pokretima u sceni.

Što se fizičkih karakteristika tiče, tijelo ima nešto veći grip, kontrole su malo poboljšane (neki veći gumbići, bolji joystick za pomicanje točke za fokusiranje), a poboljšana je i zaštita od vremenskih nepogoda - vratašca za bateriju i memorijske kartice dobila su brtve od pjenastog materijala, a vratašca koja štite konektore imaju gumene brtve.

Sad oba utora za memorijsku karticu prihvaćaju i SD UHS-II memorijske kartice, a Sony je konačno odlučio raskrstiti sa svojim Memory Stick formatom kartica pa ovaj aparat više ne podržava taj Sonyjev format kartica. Što se tiče povezivosti, tu je podrška za 5-gigaharcni WiFi (802.11ac Wi-Fi) i Bluetooth te NFC, a aparat ima i USB-C 3.2 konektor. Aparat može u pozadini, dakle tijekom okidanja ili pregledavanja fotografija, fotografije uploadati na FTP poslužitelj.

Video

Osim fokusiranja oka u realnom vremenu, funkcionalnost snimanja videa nije posebno poboljšana u odnosu na prethodnika pa se tako i dalje nudi H.264 kodek, 24-30 sličica u sekundi pri 4K uz bitrate od 60-100 Mbit/s te 24-120 sličica u sekundi u Full HD-u uz bitrate od 16-100 Mbit/s. HLG je tu (hibridna gama, za hvatanje većeg dinamičkog raspona, koju je lakše obrađivati od loga), S-Log2 i S-Log3 također, no i dalje je riječ samo o 8-bitnom logu, umjesto 10-bitnom.

Super 35 mm način snimanja videa je podržan, samo što je tada kadar nešto uži nego kod Sonyjevih APS-C fotoaparata. To kod ovog fotoaparata znači da se uzimaju svi pikseli 6K izreza senzora i smanje se na 4K rezoluciju, čime se dobije 4K snimka izvrsne detaljnosti (metoda koju je Sony uveo sa svojim APS-C aparatima α6300-6500).

To ne znači da su mogućnosti snimanja videa ovog aparata loše - dapače, malotko neće biti zadovoljan njegovim mogućnostima, no drugi modeli su otišli osjetno dalje. Sony je s ovim aparatom Multi Interface shoe nadogradio digitalnim prijenosom zvuka, dakle ako se koristi njihov mikrofon ili XLR adapter, aparat će od njih primati zvuk u digitalnom obliku.

Sony α7R IV na europsko tržište stiže u kolovozu ove godine, po cijeni od oko 3700 eura za tijelo fotoaparata. "Periferija" bit će dostupna isti mjesec ili mjesec kasnije, a cijene su ovakve: 450 eura za vertikalni grip VG-C4EM u koji stanu dvije baterije, 380 eura za mikrofon ECM-B1M (8 kapsula, digitalna obrada i prijenos signala), 650 eura za komplet adaptera XLR-K3M (dva XLR/TRS kombinirana konektora, 3,5 mm stereopriključak za mikrofon, fizičke kontrole za ulaze, shotgun-mikrofon; također se digitalno spaja na fotoaparat).