Dječica među našom publikom mlađa od pola stoljeća vjerojatno ne znaju, pa ćemo za njih objasniti da je u 70-tima i 80-tima, Atari koji je tada bio velika i ozbiljna firma, imao seriju superuspješnih 8-bitnih kućnih računala: Atari 400 i 800 baziranih na procesorima MOS 6502 na 1,72 MHz. Iako do naših krajeva nisu uspjeli doći u većim količinama jer su ovdje kućnu računalnu revoluciju predvodili ZX Spectrum i Commodore 64, računala su poznata i domaćim veteranima, posebice nešto kasnije izdane verzije 800 XL/XE koje su polovicom 80-tih izašle kao jeftinija alternativa za 16-bitni Atari ST.

Kako u zadnje vrijeme virus "retronostalgije" (pleonazam, ali se koristi) i retromanije hara računalstvom, tako je bilo jasno da samo hrpa softverskih emulatora ili Atari mini konzolica (koju ima kupiti i kod nas u dućanima elektronikom i bijelom tehnikom) baziranih na ARM-ovim jezgrama jednostavno nije dovoljno – Čovječanstvo traži još Atarija!

Stoga je poljski inženjer Piotr Ostapowitz na stranicama Atariteca predstavio svoj pokušaj u istom pravcu: Atarino – kopija Atarijevih „8-bitnih sistema“ koji u FPGA izvedbi emulira i procesor i sav čipset koji je uz njega išao i činio ova računala.

Cijeli sustav smješten je na modulu dimenzija 2×1,5 centimetara. Za razliku od softverskih emulatora koji programski simuliraju stari hardver, FPGA Atarino reproducira originalne komponente na logičkoj razini programiranjem FPGA modula koji hardverski reproducira logičke sklopove emuliranih čipova.

Pristup, naravno, nije nov – ZX Spectrum Next, „replika“ nekog od Spectruma, odnosno više njih ovisno o odabiru modula ("jezgre" u Spectrum Next terminologiji), također koriti FPGA za simuliranje pravog hardvera, kao i „replike“ Commodorea 64 – Ultimate 64 i MEGA 65. Puristi među entuzijastima ovakav pristup ne smatraju ispravnim jer misle da bi se trebale koristiti originalne komponente koliko je to god moguće (mnoge se više ne proizvode već se skupljaju sa starog hardvera), a supermoćni FPGA čipseti koje je bez problema moguće u svakom trenutku reprogramirati da emuliraju bilo koju drugu arhitekturu jednostavno nisu replike.

Bez obzira u koji tabor spadate ili ne spadate, vjerojatno će vas zanimati da se na Atarinu radi više od desetljeća, a prvi put je javno predstavljen krajem 2023. godine. Sustav uključuje (sve hardverski emulirano) procesor 6502C, ANTIC i GTIA grafičke čipove, POKEY zvučni čip i memorijske kontrolere na FPGA čipu Lattice UP5K. Može raditi i na frekvencijama do 31 MHz, što je daleko brže od originalnih 1,79 MHz. I nema veze s originalom.

Dodatno odstupanje od izvornog dizajna je dodavanje novih instrukcija procesoru i korištenje nezavisnih memorijskih kanala umjesto originalnog pristupa krađe procesorskih ciklusa od strane grafičkih čipova koji su na originalu zaustavljali procesor dok bi sami pristupali memoriji preko iste sabirnice. Grafičke mogućnosti također nadilaze ograničenja originala kroz proširene rezolucijske načine rada, a sustav podržava VGA i HDMI izlaze. 

Projekt, zapravo, još nije gotov, ako ste se ponadali naručiti svoj primjerak od Ostapowitza.

Iako Atarino neće zauzeti prvo mjesto na bilo kojem natjecanju ljepote, zanimljiv je kao ilustracija koliko je redova veličine elektronika koju koristimo napredovala u zadnjih 40 godina.