U moru menadžerskih strategija, kojima svjedočimo svako malo, dobili smo priliku isprobati Aquatico, proizvod domaćih ekipa Digital Reef Gamesa i Overseer Gamesa. Priznajemo kako nas je spomenuti na prvu osvojio nevjerojatnim šarmom, koji može zahvaliti iznimno relaksirajućem grafičkom prikazu i detaljima koji su nam skretali pozornost s ozbiljnih problema koji su pred nas stavljani i koji čine osnovu igrivosti, no u smiraj dana zatekli smo se kako radimo upravo suprotno, i više pozornosti posvećujemo tim, nazovimo ih, nevažnim sitnicama, nego pravim posljedicama, koje bi naše odluke, bile loše ili dobre, mogle imati na opstanak ljudskog roda.

Smješten u dubine mora, Aquatico nas vodi u ne baš blistavu budućnost, u kojoj se život ljudske vrste promijenio padom nebeskog tijela, nedovoljno velikog da izbriše naš planet s karte svemira, ali opet dostatnog da uza sav znanstveni napredak, onemogući uobičajeni život na kopnu. Znanstvenici stoga u podmorje šalju ekspedicijske snage od nekoliko dronova, radnika i nas, kao upravitelja nove ljudske kolonije, koji će, uz malo istraživanja i mnogo izgradnje, stvoriti održivu zajednicu budućnosti, a kako je riječ o novom, neistraženom području, logično je da nas očekuje velik posao. On započinje zgrtanjem resursa koji se nalaze oko nas i uspostavom proizvodnih procesa, izučavanjem, te brigom za potrebe novih naseljenika.

Početno sakupljanje morskih spužvi, izlov ribe, te širenje životnog prostora ubrzo se preusmjeruje na izvlačenja nafte, izgradnju raznih elektrana i povezivanje svih građevina u jedinstvenu opskrbnu mrežu, što pruža solidnu količinu zabave. Proučavanje pogodnosti svakog dijela dna, ovisno o namjeni i izgradnja adekvatne industrije, od ključnog su značaja, čemu treba pridodati i ispunjavanje prohtjeva novih žitelja podmorja, brigu za smanjenim troškovima održavanja i stalnim napretkom, koji će život napraviti lagodnijim, bilo da je riječ o novim tipovima sirovina, slanju ekspedicija ili donošenju nekih ekonomskih politika, no nakon početnih, ponekad krivih, koraka, sve smo počeli odrađivati šablonski, nakrivljene glave i s lijevom rukom u džepu.

Jedan dio problema leži u iznimno linearnom tehnološkom stablu, koje doslovce odrađujemo prema zacrtanom redoslijedu. Svaka nova tehnologija donosi neki vid koristi, bilo da je riječ o novim postrojenjima ili prostorima koji će oplemeniti život naših sugrađana, no premda blago razgranate, nemoguće je neku ključnu greškom preskočiti. Istina, bilo je situacija kada smo panično tražili način kako brzo povećati proizvodnju, primjerice, struje, no uz malo menadžmenta i nasilnog isključivanja određenih tvornica dok ne izučimo neku bolju elektranu od dotadašnje, na to ćemo utrošiti svega nekoliko minuta, kako bismo svoju koloniju ponovno doveli u red.

Aquaticu jednostavno nedostaje izazova, pravih izazova koji uključuju ljude, jer realno, iako novi stanari imaju neke prohtjeve, kritične posljedice koje bi sav naš trud dovele u pitanje ne postoje. Bit će malo nezadovoljni, pa ćemo im izgraditi hranilice za ljubimce ili neki šminkerski dućan/tvornicu, i zaboraviti da postoje na neko vrijeme. Uz zrno mozga, sve što u igri radimo donosi napredak, veći ili manji, no kao da se nemoguće okliznuti i čitava igrivost praktički se temelji na sirovoj industrijalizaciji, što je u početku zabavno, no kasnije prelazi u popriličnu monotoniju i u konačnici, izgledno vrlo brzo odustajanje od daljnjeg igranja.

Igrano na PC-ju, kôd ustupio proizvođač