U tjednu od 27. listopada do 3. studenog, više je od 150 domaćih naslova bilo predstavljeno na Steamu u sklopu „Games from Croatia”. Inicijativa je prošle godine ostvarila više od 1.000.000€ prihoda u samo tjedan dana, a domaći se razvojni studiji, kao i organizator – Croatian Game Developers Alliance (CGDA) – nadaju da će ovogodišnji rezultati biti još i bolji.

„Unatoč izazovnim okolnostima u industriji videoigara, hrvatski developeri dokazuju da kvaliteta i inovativnost pronalaze put do globalnih igrača. Ova inicijativa nije samo promocija domaćih studija, nego dokaz da hrvatska industrija videoigara sazrijeva i postaje prepoznatljiv dio svjetske gaming scene“, poručila je Katarina Leskovar, predsjednica CGDA.

Ovogodišnja je inicijativa prikupila širok spektar naslova (na popustu). Od svima poznatog Gamepiresovog Scuma, preko kultne akcijske franšize Serious Sam (Croteam), do tek najavljenog nastavka jednog od najprodavanijih domaćih naslova Escape Simulator 2 (Pine Studio), znanstvenofantastičnog strateškog hita Starpoint Gemini (LGM Games) i još mnogih drugih domaćih uspješnica, ali i naslova koji se po prvi put predstavljaju javnosti. Među njima se našao i Bloodgrounds, žanrovski heterogena igra Exordium Gamesa, čija je demo verzija besplatno raspoloživa već neko vrijeme, a od 5. studenog na najvećoj svjetskoj platformi za distribuciju igara – Steamu – dostupna je (u ranom pristupu) i za kupnju.

Osnovan 2014. u Zagrebu, Exordium je dosad na Steam lansirao pet igara (Last Encounter, Bear with Me, Agenda, ZERO Reflex i, dakako, Bloodgrounds), a razvio je i nekolicinu igara za mobitele. Među njima, najveći odjek vjerojatno je imala epizodna igra Bear with Me, point-and-click avantura, kombinacija noira i dječje mašte. Glavna protagonistica je djevojčica Amber i njezin „kolega” – plišani medvjed/detektiv Ted E. Bear – koji zajedno kreću u tajanstvenu potragu za Amberinim nestalim bratom. Odlična atmosfera te logične i intuitivne zagonetke donijeli su igri uglavnom pozitivne ocjene. Što se tiče spomenutih igara za mobilne uređaje, one su prvenstveno usmjerene ka hyper-casual žanru, a dosad su ukupno dosegle dvadesetak milijuna korisnika. No, vratimo se na Bloodgrounds koji je sve doli casuala.

Bloodgrounds kombinira borbu na poteze s elementima strategije, menadžmenta i roguelite igara. Igrač preuzima ulogu bivšeg gladijatora koji je preživio arenu i izborio se za slobodu, a sada, kao bogati mecena, okuplja i trenira vlastiti tim ratnika. Njegov cilj nije samo slava u areni, nego i osveta — svaka borba, svaka pobjeda ili poraz približavaju ga konačnom obračunu s carom koji mu je uništio obitelj.

Ave, Držislave...

Čim upalite igru, odmah će vam biti jasno da je igra oduvijek bila namijenjena za PC igrače. Sve je vrlo „široko”, prilagođenu mišu, ali već nakon dvije bitke, hotkeyevi postaju mišićna memorija, pa vam tako i miš sve manje treba, a ta „širina” odjednom postaje plus. Još jedna vrlina Bloodgroundsa, vidljiva pri početku, jest mogućnost nastavljanja igre upravo tamo gdje ste stali u demo verziji (samo što vam je sada gotovo sve od opcija dostupno). Ako to ne učinite, već odlučite započeti novu igru, dočekat će vas tutorial koji će vam dati sve potrebne informacije kako vam gladijatori ne bi nastradali već pri prvom izazovu. Po dovršetku istog, trebat će te dizajnirati vlastitu zastavu (moguće je napraviti šahovnicu), a potom u obližnjoj gostioni unovačiti buduće ratnike – kojima je moguće promijeniti izgled i ime (mogu se zvati Trpimir).

Klikom na mapu, uvidjet ćete šest lokacija: grad u kojemu pripremate nove pohode, Zaharr, Inardia, Sacra Terra, The Spine te Cathedra – (zasad) posljednja lokacija koju možete posjetiti s vašim gladijatorima. Isprva, kao što je vidljivo i na slici, dostupan će vam biti samo Zaharr, a – ukoliko pobijedite glavnog neprijatelja tamo, moći ćete putovati u Inardiu. I tako do Cathedre u kojoj se skrasio car Damas II, konačna meta.

Grad, vaša baza, sastoji se od početnih građevina – imanja (zadaci, bonusi, compendium), gradske vijećnice (omogućuje gradnju dodatnih građevina), gostionice (regrutacija budućih gladijatora) i groblja (da se ne zaboravi na permadeath) – a od onih dodatnih, ističu se bolnica (lječilište vaših boraca), akademija (treniranje i učenje novih vještina) te tržnica (kupoprodaja opreme). Čitav grad neodoljivo podsjeća na zaslon vašeg dvorca u legendarnoj igri Heroes of Might and Magic III, ili imanja u Darkest Dungeonu, a – posebice uz uporabu hotkeyjeva, jednako brzo ćete moći navigati njime, kao što je to slučaj i u spomenutim igrama. Svaka građevina može se nadograđivati te vam tako omogućiti dodatnu korist. Doduše, nadogradnje će vam biti dostupne isključivo ukoliko osvojite susjednu neprijateljsku lokaciju.

Svaka neprijateljska lokacija sa sobom nosi izazove, a koliko će isti teški biti – vama je na odabir. Kako bi podigli svoje gladijatore na razinu koja bi vam ulila dovoljno povjerenja da isti neće biti topovsko meso, isprva ćete birati početničku težinu, no čim vaši likovi prikupe dovoljno iskustva – ostat ćete na tri moguća odabira: „lako“, „srednje“ i „teško“. Nakon potonje opcije, dakako, morat ćete poraziti finalnog bossa odabrane lokacije. Pobijedite li ga, automatski će nastupiti nova era, a vi ćete nastaviti ispisivati priču uspješnog patrona.

...pozdravljaju te oni koji će umrijeti (nebrojeno mnogo puta)

Središnji dio igre čini taktička borba na poteze koje se odvijaju na „šahovskoj ploči”, slično kao što je to u igri XCOM. Redoslijed poteza (tko je kada na redu) određuje „inicijativa” — brži borci kreću prvi, sporiji posljednji. Igrač mora pažljivo rasporediti borce po terenu, koristiti njihove posebne sposobnosti i ograničen broj akcija. Oružja, zamke i čarolije dopunjuju klasične napade, dok položaj i teren često utječu na konačni rezultat. Publika u areni ponekad želi vidjeti specifične događaje, a ako im ispunite želju bit ćete nagrađeni. No, svaki poraz ima cijenu: ako gladijator padne u borbi, gubite ga zauvijek, zajedno s opremom i stečenim iskustvom.

Svaka međurazina imat će potencijalne modifikatore koji će otežati posao novopečenim gladijatorima. Od požara, preko dodatnih protivnika i šiljaka što iskaču iz poda, sve do toga da će se vaši neprijatelji oporavljati nakon svakog poteza. Čak i ukoliko dobro pripremite ekipu, ovakva bi vam zbivanja mogla ozbiljno zakomplicirati posao. Iako osnovna struktura igranja ostaje ista, taktička izvedba svake borbe znatno se razlikuje. Zamke na mapi, nasumično raspoređeni predmeti za jednokratnu upotrebu, raznoliki sastavi neprijatelja i nasumične želje publike osiguravaju mogućnost ponovnog igranja bez da igra postaje zamorna.

Također, isprva bi vam se moglo učiniti da je igra pretjerano jednostavna jer, za razliku od npr. Darkest Dungeona, iskusne likove možete iznova voditi na „lake“ zadatke. No, mišljenje se lako promjeni kad vam konačni šef arene vrlo nasilno usmrti voljene gladijatore.

Između borbi upravljate imanjem, a daljnji napredak često zahtijeva ponavljanje izazova kako bi se gladijatori podigli na višu razinu i zaradila sredstva za bolju opremu i nove vještine – nužne za suočavanje sa sve snažnijim protivnicima. Roguelite elementi razvojnom studiju nisu nepoznati – u igri Last Encounter (2018), twin-stick akcijskoj roguelike pucačini, Exordium je već eksperimentirao s proceduralnim razinama i nadogradnjom brodova/oružja. U Bloodgroundsu se spomenuti elementi prvenstveno očituju (osim u proceduralno generiranim razinama) u nadogradnji vaših likova. Tako ćete, nakon što do vrha napunite trakicu koja prati prikupljeno iskustvo gladijatora, moći odabrati među tri nasumične opcije za poboljšanje njegovih/njezinih mogućnosti. Problem je, doduše, u tome što vam igre ne daje jasno do znanja je li vaš tim doista spreman za ono što će uslijediti, pa ćete potencijalno izgubiti borce samo kako bi saznali koliko vam je iskustva potrebno za nadvladavanje protivnika.

Ako vam dosad napisano djeluje prejednostavno, valja napomenuti da tu poteškoćama nije kraj. Čak i ako uspijete izaći iz arene kao pobjednici, potencijalno će vas netko sabotirati, pokrasti, otrovati. Nasumični događaji (koji se zbivaju u gradu dok se vi borite u susjedstvu) ponekad će biti i pozitivni po vas, ali nemojte se naviknuti – prije ili kasnije netko će vam podvaliti alkohol mjesto napitka za iscjeljenje.

Svi putevi vode u Rim

Treba imati na umu da je ovo 1.0 verzija igre u „ranom pristupu”. Razvojni je studio već izbacio jednu zakrpu koja je prvenstveno popravila nekoliko sitnijih bugova (kojih u načelu gotovo pa i nema što je vrlo pohvalno za igru u ovoj fazi). Daljnjem poliranju igre možete pomoći i vi klikom na F11 i slanjem izvještaja s problemima na koje ste nabasali, a djeluje kao da Exordium neće prestati raditi na igri tako skoro. Na isto upućuje i objavljeni plan za daljnji razvoj projekta, tzv. roadmap koji obećava dodatno nijansiranje težine igre, više varijanti arena, ekspedicija, neprijatelja, klasa i prepreka te crafting sustav. Zasad, u ranom pristupu, dočekat će vas 9 klasa gladijatora, 7 vještina po svakoj od njih i 13 građevina (s nadogradnjama). Kada bi igrač, uz sve dosad spomenuto, mogao i upravljati putem do pojedinog izazova (à la Slay the Spire), igra bi bila prava poslastica. U nastavku možete pogledati album koji će vam dočarati kako igra izgleda nakon što investirate 10+ sati u nju.

Bloodgrounds nudi iznimno zadovoljavajuće iskustvo s više od 15 sati igranja (ne računajući ponavljanje), no – nije za svakoga. Igra je prvenstveno namijenjena ljubiteljima taktičkih naslova i strategija na poteze koji cijene strpljenje i planiranje. Ako spadate među njih, nećete se razočarati. SPQR.

Igrano na PC-ju (rani pristup), kod ustupio proizvođač