Nakon svega što je Hades postigao, djelovalo je kao da bi nastavak mogao biti pogreška. Uostalom, kako nadmašiti igru koja je postala referenca svaki put kad netko poželi dokazati da indie naslovi mogu biti bolji od AAA igara?

Hades II ne pokušava biti primjereniji najširoj publici, već ostaje vjeran korijenima, šireći svijet i mehanike koje su već tada djelovale savršeno — i svakako nije pogreška. A da bi se taj uspjeh razumio, treba se vratiti na početak — u 2009., kada je dvoje prijatelja odlučilo napustiti sigurnost korporacije i od projekta stvoriti jedan od najuspješnijih indie studija za razvoj videoigara.

Super divovi i lenta vremena

Supergiant Games, razvojni studio (i izdavač) iz San Francisca, formirali su bivši zaposlenici (Amir Rao i Gavin Simon) Electronic Artsa 2009. godine, davši otkaz i uselivši se u istu kuću kako bi stvorili svoju prvu igru. Nedugo nakon, friško oformljenoj tvrtki priključuju se i Jen Zee, likovna umjetnica, te skladatelj Darren Korb. Sveukupno, razvojni studio je u 2009. imao sedmero zaposlenika – koji su dio tima i dan danas. Njihova prva igra, akcijski RPG Bastion, prvi je put predstavljen 2010. na Penny Arcade Expu. Objavljen u srpnju 2011. za Xbox 360 (Xbox Live Arcade), a kasnije i za PC, mobilne uređaje te sve velike konzole, Bastion je osvojio i kritiku i publiku zbog sjajnog vizualnog stila, pripovijedanja i glazbe te je ubrzo postigao nevjerojatan uspjeh – u prvoj godini prodano je više od pola milijuna primjeraka, a do 2015. preko tri milijuna.

Druga igra, Transistor, ponovno s prepoznatljivom kombinacijom vizualnog stila i glazbe Darrena Korba, izlazi 2014. i ostvaruje manji, ali opet značajan uspjeh – do 2015. prodano je više od 600 tisuća primjeraka, do 2017. više od milijun, a kritika je opet imala (gotovo pa samo) pozitivne stvari za reći. Isto vrijedi i za Pyre (2017), koji je, doduše, za Supergiant Games predstavljao žanrovski zaokret. Treća ptica razvojnog studija, najneobičnija u jatu, donijela je kombinaciju RPG-a, vizualne novele i sportskih igara. Radnja se odvija u fantastičnom svijetu u kojem igrač preuzima ulogu „Čitača“ (Reader) koji vodi skupinu prognanika kroz opasne krajeve i sudjeluje u „Ritualima“. U ritualima, dvije ekipe od po tri člana bore se u areni s ciljem uništenja protivničkog plamena (Pyre). Izvan borbi, igrač vodi karavanu prognanika, donosi po priču bitne odluke, prikuplja resurse i trenira likove, čime se priča i likovi prirodno razvijaju.

A onda, gotovo pa točno prije pet godina, Supergiant Games izdaje Hades, roguelite igru inspiriranu grčkom mitologijom u kojoj preuzimate kontrolu nad Zagreusom (Zagrejem), Hadovim sinom. Zagrej, inspiriran istoimenim bogom u grčkoj mitologiji, koristi kombinaciju oružja, „magije” i drugih sposobnosti koje mu pružaju stanovnici Olimpa kako bi pobijedio neprijatelje u proceduralno generiranim tamnicama i pobjegao od Hada...iz Hada. Zagrej je postao jedan od upečatljivijih videoigraćih likova posljednjih godina – s jedne je strane buntovan, šarmantan i ranjiv, „simpatičan idiot sa zlatnim srcem“, dok je s druge strane Zagrejeva borba za bijeg iz Podzemlja uspoređivana s univerzalnim iskustvom igračevih ciklusa neuspjeha i napretka. Što se pak gameplayja tiče, upravo je spomenuti ciklus posebno dobar, prvenstveno zato što vrlo prirodno omogućuje igraču napredak u igri i otkrivanje novih dijelova priče. Kritičari su isticali i Zagrejevu dinamiku s olimpijskim božanstvima, koji mu daju moći, ali i oblikuju njegove odnose kroz dijalog i karakterizaciju. Uz to, vizualni stil, glazba i glasovna gluma bili su vrhunski, a integracija priče i gameplaya postala je (još jednim) primjerom kako roguelike žanr može imati ne samo adiktivne mehanike, već i vrlo zanimljivu, razrađenu priču te emotivno angažirati igrača.

Nije, stoga, iznenađenje da je Hades dočekan s općim odobravanjem – kritika mu je dodijelila redom odlične ocjene, Bugovi su forumaši imali same pohvale, a prodao se u više od milijun primjeraka i osvojio niz nagrada: titulu igre godine na BAFTA, D.I.C.E. i Game Developers Choice Awards ceremonijama, dok je na The Game Awards 2020 bio nominiran u devet kategorija, a u dvije je osvojio i dvije nagrade - Best Independent Game i Best Action.

Na istoj ceremoniji dvije godine kasnije, Supergiant Games najavljuje novu igru – Hades II – nastavak uspješnice koji je bio dostupan u ranom pristupu na Steamu već od svibnja 2024., dok je 1.0 verzija puštena na tržište prije desetak dana. Hvalospjevi ne jenjavaju.

Melina (by Camilo Sesto)

Već pogledom na naslovnicu igre, budućem igraču odmah će biti jasno da je u središtu zbivanja Hadesa II ženski lik, a ne Zagrej. Posrijedi je Melinoë (Melina?), princeza Podzemlja i sestra potonjeg, odnosno kćer Hada i Perzefone, što će igraču postati jasno već u prvih pola sata igre. Naime, igrač biva ubačen u kaos između Titana i Olimpa in medias res, a prvi tragovi priče otkrit će ono božanstvo koje igraču pokloni prvu prvu blagodat (boon; u našem slučaju to je bio Apollo, odnosno Apolon, novitet u odnosu na original). Igrač potom skuplja i prve predmete u igri i posprema ih (inventory se sada može i pogledati, za razliku od prvog dijela), a nedugo nakon imat će i priliku napasti svog prvog minibossa – nakon čega će vjerojatno skončati. Petlja iz prvog dijela opet je tu, stoga ćete se pojaviti na startnoj poziciji, u kampu, ispovjediti se žabi i neminovno vidjeti obiteljsku sliku – i saznati da ste jedini preživjeli. No, ne brinite se! Kao i u prvom dijelu, cijeli će spektar likova biti tu da vam pomogne, a među njima ona glavna je Hecate (Hekata). „Titan još živi, Olimp još gori – a ja sam nazad otkud sam i počela”, kaže Melina Hekati, koje se, nakon par replika, pozdrave sa „Smrt Kronosu!“, titanu koji je uništio Melininu obitelj – i eto nam priče.

Napomena: tekst sadrži spoilere (prvih sat vremena igre)

Dakako, osvetiti se Kronosu neće biti lako (inače bi mu se osvetio svatko), ali zato su tu gotovo svi načini osnaživanja kao i u originalnom Hadesu, uz mnoštvo – ali, zbilja, mnoštvo – onih novih. Prva nova mehanika koju igrač otkrije jest „oltar” prije početka na kojem može odabrati arkane, odnosno tarot karte koje će mu pomoći prilikom raščišćavanja tamnica (otključavaju se skupljanjem materijala u tamnicama), a ubrzo će mu na raspolaganju biti i životinjski pomoćnici te divovski kotao koji će pružiti daleko više mogućnosti nego arhitekt u prošloj igri. Vraća i urnebesni Skelet iz prve igre, sada pod krinkom (Schelemus), kao i većina božanstava iz prethodnika, uz Hestiju, Hefesta, Heru i nekolicinu novih likova. Homer je, naravno, opet pripovjedač (s kojim, opet, komuniciraju i likovi iz igre), a što se tiče neigrivih likova koji vam pomažu na putu, u nastavku ćete nabasati na Narcisa, Arahnu, planinsku nimfu Eho i druge.

Jedan od glavnih noviteta, što se mehanike tiče, ipak je „magick sustav” – svojevrsna mana u svijetu Hadesa II. No, magick nije samo trakica na vašem HUD-u, već mehanika koja drastično utječe na ritam igre: ona određuje koliko često (i koliko „snažno”) igrač može posegnuti za onim moćnijim verzijama svojih napada  (koje morate „napuniti”). Svaki Ω-potez – bilo da je riječ o udarcu, posebnom napadu ili čak magiji s distance – traži da ga „nahranimo” magickom. Taj trenutak kada se tipka malo dulje zadrži i Melina ispusti čarolijom obasjan udarac, zapravo je trenutak u kojem se cijela filozofija igre sabija u jedan potez: ne radi se o nasumičnom udaranju o tipke, već o promišljenoj mehanici koja duboko mijenja način borbe i upotrebe resursa. Na vama je koliko želite riskirati.

Magick još snažnije dolazi do izražaja kroz „Hexove”, posebne moći koje nudi Selene (Selena), božica Mjeseca. Tu Hades II gotovo prelazi u strukturu rituala: jednom po noći birate svoj Hex, kao što čarobnjak mora pripremiti čarolije. Aktivacija tih moći traži magick, ali zauzvrat vam daje vrlo utjecajne vještine. I tu se otvara jedna od zanimljivijih dimenzija igre, jer upravljanje magickom nije tek puki zadatak tehničke prirode, već izbor strategije – na vama je hoćete li sve istresti potrošiti na jedan Ω-udarac i riskirati da ostanete „bez goriva”, ili ćete strpljivo koristiti magick kao ritmičku pratnju osnovnim napadima.

Također, kada pokrete igru prvi put odmah će vam jasno biti da su u Hadesu II sve animacije bolje, fluidnije i glađe, a glazba i vizuali na istoj, onoj sjajnoj razini koju je postavio original.

Kronos (Rolex, Patek Philippe...)

Hades i „kultura ponavljanja”! Samo da se, barem nakratko, dotaknemo speedrun zajednice i njenog odnosa prema igri. Naime, među svim igrama koje su u proteklom desetljeću osvojile speedrun zajednicu, originalni je Hades vjerojatno „najorganskije” postao njihovom metom. Njegov je dizajn — kružan, precizan i mjerljiv — već u startu stvoren za one koji u ponavljanju ne vide frustraciju, već izazov. Speedrunneri su igru odmah pretvorili u "sport" (rekord na poveznici). Na samom početku postavljene su jasne načini mjerenja vremena — štoperica koja se zaustavlja u izbornicima i Haronovim trgovinama, te RTA (real time attack) s eksternom štopericom koja se ne zaustavlja do kraja igre. Na toj podjeli nastale su glavne kategorije: „Any Heat“, „Fresh File“, „All Weapons“ — svaka s vlastitim pravilima i „filozofijom”.

Zajednica oko igre oblikovala se kao rijedak spoj natjecateljskog i kolektivnog duha. Hades je postao redoviti "gost" na Games Done Quick maratonima, a u Discord kanalima i na racetime.gg trkama vlada duh zajedništva i zajedničkog učenja. Dizajn samog Hadesa dodatno je potaknuo takvu strukturu. Sustav "vrućine" (Heat) omogućio je hijerarhiju izazova: od kratkih, čistih sprintova na 0 vrućine do jedva izdržljivih maratona na 50. Svaka nova zakrpa rađala je i novi poredak na tablici rekorda. Djeluje kada da će isto vrijediti i za Hades II – na speedrun.com već postoje zadane kategorije (i rekordi), na forumima se raspravlja o tzv. meta-buildu, ali nema još mnogo javno objavljenih rekorda ili monumentalnih rekordnih poteza kao što je u originalu bio slučaj (npr. bijeg ispod 6 minuta), što je, dakako, normalno – verzija 1.0 vani je tek deset dana.

Također, za original je nastalo i dvjestotinjak modova, a čini se da će se isto dogoditi i Hadesu II – za koji trenutno na NexusModsu možete pronaći 68 modova.

13 sati kasnije

Napomena: tekst sadrži spoilere (prvih 13 sati igre)

Dakle, Melinin je cilj potrebno ostvariti u jednoj noći. Kad se uspije poraziti glavnu vješticu na "testu" (prvi boss), počinje spuštanje do "Hadove kuće" (za razliku od originala, gdje radimo upravo obrnuto), a drugi ozbiljan protivnik koji će dočekati igrača je...bend. Bend sirena ujedno je i boss i izvođač pjesama koje lik čuje dok tamani protivnike po vodenoj regiji. Skila, pjevačica, kada ju sretnete krene izvoditi jednu od fenomenalnih pjesama sa soundtracka tijekom bitke, samo u rock verziji. I to zbilja zvuči odlično. 

Treći zahtjevan protivnik je - spoiler - podivljali Kerber (Cerberus), koji predstavlja prvu ozbiljnu poteškoću igraču. Obzirom da ga je vrlo teško pobijediti, igrač je primoran ponavljati jedan od mogućih puteva (nije svaki prema dolje!) sve dok ne osnaži dovoljno da bi ga savladao. Kako je od Skile do njega vrlo drastičan skok u težini igre (vjerojatno najveći u igri), igrač konačno može odahnuti, ali paralelno je čitava situacija i emotivna za igrače prvog dijela, jer se Kerber (barem nakratko) vratio u svoje normalno stanje. Stanje psa s tri glave.

I tek onda idete na Kronosa.

Kao što je vidljivo i na spomenutom primjeru, Supergiant games je zaista odradio odličan posao. Uspjeli su pobuditi isti angažman kod igrača kao i u originalu, ali su usporedno s time dodali promišljene, kvalitetne dodatke i promjene. Osim svega dosad spomenutog, više nemate niti samo ribički štap! Sada je tu i rudarenje resursa poput bronce, srebra, mramora, traženje tekstila, sadnja cvijeća, otkrivanje daljnjih recepata za vaš kotao, kao i Kaosova iskušenja (Chaos Trials).

Kada se sve zbroji, Hades II djeluje kao rijedak nastavak koji širi svijet i mehanike prve igre, a da pritom zadržava šarm originala (te nudi i više načina kako doći do vlastitog, željenog iskustva igre). Kritika se slaže, pa ga tako GameSpot naziva jednim od najboljih roguelite iskustava ikad, dok PC Gamer piše kako brdo nadogradnji, modifikatori težine i bezbroj malih razloga traže od igrača „još samo jedan pokušaj“, ocijenivši igru odličnom. Činjenica da je igra po izlasku dosegla nevjerojatno pozitivne recenzije na Steamu i udvostručila broj igrača u odnosu na original govori da su se i ovog puta i publika i kritika složili.

Sjedi, 5.

Igrano na PC-ju