Igrači nisu mnogo očekivali od reboota kultnog FPS serijala koji je izašao 2016. godine. Doom 3 bio je tehnički i grafički izuzetno impresivan kada je izašao prije nešto manje od 16 godina, ali je id Software napravio survival horor, umjesto nabrijane pucačine po demonima. Zbog toga što je prethodnik bio mlako prihvaćen i Bethesda te godine recenzentima nije davala mogućnost igranja prije ostatka igrača, mnogi su bili skeptični. Ipak, ono što smo dobili bio je veliki povratak Dooma na igraću scenu, i jedna od najboljih igara koje smo 2016. mogli zaigrati.

Kada je id rekao da rade na nastavku, postavilo se pitanje kako mogu poboljšati nešto što je već tako dobro. Doom je imao vrlo dinamičnu, napetu i brzu borbu s novim sustavom zvanim Glory Kills, koji se vrlo lijepo uklopio. Sva dotad poznata oružja, uz nekoliko preinaka i dodataka, vratila su se i bila odlična za korištenje. Demoni, staze, krv i izgled imali su pravi Doomov štih, a sve je zaokružio Mick Gordon svojim nabrijanim metal soundtrackom.

Njihov odgovor bio je – više svega. Doom Eternal nastavlja tamo gdje je reboot stao. Naš omiljeni Doom Slayer, nekima poznat i kao Doomguy, počistio je Mars od armija pakla, sada ima svoj Fortress of Doom, i došlo je vrijeme da očisti još jedan planet. Zemlja nije baš u najboljem stanju otkad su ju demoni odlučili pretvoriti u svoj novi dom, a kako se i dalje ne slaže s njihovim praksama, vrijeme je za intervenciju.

Paraj i deri

Najveće zadovoljstvo u prijašnjoj igri bilo je napucavanje, gnječenje, trganje, rezanje, raznošenje i komadanje demona, pa vas Doom Eternal odmah dočeka s akcijom. Kratka ekspozicija, izvolite sačmaricu, lijepo vas molimo da počnete pucati po svemu što se miče. Ako ste igrali igru koja je izašla prije četiri godine, borba će vam biti poznata, a ako niste, ne brinite, kroz cijelu igru tim je raštrkao naputke za korištenje oružja, nadogradnji i upoznavanje s novim demonima koji se pojavljuju, ali ako vam oni nisu potrebni, možete ih ugasiti.

Ono što je drugačije i što borbu čini još dinamičnijom jest to da ćete sada puno češće morati koristiti svoju motornu pilu. Glory Kills i dalje su ostali sredstvo za skupljanje zdravlja, a streljivo, koje vrlo brzo trošite, u velikoj ćete većini slučajeva nabavljati tako da najniži red demona prepilite na razne načine i iz njih, poput piñata po podu, popada ono što vam treba. Nema više korištenja jednog oružja; tim je htio da malo bolje razmišljate i koristite sve što imate u svom arsenalu u borbi protiv hordi koje vas čekaju.

To se najviše primjećuje na većim težinama (ima četiri obične, uz dvije za velike mazohiste); kada borba postaje taktičko uklanjanje opasnijih demona. To će vam omogućiti korištenje oružja te akrobatsko skakanje i izbjegavanje svega po arenama smrti. Uz motornu pilu, Slayer ima i nekoliko drugih dodataka u svom arsenalu – bacač plamena za roštiljanje demona, koji nakon toga bacaju nešto armora i dvije vrste granata; jedna koja raznosi, druga koja smrzava, te Blood Punch, napad prsa o prsa, koji manje demone pretvara u paštetu. Kao što smo rekli, za veće težine morat ćete koristiti sve, jer nekoliko udaraca i projektila po svemoćnom protagonistu znači vraćanje na zadnji checkpoint.

Još jedna novost mnogo je veća mobilnost junaka. Osim dvostrukog skoka, tu je sada i dash, te kasnije dvostruki dash, a povremeno ćete se sa svim tim skakanjem i nekim platformerskim sekcijama, osjećati kao da ste upali u verziju Super Marija iz pakla. Iako se svima to vjerojatno neće sviđati, platformerski dijelovi, i bilo koji drugi predasi, dobro dođu nakon neprestane akcije i valova demona, za čije uništavanje morate imati prilično veliku koncentraciju, zato što nekoliko pogrešaka, a nekad i samo jedna, može značiti smrt za Slayera.

Pakao na zemlji

Serijal Doom nikad nije bio poznat prema priči. Vi ste marinac, nitko vam ne može stati na put, spriječit ćete invaziju svakakvih rugoba iz pakla, uživajte. U prijašnjem nastavku, kad je god netko više počeo govoriti o tome što se događa, Doom Slayer bi bez riječi nešto razbio ili ugasio, i nastavio s poslom. Ovaj put id Software je malo proširio taj svoj svijet i nešto ga ozbiljnije počeo shvaćati, ali veći ćete dio toga saznati čitanjem opisa koje pronađete raštrkane po stazama.

Informacije o demonima, likovima, lokacijama, arsenalu i svemu što vas zanima nalazi se u Codexu, a dio same priče saznat ćete kroz razne scene koje se obično odvijaju na kraju staza. Sada, kad smo ih već dvaput spomenuli, Doom Eternal ima ih trinaest; posjetit ćete razne lokacije – naš planet, neka dosad neviđena mjesta, pakao – a ako vam se čini kao da je to malo, provest ćete dovoljno sati na njima, pogotovo ako planirate skupljati i otkrivati sve tajne.

Unatoč tome što su se pokušali malo uozbiljiti, novi Doom nećete pamtiti po tome zašto i kako je došlo do invazije demona, tko ima koristi od toga, i što to znači za novi nastavak, ako ga bude. Neće vam ni smetati. Zabavno je gledati Slayera kako u potpunoj tišini svima kvari dan i ima nekoliko šaljivih scena, ali čim one stanu, znate da je misija ubiti sve demone te kako je vrijeme za koncentraciju.

Radi glatko

Id Software zna napraviti grafički engine, a bome zna ga i optimizirati. Moglo se očekivati da će igra izgledati bolje od prethodnika, ali kad je ekipa objavila sistemske zahtjeve, bili smo malo skeptični. Možemo priznati da mu nije bilo mjesta u ovom slučaju te kako Doom Eternal radi bez ikakvih poteškoća na visokim postavkama, glatko i bez zastajkivanja. Nije bilo nikakvih rušenja, učitavanja nisu duga (s obzirom na količinu umiranja i resetiranja), i sve radi onako kako bi trebalo.

Jedina zamjerka koja se igri može uputiti jest postojanje ponekog buga prilikom skakanja i kretanja, gdje zaglavite na nekom terenu pa vas demoni blokiraju i brzinski zgnječe. Kad se to dogodi pri kraju čišćenja područja od demona, nije neobično da frustrira, ali nakon što steknete malo prakse, sljedeći će pokušaj biti lakši.

Doom Eternal je teži, bolji, brži i jači od originala. Prilikom svakog susreta s hordama pakla morate biti pažljiviji, borba je napetija, igra izgleda i zvuči izvrsno, lokacije su raznolike, postoji hrpa stvarčica koje se mogu pokupiti, nadogradnji koje se mogu nabaviti, a ako vam sve to nije dosta kad završite s kampanjom, možete uskočiti u Master Levels (drugačije i izazovnije varijante postojećih levela) koje će tim stalno dodavati, ili uskočiti u multiplayer. Id je još jednom pokazao kako znaju napraviti odličnu pucačinu i nadamo se da ovo nije bilo posljednje druženje sa Slayerom.