Svakih nekoliko godina igraća industrija izrodi novu reinkarnaciju neke od velikih franšiza iz prošlosti, poput Ratchet & Clanka, Tomb Raidera ili Wolfensteina. Pa ipak, malo koja od tih franšiza može se pohvaliti kako je živjela na čak tri generacije konzola. Iznimke postoje, a jedna takva je serijal God of War, koji nas je od 2005. godine do danas počastio velikom trilogijom, prequelom i šačicom reizdanja, od kojih je posljednje stiglo prije otprilike tri godine, nakon čega je uslijedio muk. Za to je postojao vrlo dobar razlog. Naime, razvojni je tim pripremao oživljavanje serijala, no ne samo običnim nastavkom, već ozbiljnijim rebootom, koji se nadovezuje na prethodne igre te istovremeno iz korijena mijenja sve što smo mislili da znamo o God of Waru.

Krvavi sukobi Kratosa i opakih stvorenja s ovog svijeta oduvijek su bili ključna komponenta serijala, no već nakon pokretanja ovog reboota postaje jasno kako se radi o ozbiljnijoj i mračnijoj igri – igri u kojoj Kratos nije samo ratnik, već i otac u nezahvalnoj situaciji, u kojoj usred obiteljske tragedije mora žonglirati između izgradnje odnosa sa svojim sinom Atreusom, i borbe sa silama koje mu žele doći glave. U neku ruku, možemo reći kako je razvojni tim Kratosa pokušao učiniti čovjekom. Čovjekom nadljudskih sposobnosti, koji rukama čupa glave dužnim i nedužnim bićima, ali ipak čovjekom.

Spartanac na sjeveru

Na kraju originalne trilogije Kratosova želja za osvetom napokon je utažena, nakon čega se Bog Rata povlači u mirnu, iako prohladnu, Nordijsku regiju kako bi živio mirnim životom. Ono što imamo prilike vidjeti u novom God of Waru, potpuno je drugačiji Kratos i igra je zbog toga bogatija. Mržnja i srditost još uvijek se naziru ispod površine, no izvana se radi o liku kojeg motivira obitelj.

Kratos je drugačiji i vizualno. Ne samo da je detaljnije modeliran, zahvaljujući modernom hardveru, već je promijenjena i perspektiva iz koje ga gledamo. Umjesto fiksirane kamere iz trećeg lica, ovaj put pratimo ga kroz tradicionalniju over-the-shoulder kameru, koja naglašava njegovu fizičku veličinu te nam istovremeno omogućuje da se lakše uživimo u njegovu avanturu. Ovo je posebno važno zbog činjenice da su lokacije kojima se u igri krećemo – Midgard i ostali svjetovi nordijske mitologije – nevjerojatno impresivni, kako zbog proste impozantnosti, tako i zbog nevjerojatnih detalja kojima je razvojni tim očito pridavao mnogo pozornosti. Na samom početku igre to možda i nećete primijetiti, no dajte si vremena – već nekoliko sati kasnije, kada lokacije dobiju na raznolikosti, nedvojbeno ćete ostati bez daha.

Nordijski utjecaj ne staje na lokacijama, već su i kostimi koje Kratos i ostali likovi nose na sebi inspirirani legendama o nordijskim ratnicima i bogovima. Kacige s rogovima možda se ne pojavljuju, no zato je tu mnogo kože, krzna i tetovaža. Naravno, ne radi se samo o estetskim stvarima, jer svaka vrsta oklopa stiže s jedinstvenim ojačanjima i bonusima na snagu, izdržljivost, obranu, sreću i slično. Identična pravila vrijede za Kratosa i njegova sina pa je važno detaljno proučiti ponudu svakog trgovca i kovača kojeg sretnemo na putu.

Osim što je odjeven u drugačiju odjeću, Kratos je dobio i novu najdražu alatku – sjekiru koja, valjda po defaultu, stiže s bradom. Novo oružje nazvano je Leviathan Axe i funkcionira gotovo identično čekiću koji koristi Thor, što znači da čini mnogo štete i može se vratiti izravno u Kratosove ruke, bez obzira na to gdje je odbačena. Sjekira je “obogaćena” ledenom magijom te može zalediti slabije protivnike ili stvari u okolišu, poput mehaničkih spojeva, zamki i sličnog. Kratosov sin, Atreus, također je opremljen svojim alatom za ubijanje – lukom i strijelom s magijskim svojstvima – koji u kombinaciji sa sjekirom Leviathan nagoviješta smrt svakome tko ovom neobičnom paru stane na put.

Stranputice naše svagdašnje

Jedan od ključnih elemenata zabave u novom God of Waru jest istraživanje. To ne znači da se radi o igri s velikim otvorenim svijetom. Naprotiv, ovo je i dalje vrlo linearna igra, no razvojni je tim linearnost uspio obogatiti srednje velikim zonama u kojima znatiželjnici mogu pronaći pokoju tajnu. Kroz istraživanje možemo otključati dodatne sposobnosti i ojačanja, ali i rješavati sporedne misije, koje češće nego rjeđe planiranu rutu produlje i za nekoliko sati. Takvo lutanje vrijednim čine zanimljive borbe s bossevima koji nisu dio glavnog narativa, ali kroz koje dobivamo detaljniju sliku o divnom svijetu u kojem se nalazimo.

Ipak, ako niste spremni istraživati i radije biste se fokusirali na glavnu srž igre, zanimljivih borbi neće izostati zato što izazovnih bosseva u glavnoj priči ne nedostaje. Svakog od njih moguće je pobijediti promatranjem njihovih uzoraka ponašanja, što je uobičajen koncept, no to ne znači da su laki protivnici. Upravo suprotno, God of War vrlo je izazovna igra te čak i na nižim težinskim postavkama može zabaviti. Tome pridonosi fluidna i intuitivna borba temeljena na vezanju blokova, bliskih i udaljenih te lakih i teških napada u više ili manje složene kombinacije koje otključavamo postupno, kako napredujemo. Zanimljivo je spomenuti kako napade otključavamo prema vlastitim željama, s obzirom na to da napredak nije unaprijed definiran, što znači da Kratosa lako možemo pretvoriti u ratnika kakvog želimo gledati u akciji.

Manju zamjerku gameplayu imamo tek na račun ponavljajućih low-level neprijatelja, koji u odmakloj fazi igre djeluju kao smetala, a ne koristan element igre, ponajviše zbog žilavosti koja ih čini spužvama za napade, ali ne pretjerano izazovnim suparnicima. To, dakako, nije element koji kvari ukupan dojam. God of War ostaje ponajbolja ekskluziva za PlayStation 4 i jedan od najbolje odrađenih reboota suvremenog doba.