Blizzard nije mogao izabrati bolji trenutak za izlazak Overwatcha 2. Igrači su se već pomalo zasitili trenutačnih free-to-play pucačina, novog Battlefielda još uvijek nema na vidiku, a i do pojave ovogodišnjeg Call of Dutyja ima sasvim dovoljno vremena za okupljanje zajednice koja će o Overwatchu 2 širiti glas.

Premda će mnogi igrači mjesecima, pa i godinama negodovati zbog modela prema kojem je došlo do smjene, osobno nam se sviđa, a i zvuči sasvim logično. Naime, izlaskom Overwatcha 2, ugašeni su serveri prvog dijela, i jednostavno ga je nestalo sa scene. Da je ostao, zajednica bi bila podijeljena, a ovako, i stari igrači i svježe snage imaju na raspolaganju samo jednu igru, novu, a opet vraški prepoznatljivu.

Upravo je zbog te prepoznatljivosti teško pohvatati razlike u prvih desetak partija, pogotovo jer je sve to već viđeno na nešto drugačiji način, no kasnije postaje očito kako su autori stavili veći naglasak na individualnost, bez obzira kojeg heroja ili ulogu preferirate. Prethodnik je upravo zbog te uštogljenosti bio na zlu glasu, i već se nakon nekoliko minuta u partiji moglo pretpostaviti tko će odnijeti pobjedu. Bolja strana je zato igrala na sigurno, svaki lik svoju ulogu, a lošija gubila volju zbog neizbježnog poraza, i rijetko kad je dolazilo do nekih velikih preokreta.

U Overwatchu 2, s druge smo strane svjedočili nenadanim prevratima i neizvjesnosti u većini partija, što manjim dijelom možemo pripisati priljevu neiskusnih igrača koje veterani nemilosrdno napucavaju, no mišljenja smo da je smanjenje broja članova timova sa šest na pet, i mnogo veća ubojitost likova, čak i onih kojima isporuka velike količine štete u kratkom roku nije primarna namjena, kombinacija kojom je to postignuto.

Dapače, Blizzard se svojski potrudio uvesti svježe igrače u svijet Overwatcha 2, postupno im predstavljajući heroje i načine igranja, pa za otključavanje svega treba odigrati stotinjak mečeva, što je, prema mnogim mišljenjima, pretjerano, ali i nužno, s obzirom na to da će gušteri naletjeti na mahere koji se usavršavaju već godinama.

Uz još naglašeniji stripovski vizualni identitet, koji je prema računicama Blizzarda najprihvatljiviji većini igrača, uvedeni su novi heroji, od kojih nam se posebno dojmila Sojourn, nove mape, kao i novi Push način igranja, koji je vrlo sličan Escortu, s vidnom razlikom.

Umjesto da jedan tim u jednom krugu prati robota do protivničke baze, dok drugi brani, oba se nadmeću u kontroli nad njim, i cilj im je odvesti ga do protivničke baze.

Uz odluku da Overwatch 2 bude free-to-play, developeri su iz igre odlučili ukloniti mrske loot-boxeve i zamijeniti ih sustavom sezona i pratećih propusnica, što su već mnoge slične igre implementirale. Svaka sezona traje devet tjedana i ima vlastitu propusnicu, koja košta desetak eura, i premda je bez nje moguće igrati, ona će omogućiti otključavanje različitih kozmetičkih dodataka, legendarne skinove za oružja, brže sakupljanje iskustva i trenutačni pristup novim herojima, koji će biti periodički uvrštavani. Battle Pass je opcionalan, i prema našem mišljenju, ne radi se o nečemu zbog čega bismo igru okarakterizirali kao pay-to-win, tim više što trud čitavog tima koji je na njoj radio treba naplatiti, i k tome, nešto sa strane i zaraditi. U svakom slučaju, pošteniji model od onog koji koristi Diablo Immortal.

Za kraj moramo spomenuti kako smo razočarani izostankom jednog od osnovnih razloga zbog kojih se Blizzard, prema svojedobno vlastitim riječima, upustio u izradu drugog poglavlja. Riječ je o solo kampanji, koja je toliko zdušno najavljivana i preko koje bismo upoznali taj svijet šarenih likova, no od nje u ovom osnovnom izdanju nismo dobili apsolutno ništa.

Navodno bi trebala biti uvrštena u neko doba iduće godine, što će se vjerojatno i dogoditi, premda sumnjamo da će se taj sretan trenutak dogoditi za nekoliko mjeseci, izglednije je tamo negdje, na jesen.

Kako god bilo, Overwatch 2 zabavan je i privlačan, bilo da ga igrate povremeno s prijateljima, ili se dokazujete među neznancima. Pohvalno je što sadrži sve što se od suvremenog F2P naslova i očekuje, no jednako tako, sva ta poboljšanja, čak i zbrojena, ne izgledaju kao nešto toliko napredno što bi iziskivalo punokrvni nastavak. Zbog toga nam čitava stvar djeluje kao nadograđeni Overwatch, igra koju igramo godinama, i koja je posljednjom zakrpom modernizirana, no Blizzard je punim nastavkom želio pokazati kako su okrenuli novu stranicu tog, sada već, serijala. U svakom slučaju, isprobajte.

Igrano na PC-ju