Prvim pokretanjem Stalkera 2: Heart of Chornobyl imali smo osjećaj kao da smo se vratili dvadesetak godina unatrag. Taj dojam stekli smo desetak dana prije izlaska igre, kada smo je dobili u svrhu recenzije, no stanje u kojem se nalazila više je podsjećalo na starog Stalkera iz 2007. — s groznom optimizacijom i brojnim tehničkim problemima — nego na igru od koje smo imali velika očekivanja. Srećom, ekipa iz GSC Game Worlda reagirala je mnogo brže nego u slučaju originala, pa je igra dobila nekoliko ključnih nadogradnji, što se nastavilo i nakon izlaska, no činjenica je da neke stvari još uvijek traže značajnu doradu.

Baš kao i u originalnom izdanju, ponovo smo ubačeni u Zonu, područje oko nuklearne elektrane u Černobilu koje je nakon dvije nuklearne katastrofe postalo opasna zona prepuna anomalija, ali i artefakata s nadnaravnim svojstvima. Spomenuti artefakti stalna su meta Stalkera, lovaca na dragocjenosti koji unatoč brojnim opasnostima redovito pohode Zonu kako bi iz nje izvukli što je moguće više dragocjenosti i pritom se besramno obogatili. U ovom nastavku nismo bezimeni lovac na blago, već mladić po imenu Skif, koji, nimalo iznenađujuće, već u početku na teži način spoznaje sve opasnosti odabranog zanata i kreće u potragu za osobom koja ga je izdala i pokrala.

Sama Zona je uistinu masivna i prepuna raznolikih okruženja nakrcanih kojekakvim ruševnim zgradama, tvornicama i laboratorijima, kao i ljudskim privremenim postajama, ako ih tako možemo nazvati, što sve odaje dojam živog svijeta. Uistinu, između misija ćemo imati priliku popričati s brojnim likovima koji će nas sve dublje voditi u priču i istraživanje Zone, kao i nabasati na nekoliko frakcija od kojih svaka ima vlastita uvjerenja i filozofiju, što će se svidjeti igračima koji vole otvorene svjetove. Izuzev svega nekoliko NPC-jeva, možda je pomalo šteta što je velika većina njih nepamtljiva i na neki način generički odrađena samo kako bi nam dali naputke za kakav zadatak ili su pak trgovci.

Kad već pričamo o Zoni, moramo spomenuti anomalije od kojih će nas neke, primjerice, trenutno ubiti, dok će nas druge vinuti u nebesa. Premda zvuče zastrašujuće, vrlo brzo ćete ih naučiti raspoznavati i uz malo taktiziranja, mogu biti vrijedan „saveznik“ u borbama protiv raznih protivnika, pogotovo mutiranih čudovišta. Naime, ovi neprijatelji uglavnom napadaju pravocrtno i zalijeću se na nas čim nas ugledaju, pa ih je, uz očit nedostatak pameti, lako namamiti u zamku ili stati na uzvisinu i promatrati ih kako trčkaraju u krug bezuspješno tražeći put do nas.

Ljudski protivnici su pak čudna sorta. Metak u glavu će ih trenutno ubiti, no u tijelo mogu primiti nevjerojatnu količinu štete. Uz to, i kod njih je primjetan nedostatak inteligencije pa će čučnuti nasred poljane ili blesavo stajati na dovratku dok ih ne eliminiramo, no to nadoknađuju iznimnom preciznošću i „šestim čulom“, zbog čega smo vrlo brzo odustali od „stealth“ pristupa. Pozdravljamo njihovo neskriptirano kretanje, no u većini slučajeva nenadanim okretanjem, često neprirodnim, razotkrit će naše pokušaje prikradanja bez obzira koliko ih pomno isplanirali i izvodili.

Jedna od neobičnih mehanika je ona vezana uz RPG elemente. Konkretno, dok streljiva vječito nedostaje, hrane ćete uvijek nalaziti u izobilju. Uzmite u obzir da se nalazite u Zoni, dakle području s kojeg je stanovništvo raseljeno, frakcije i vaši prethodnici su davnih dana pokrali i pojeli sve što su u napuštenim građevinama pronašli, a opet, u ruksaku ćete uvijek imati i previše kobasica, konzervi i kruha.

Za spavanje nismo ni znali da postoji sve dok nam nakon nekoliko sati igranja nije iskočilo kao imperativ. Naknadno smo saznali da uz dovoljno energetskih napitaka spavanje nije ni potrebno, no isto tako može biti korisno ako želite preskočiti noć. Samo pripazite da imate hrane, barem dok je ne nagomilate, jer se uvijek budite gladni. Radijacija je pak stalna prijetnja, za što ćemo morati nabaviti zaštitna odijela ili artefakte koji umanjuju njen učinak, no u slučaju pretjeranog izlaganja pomoći će lijekovi i votka.

Uz sve navedeno, moramo spomenuti i tehničke probleme, a govorimo o onima koji su i sada uočljivi poput rušenja igre, preklapanja tekstura, nemogućnosti završavanja nekih zadataka iako smo sve obavili, umiranja NPC-jeva koji su ključni za nastavak priče, neprirodnih stavova likova i tako redom. Daleko od toga da je Stalker 2 neigriv, no realno gledajući, djeluje nedovršeno. Ne ulazimo u to u kakvim su uvjetima autori radili i iskreno nemamo pojma kolika bi odgoda bila potrebna da se stvari poslože, kako one tehničke, tako i one vezane uz balansiranje nekih elemenata igrivosti, no činjenica jest da ga je uz primjetan nedostatak završne obrade teško preporučiti ikome osim fanovima originala.

Igrano na PC-ju, kod ustupio proizvođač