Iako smo prvi put zaigrali The Callisto Protocol na sam dan izlaska, zbog drugih obaveza stajao je netaknut na Steamu desetak dana, što se pokazalo dobrim. Naime, u tom inicijalnom susretu s ovim horor naslovom, iskusili smo loše, da baš ne kažemo katastrofalne, performanse, i nekoliko rušenja igre, uz napomenu da se sve to odvijalo u malo više od sat vremena. Nakon dvije zakrpe, počeli smo iznova, i očito je da su autori popravili mnogo toga, no tu i tamo primjetno je kako igra kao da zastane na djelić sekunde, no kako kažemo, nije prečesto da bi bilo neigrivo.

Zanimljivo, iako nismo neki veliki ljubitelji horor igara, i u biti se grozimo "jump scareova", svojedobno nam se iznimno svidio Dead Space, a kako je bilo vidljivo već u samom početku igranja The Callisto Protocola, on slijedi njegovu formulu, zbog čega smo smatrali kako će ovo biti još jedna divna avantura za "ubijanje" nekoliko poslijepodneva. S obzirom na to da je na igri radilo podosta originalnih tvoraca Dead Spacea, što objašnjava sličnosti, osmišljanje različitosti vjerojatno je bio njihov najteži zadatak, i upravo su one dio u kojem sve ono dobro pada u vodu.

Izmakni, udari, ponovi

The Callisto Protocol stavlja nas u ulogu Jacoba Leeja, pilota svemirskog teretnog broda, koji tijekom rutinskog leta biva napadnut, i da sad ne prepričavamo sve, naš je junak nepravedno osuđen i poslan u zatvor na Callisto, drugi po veličini Jupiterov mjesec. Kako to obično biva, prije no što se stigne sagnuti po sapun, svi oko njega počinju se pretvarati u groteskna čudovišta i bitka za preživljavanje može početi. Svaka sličnost s Isaacom Clarkeom tijekom prvog susreta s gospodinom Leejem je (kao) slučajna, no činjenica jest da je sučelje minimalističko, indikatorska traka zdravlja nalazi se na vratu glavnog junaka, dok stanje streljiva u oružjima vidimo tek kad ih izvučemo.

Istina, Lee kao primarno oružje u većini slučajeva koristi palicu, no tu dolazimo do onog forsiranja različitosti. Borba se, naime, svodi na čekanje protivnika da nam se približi, izbjegavanje napada u jednu stranu, zamaha i ponavljanja procedure. Malo vježbe i stvar sjeda na mjesto, i sami smo tako mislili, ali vraga! Neki put protivnik nasumično zamahne dvaput zaredom, ako ih je više od dva, nema izgleda da iz borbe izađete bez oštećenja, a ako se u priču uključi neprijatelj koji vas gađa iz daljine, onda ste u gabuli. Tim više što, osim na njih, morati paziti i na okruženje koje predstavlja opasnost samo za sebe.

Doduše, okruženje možete rabiti i u vlastitu korist zahvaljujući GRP-u, u biti gravitacijskom oružju kojim protivnike možete baciti u bezdan ili na okolne šiljke, što izgleda i zvuči krvavo, a ako to scenografija dozvoljava, uzeti i obližnji eksploziv, te ga zavitlati u grupu nesretnika. Nažalost, GRP, kao i sva oružja, nije svemoćan, pa je razumna zaliha streljiva za ostala oružja itekako poželjna, a to možete raditi i na za to predviđenim mjestima, što košta, ali vrijedno je malo više istraživanja i njuškanja. Kad već govorimo o okruženju, autore moramo pohvaliti za raznovrsnosti, ali i pokuditi zbog nesuvislog načina spremanja napretka.

Puste želje

Naime, kao i skoro svaka slična igra, The Callisto Protocol koristi automatsko snimanje pozicije na kontrolnim točkama. Ako u svrhu istraživanja skrenete u neku od okolnih soba, sukobite se s nekoliko čudovišta, pokupite sve što ima i vratite se na kontrolnu točku, prijašnje stanje neće biti pregaženo, što u prijevodu znači da ako poginete prije idućeg snimanja na drugom mjestu, morat ćete sve ponoviti iznova, što je realno glupo, jer je riječ o sporednim aktivnostima, a ne praćenju glavne priče. Kada bi barem ručno snimanje postojalo… Čekajte, pa postoji, ali kopira stanje snimljeno na posljednjoj kontrolnoj točki. Kao da ga ni nema.

Možda smo od The Callisto Protocola očekivali previše, nadajući se kako će developeri ponovno napraviti "magiju" kakvu su izveli u Dead Spaceu, no činjenica jest da nakon igranja imamo osjećaj kako smo se više ljutili na šlampavu borbu i kontrole, nego uživali u atmosferi koja je, kako smo rekli već u uvodu, odlična. Nemamo ništa protiv takve vrste igara, gdje nas sve može ubiti, ali nismo ni za to da sve što nam izgleda grafički impresivno i malo nas je prisjetilo na neki stari hit, automatski proglasimo valjanim. The Callisto Protocol to definitivno nije, tim više što ispada da je sva medijska galama bila usmjerena prema promoviranju tog naslova kao "duhovnog" nasljednika Dead Spacea, što smo, kao i mnogi, i sami "progutali", no daleko je to od spomenute legende.

Igrano na PC-ju