Prema istraživanju objavljenom u časopisu Nature Astronomy, Jupiter je u svojoj „mladosti“ bio znatno drugačiji planet - otprilike dvostruko veći nego danas, s magnetskim poljem 50 puta jačim od sadašnjeg. Istraživanje pokazuje da je 3,8 milijuna godina nakon formiranja prvih krutih tijela u Sunčevom sustavu, ovaj plinski div još uvijek bio u procesu kontrakcije iz svog prvobitnog napuhanog stanja.

Otkriće je proizašlo iz proučavanja Jupiterovih unutarnjih satelita, posebice Amalteje i Tebe (ako niste čuli za njih, nije strašno, do sada ih je otkriveno 95 komada, a sigurno ih ima još…). Ova tijela nose gravitacijske otiske svoje prošlosti, kada je mjesec Io prolazio kroz jovijanski sustav tijekom planetarne mladosti.

Dok je Io migrirao prema Jupiteru, prolazio je kroz orbitalne rezonancije s manjim mjesecima. Ti gravitacijski susreti gurnuli su Amalteju i Tebu u njihove trenutne nagnute orbite, ostavljajući dokaze o početnom položaju Io-a kada je primordijalni disk nestao.

Orbitalna analiza otkriva da je Io započeo svoje putovanje na udaljenosti približno 1,6 do 1,9 puta većoj od trenutnog Jupiterovog radijusa. Budući da bi Io bio zarobljen blizu unutarnjeg ruba Jupiterovog plinskog diska, ovo mjerenje pruža izravan uvid u veličinu mladog planeta.

Istraživački tim iskoristio je načelo očuvanja kutne količine gibanja za rekonstrukciju Jupiterovih drevnih dimenzija. Njihovi izračuni pokazuju da je Jupiter izvorno imao između 2 i 2,5 puta veći radijus od trenutnog.

Ovaj masivni mladi Jupiter generirao je ogromno magnetsko polje koje je na površini planeta doseglo približno 21 militeslu, u usporedbi s današnjom vrijednošću od oko 0,4 militesle.

Ključni nalazi studije su da je Jupiterov primordijalni radijus bio 2-2,5 puta veći nego danas, magnetsko polje bilo je približno 50 puta jače, a akumulirao je 1,2-2,4 Jupiterove mase materijala svakih milijun godina. Također je i period rotacije planeta bio je značajno brži od današnjeg 10-satnog dana.

Razlog Jupiterove enormne veličine leži u procesu formiranja divovskih planeta kroz akreciju jezgre. Nakon što je Jupiterova stjenovita jezgra dosegla kritičnu masu, pokrenula je period nakupljanja plina koji je napuhao mladi planet. Novonastali div bio je vruć i još uvijek je sjajio od energije svog formiranja.Tijekom milijuna godina, Jupiter se stezao pod vlastitom gravitacijom, istovremeno zračeći svoju prvobitnu toplinu. Ovo smanjivanje nastavilo se dugo nakon što je okolna solarna maglica nestala.

Jupiterova rana evolucija imala je značajne posljedice za cijeli Sunčev sustav. Masivna veličina planeta i snažno magnetsko polje utjecali su na formiranje manjih svjetova u unutarnjem Sunčevom sustavu jer je njegov gravitacijski doseg mogao raspršiti asteroide i komete (Hvala!).