Svemirski teleskop James Webb već gotovo godinu i pol snima duboki svemir i oduševljava svojim fotografijama, dok na temelju njegovih snimki znanstvenici gotovo svakodnevno dolaze do novih otkrića. Jedan od takvih nedavnih slučajeva nema veze s dubokim svemirom, već s našim kozmičkim "susjedstvom" – plinovitim divom Sunčevog sustava, Jupiterom. Webb je, naime, svojom kamerom koja snima u bliskom infracrvenom spektru (NIRCam) snimao ovaj planet, a fotografije su otkrile nešto dosad neviđeno – veliku ekvatorijalnu mlaznu struju.

Svemirska meteorologija

Astronomi Jupiter i njegove oblake proučavaju već desetljećima, no tek kada su upotrijebili ovaj instrument otkrili su novu karakteristiku njegove atmosfere. Snažna i brza mlazna struja kreće se oko ekvatora brzinom od oko 515 km/h (dakle dvostruko brže od uragana kategorije 5 na Zemlji), široka je oko 4.800 kilometara i smještena je u višim slojevima atmosfere od dosad poznatih oblaka i njihovih struktura.

Na priloženim slikama ova je struja istaknuta svjetlijim nijansama, a podaci pokazuju da se nalazi na 25 do 40 kilometara iznad oblaka Jupitera, u njegovoj nižoj stratosferi. Usporedbama istodobnih snimki s Hubblea i Webba stručnjaci su uspjeli izraditi "trodimenzionalnu mapu" Jupiterovih vjetrova u atmosferi i vidjeti kako u njoj nastaju konvektivne oluje u ekvatorijalnom području.

"Iznenađujuće mi je što, nakon godina praćenja Jupiterovih oblaka i vjetrova iz brojnih zvjezdarnica, još uvijek imamo mnogo za naučiti o Jupiteru, a značajke poput ove mlazne struje mogu ostati skrivene, sve dok ove nove slike nisu snimljene NIRCam-om 2022. godine", kaže Leigh Fletcher sa sveučilišta u Leicesteru, jedan od autora znanstvenog rada o ovom otkriću, objavljenoga u časopisu Nature Astronomy.

Astronomi sada najavljuju nastavak promatranja Jupitera svemirskim teleskopom James Webb, kako bi točnije odredili visinu novootkrivene mlazne struje i pratili njezine promjene kroz vrijeme: "Jupiter pokazuje kompliciran, ali ponovljiv obrazac vjetrova i temperatura u svojoj ekvatorijalnoj stratosferi, visoko iznad vjetrova u oblacima i izmaglicama mjerenih na ovim valnim duljinama. Ako je snaga ove nove mlazne struje povezana s tim oscilirajućim stratosferskim uzorkom, mogli bismo očekivati da će mlaz znatno varirati tijekom sljedeće 2 do 4 godine – bit će zaista uzbudljivo testirati ovu teoriju u godinama koje dolaze", zaključuje Fletcher.