Astronomi tvrde da su pronašli svježe dokaze da je naša galaksija Mliječni put (pa time i mi na Zemlji koji smo njen dio…) „suspendirana unutar goleme praznine koja iskrivljuje naša opažanja kozmosa“. Radikalni prijedlog, nastao analizom odjeka Velikog praska, sugerira da naša galaksija možda lebdi u regiji od dvije milijarde svjetlosnih godina koja je 20 posto manje gusta od prosjeka.

Ako se rezultati pokažu točnima, mogli bi pomoći astronomima pronaći pravu starost našeg svemira i ponuditi rješenje za jedan od problema u kozmologiji - neslaganje poznato kao Hubbleova napetost, koje označava da se daleki svemir širio sporije u prošlosti nego što se bliski svemir širi danas.

Tijekom prošlog desetljeća, kozmologija je bila uvučena u rastuću krizu jer su opažanja Hubbleovog svemirskog teleskopa i kasnije James Webba sugerirala da se svemir širi različitim brzinama ovisno o tome gdje astronomi gledaju. Trenutno postoje dvije standardne metode za utvrđivanje brzine širenja.

Prva metoda uključuje proučavanje malih fluktuacija u kozmičkom mikrovalnom pozadinskom zračenju, drevnom ostatku prvog svjetla svemira proizvedenog samo 380.000 godina nakon Velikog praska. Ova metoda omogućila je astronomima zaključiti brzinu širenja od otprilike 67 kilometara u sekundi po megaparseku, što se blisko slaže s predviđanjima standardnog modela kozmologije.

Druga metoda - mjerenje bližih udaljenosti s pulsirajućim zvijezdama zvanim Cefeidi - vratila je zagonetno visoku vrijednost za Hubble konstantu od 73,2 kilometara u sekundi po megaparseku. Ovo neslaganje dovoljno je da potpuno proturječi predviđanjima standardnog modela kozmologije. Astronomi su predložili mnoga objašnjenja razlika u mjerenjima, uključujući odbacivanje tamne energije i tamne materije u potpunosti.

Ova anomalija mogla bi biti specifična za naš „kozmički kvart“, sugeriraju sad astronomi. Potencijalno rješenje za ovu nedosljednost je da je naša galaksija blizu centra velike, lokalne praznine. To bi uzrokovalo da materija bude povučena gravitacijom prema višoj gustoći praznine, što dovodi do toga da praznina postaje praznija s vremenom. To bi učinilo lokalno širenje unutar praznine bržim nego što je u gušćim, udaljenijim regijama kozmosa.

Ideja da bi naš dio svemira mogao biti manje gust od drugih dijelova javila se u 1990-ima, kada su istraživači pronašli manje galaksija u našem lokalnom svemiru nego što su očekivali. Daljnja istraživanja potkrijepila su ova opažanja, ukazujući da naša galaksija možda je u centru regije poznate kao lokalna rupa ili KBC praznina.

Prema mjerenjima istraživača, 100 puta je vjerojatnije da živimo u kozmičkoj praznini nego u regiji prosječne gustoće. Sljedeći korak bit će usporedba njihovog modela praznine s drugim modelima da vide koji najbolje odgovara povijesti širenja svemira. Također će trebati istražiti prilagodbe standardnog modela kozmologije, uključujući odbacivanje pretpostavke da je materija ravnomjerno distribuirana kroz svemir.