Bilo zbog ozljede glave ili poremećaja kao što je tumor na mozgu, sve više ljudi uronjeno je u promijenjena stanja svijesti, jedva komuniciraju ili uopće ne reagiraju na vanjske podražaje. Procijeniti razinu svijesti osoba u komi ili u stanju budnosti bez reakcije nije nimalo jednostavno, no sad su stručnjaci Sveučilišta u Montrealu osmislili novi klinički protokol koji uključuje tri koraka: elektroencefalograme (EEG), generatore zvuka i - terapeutske klaunove. Oni, su naime sudjelovali u procesu dizajna zvuka, kao neka vrsta pokusnih kunića, tako što su sa sonificiranim EEG-om komunicirali u simuliranom medicinskom okruženju, glumeći osobe u komi. 

Sedam EEG karakteristika

S tehnološke strane najzanimljiviji je dio koji se odnosi na povezivanje EEG-a i generatore zvuka. Naime, sedam EEG karakteristika, odnosno sedam načina na koje neuroni međusobno komuniciraju, kanadski su istraživači povezali s različitim glazbenim instrumentima i ulogama. Na primjer, fronto-parijetalna funkcionalna povezanost predstavljena je zvukovima drvenih puhača, koji postaju glasniji ili tiši kako se signal pojačava ili smanjuje. Odnos između alfa i theta valova proizvodi zvukove klavira i harfe, dok odnos između beta i alfa valova stvara zvukove sintesajzera.

Liječnici se tako mogu usredotočiti na određeni aspekt "glazbe" kako bi odredili status određene EEG karakteristike kod pacijenata i procijenili opće stanje njihova mozga slušajući proizvedenu zvučnu sliku.

Fluktuacija svijesti

"To je vrlo ljudski, čak umjetnički pristup, u kojem se električna aktivnost mozga pretvara u zvuk; ritam glazbe mijenja se s fluktuacijama u stanju svijesti", objašnjavaju istraživači. "Čak i kad su pacijenti u onome što je nekad bilo poznato kao vegetativno stanje, čak i kad možda nema znakova budnosti, postoje povremeni treptaji svijesti. Kvantificiranjem tih trenutaka možemo prilagoditi skrb i ciljati pacijente koji bi se mogli oporaviti."

Ovi podaci mogu pružiti informacije o tome kad pacijenti doživljavaju trenutke budnosti. Naime, kad razina svijesti osobe postaje čujna, obitelji znaju da je to najbolje vrijeme za interakciju s njom. "Kad mozak svijetli samo nekoliko minuta svaki dan, kontakt postaje to značajniji", kažu istraživači.

Protokol je zasad testiran na samo dva neverbalna pacijenta s teškim oštećenjem mozga pa se učinkovitost tehnike u procesu oporavka pacijenata tek treba dokazati daljnjim kliničkim istraživanjima. No, vjeruju istraživači, potencijal je ogroman to više što se postupak lako može provesti i kod kuće, daleko od bolnica.