Biti produktivan bez napora, ugodno je stanje svijesti koje je na cijeni u biznisu, umjetnosti, istraživačkom radu, obrazovanju..., zapravo svugdje gdje se drži do kreativnosti. Laboratorij za istraživanje kreativnosti Sveučilišta Drexel prvi je koristio tehnologiju neuroimaginga ne bi li se otkrilo kako mozak dolazi do tog željenog stanja kreativnog zanosa.

Otpuštanje kontrole

Studija je pratila moždanu aktivnost povezanu s džez improvizacijama, a nalazi objavljeni u časopisu Neuropsychologia otkrivaju da stanje kreativnog zanosa uključuje dva ključna faktora: iskustvo koje generira željenu vrstu ideja i "otpuštanje kontrole" kako bi se ovaj proces odvijao s malo ili nimalo svjesnog nadzora.

Rezultati istraživanja pokazali su još nešto: kreativni zanos najbolje se postiže vježbom i stjecanjem stručnosti u određenom području, ne nužno glazbenom ili umjetničkom nego i matematičkom, programerskom ili bilo kojem drugom.

Hiperfokus i autopilot

Psiholog Mihaly Csikszentmihalyi svojedobno je kreativni zanos, odnosno flow, definirao kao "stanje u kojem su ljudi toliko uključeni u aktivnost da se čini da im ništa drugo nije važno; iskustvo toliko ugodno da će ga ljudi nastaviti činiti čak i uz veliku cijenu." A iako se zanos našao u fokusu stotina bihevioralnih istraživanja, ne postoji konsenzus o čemu je zapravo riječ i kako funkcionira.

Jedni misle da je riječ o stanju visoko usredotočene koncentracije ili hiperfokusa koji isključuje druge misli i vanjske smetnje. Alternativna teorija kaže da kroz godine intenzivne prakse mozak razvija specijaliziranu mrežu za automatsku proizvodnju određene vrste ideja, uz malo svjesnog napora. Izvršna kontrolna mreža opušta svoj nadzor tako da se glazbenik može "pustiti" i dopustiti specijaliziranoj mreži da radi na "autopilotu". 

Rezultati EEG testiranja

Istraživači su ove konkurentske teorije kreativnog zanosa testirali snimanjem elektroencefalograma visoke gustoće (EEG) kod 32 tehnički različito potkovana džez gitarista. Svaki je glazbenik improvizirao je na šest pjesama uz programiranu pratnju bubnjeva, basa i klavira. Glazbenu kvalitetu zapisa ocijenila su četiri džez kritičara, a istraživači su analizirali EEG svih svirača.

Pokazalo se kako su glazbenici s više sviračkog iskustva češće i intenzivnije zapadali u stanje zanosa od glazbenika s manje iskustva. Iz toga bi se moglo zaključiti kako stručnost omogućuje kreativni zanos, ali to ne znači da je stručnost jedini faktor u tom procesu.

EEG je naime pokazao da je stanje zanosa povezano s povećanom aktivnošću u slušnim i dodirnim područjima lijeve hemisfere uključenim u slušanje i sviranje glazbe. Zanos je povezan i sa smanjenom aktivnošću u gornjim frontalnim vijugama mozga, području izvršne kontrole. To je u skladu s idejom da je kreativni tok povezan sa smanjenom svjesnom kontrolom.  

'Grijanje stolca'

Sve to zapravo znači, kažu istraživači, da se produktivna stanja zanosa mogu postići vježbanjem, u skladu sa starim teorijama "grijanja stolca" te aksioma da iza svakog uspjeha stoji "10 posto talenta i 90 posto rada".

"Želite li moći tečno prenijeti svoje zamisli, prije opuštanja vježbajte glazbene ljestvice, rješavajte matematičke zadatke ili bilo što drugo, od računalnog kodiranje do pisanja romana", savjetuju istraživači podsjećajući na riječi velikana džeza Charlieja Parkera: "Moraš naučiti svirati instrument. Zatim vježbaj, vježbaj i vježbaj. A onda, kad se napokon popneš na binu, zaboravi sve to i samo se pusti."