Indeks tjelesne mase desetljećima je korišten kao primarni alat za procjenu tjelesne težine i zdravstvenih rizika, sve se više suočava s kritikama stručnjaka koji zagovaraju njegovo napuštanje i zamjenu preciznijim metodama.

Glavni prigovor ovom indeksu koji se izračunava jednostavnom formulom temeljenom na visini i težini, jest njegova nesposobnost razlikovanja masnog tkiva od mišićne mase. To dovodi do značajnih pogrešaka u procjeni, pa tako mišićave osobe mogu biti pogrešno klasificirane kao pretile, dok osobe s normalnim indeksom mogu imati opasno visoku razinu visceralne masti oko unutarnjih organa (tzv. skinny fat tip), što predstavlja značajan zdravstveni rizik.

Usput, sportski liječnici, bilderi, dizači utega i drugi iz sportova s naglašenom mišićnom hipertrofijom ovo već desetljećima tvrde i odavna su napustili indeks tjelesne mase kao pokazatelj bilo čega.

Nadalje, kritičari ističu da je indeks razvijen na temelju podataka prikupljenih isključivo od bijelaca europskog podrijetla, zbog čega nije jednako primjenjiv na druge etničke skupine koje imaju različite tjelesne kompozicije i distribuciju masti pri istom ITM-u.

Kao odgovor na nedostatke ITM-a, stručnjaci predlažu niz alternativnih mjernih pokazatelja koji pružaju detaljniji i točniji uvid u zdravstveno stanje pojedinca. Jedna od najistaknutijih alternativa je omjer struka i visine (WHtR), koji se pokazao znatno boljim u predviđanju rizika od kardiometaboličkih bolesti poput srčanog i moždanog udara te dijabetesa. Mjerenjem opsega struka i njegovim stavljanjem u odnos s visinom, ovaj pokazatelj izravno procjenjuje količinu abdominalne, odnosno visceralne masti, koja je ključni faktor rizika. Prema smjernicama, opseg struka ne bi trebao prelaziti polovicu visine osobe. Ova metoda je jednostavna za primjenu, ne zahtijeva složenu opremu i daje relevantnije podatke o centralnoj pretilosti, koja je usko povezana s kroničnim bolestima.

Osim omjera struka i visine, spominju se i druge sofisticiranije metode, poput dvoenergetske apsorpciometrije X-zraka (DEXA), koja se smatra zlatnim standardom za analizu sastava tijela jer precizno mjeri postotak masti, mišića i kostiju. Iako je iznimno točna, njezina primjena ograničena je visokom cijenom i slabom dostupnošću izvan specijaliziranih medicinskih ustanova. Stoga se kao praktična i učinkovita alternativa za širu populaciju nameće upravo omjer struka i visine.

Prijelaz s indeksa tjelesne mase na sveobuhvatnije metode procjene ne bi samo omogućio liječnicima točniju identifikaciju pacijenata pod rizikom, već bi i pojedincima pružio realniju sliku o vlastitom zdravlju, usmjeravajući fokus s puke tjelesne težine na važnost raspodjele masnog tkiva i cjelokupnog tjelesnog sastava.