Prvi emoji stvoreni su u Japanu krajem devedesetih kako bi se skratilo vrijeme i podaci potrebni za sricanje riječi. Od tada su ove male "slikovne riječi" postale dio modernog diskursa, koje se koriste za dijeljenje viceva, izražavanje emocija ili dodavanje začina razgovoru. No, iako bi računalu moglo biti lakše slati i primati emojije umjesto riječi, to zahtijeva malo više truda od nas običnih smrtnika.

Dodatni korak obrade

Novo istraživanje sugerira da većina ljudi može lako razumjeti emoji kada izravno zamjenjuje riječ, poput ikone za automobil umjesto riječi "auto", ali nam treba oko 50 posto više vremena da shvatimo ikonu. Malo kašnjenje vjerojatno postoji jer naši umovi tumače te slike kao slike, a ne kao riječi jer to zahtijeva dodatni korak obrade, tvrde autori studije objavljene u časopisu Computers in Human Behavior.

Kao prvo, naš mozak mora prepoznati sliku ispred naših očiju, a zatim tu sliku moramo povezati s riječju. Ako samo pročitamo riječ, bit ćemo brži. To zvučati očito, ali iznenađujuće je malo istraživanja urađeno o tome tumačimo li emojije kao slike ili kao riječi, posebno kad se koriste kao izravne zamjene za formaliziraniji jezik.

Njemački eksperiment

Kako naš mozak čita rečenice s emojijima, zanimalo je istraživače koji su proveli online istraživanje čitanja s izvornim njemačkim govornicima. U eksperimentu su sudionicima prikazivane rečenice, riječ po riječ. Kad bi pročitali jednu, prikazala bi im se druga riječ, a ponekad bi pojedine riječi bile zamijenjene emotikonom. 

Mjereći vrijeme čitanja, istraživači su otkrili da je većina ljudi sposobna točno razumjeti rečenice s emotikonom koji zamjenjuje riječ, iako im treba oko 350 milisekundi duže nego kada rečenica sadrži samo riječi: 456 milisekundi za riječi i 804 milisekundi za emoji.

Još je impresivnije kad se riječ zamijeni ikonom koja označava drugu riječ istog izgovora, poput slike miša glodavca koji označava računalni miš ili slike palme koja predstavlja dlan. Ljudskom umu treba samo oko 900 milisekundi dulje da shvati što to znači.

To znači da je naš mozak sposoban izvući cijeli leksikon riječi koje zvuče slično, a koje bi mogle odgovarati slici koju vidimo prije nego što odaberemo najprikladniji homofon, istozvučnu riječ koja se različito piše, a jednako izgovara.

"U prvom koraku događa se vizualna konceptualna aktivacija", objašnjavaju autori. "Ako ovaj korak nije dovoljan za generiranje smislenog iskaza, dohvaćaju se fonološke informacije iz leksičke cjeline kako bi se pristupilo dodatnim značenjima."

Tumačenje ovisno o kontekstu

Na temelju ovih nalaza, autori rada tvrde da se emojiji tumače na način ovisan o kontekstu. Na primjer, ako je riječ izravno zamijenjena emotikonom, naš se mozak ne trudi izvući potpuni leksički prikaz izvorne riječi, uključujući njenu zvučnost. Ali ako je riječ zamijenjena emotikonom koji samo zvuči kao riječ, onda se u obradu podataka uključuje mozak. 

Zanimljivo, sudionici testa koji i inače često koriste emotikone, odgovarajuće emojije čitaju brže od drugih ispitanika no kad je riječ o iščitavanju homofonskih emojija, svi su ispitanici bili podjednako brzi, bez obzira na to koliko se često i inače služe emotikonima. 

Bit će zanimljivo vidjeti mogu li buduća istraživanja replicirati ove nalaze na većim skupinama i u različitim jezicima. Lingvistica Tatjana Scheffler s Njemačkih studija sa Sveučilišta Ruhr Bochum sličnu studiju planira provesti sa shizofreničarima jer mnogi od njih imaju poteškoća u identificiranju nedoslovnih značenja.