Lupkanje tipki pisaćeg stroja ispunjavalo je užurbanu redakciju lista Polet u Savskoj 5, dok su novinari jurili protiv vremena kako bi ispunili svoje rokove. Na stolu su zvrndali moderno dizajnirani Iskrini telefoni. Zrak nabijen elektrikom entuzijazma, ideja i mladosti mogao je, da se nekako uhvatio, napajati energijom omanju ulicu.

Unisov TBM I IBM-ov Selectric

Bilo je to kasnih sedamdesetih ili ranih osamdesetih godina, kad se list stvarao na pisaćim strojevima, uglavnom na malim žutim Unisovim TBM de Luxe mašinama. Samo su daktilografkinje pisale na IBM Selectricu, elegantnom stroju s izmjenjivim "golf lopticama". Poznati "ding" na kraju svakog retka podsjećao ih je da vrijeme istječe. Nije tako bilo samo u Poletu, već svugdje po svijetu. "Redakcija 1980. bila je mjesto za plave ovratnike. Bila je bučna od zveckanja pisaćih strojeva i teleprintera... Znao si kad je netko završio priču jer bi je doslovno istrgnuo iz svog pisaćeg stroja i viknuo 'Kopija!' Klinac koji je radio kao dostavljač odnio bi priču uredniku." Tako u knjizi "Smrt i život američkog novinarstva" Robert W. McChesney i John Nichols opisuju tadašnje redakcije.

Kad se profesor i povjesničar lati tipkovnice

Od tih davnih analognih vremena žurnalizma u Poletu ostale su ideje i teme koje su provocirale, odzvanjale kod čitatelja, a ponajviše uznemiravale ondašnje političke institucije. Pola stoljeća kasnije još uvijek se o tome raspravlja, a kad se sudionik tih vremena, bivši novinar, danas profesor i povjesničar, lati laptopa, nastane knjiga koja je nedavno promovirana u Zagrebu: "Zlatno doba raspada komunizma" autora Željka Krušelja u izdanju "Edita".

Na promociji nove knjige o Poletu, dok se razglaba o značaju tog lista, slobodama, naprednim idejama koje je, nažalost, progutalo bespuće političke zbiljnosti, razmišljam o ritmičnom kuckanju tipki pisaćeg stroja, šuštanju papira i mirisu svježe tiskarske boje koji su nekada definirali redakciju. Danas su neki drugi prostori iste namjene ispunjeni gotovo bešumnim laganim tapkanjem tipkovnica i blagim odsjajem računalnih ekrana. Prijelaz s analognog na digitalno novinarstvo ne predstavlja samo promjenu alata, već temeljnu transformaciju u načinu na koji su se vijesti prikupljale, tekstovi osmišljavali, stranice tiskale i na kraju distribuirale u snježnim uvjetima do prodajnih mjesta ili, u slučaju Poleta, u ruke kolportera ondašnje zemlje.

Analogno doba: Promišljeno i opipljivo

U doba analognog novinarstva svaka je priča započinjala umetanjem praznog lista papira u pisaći stroj. Svaki pritisak tipke bio je dobro promišljen, sročen prije nego što je prst udario tipku, a svaka pogreška zahtijevala je fizičku korekciju premazivanjem tekućinom ili potpuni ponovni početak. Ovaj metodičan proces prirodno je poticao pažljivo razmišljanje prije nego što se riječi stave na papir. Nije bilo copy/paste, delete i svih danas nezamislivih kratica da se što prije producira tekst. Fizička ograničenja analognog novinarstva stvorila su poseban proces, danas nezamisliv mladoj generaciji novinara. Ljepota analognog novinarstva ležala je u njegovoj opipljivosti, ne samo fizičkoj na papiru, već i metafizičkoj u odnosu između novinara i urednika te cijelog hladnog pogona koji je u pozadini tehnički izvodio proces stvaranja novina.

Tehnologija u pčelinjaku stvaralaštva

Na ovakvo nostalgično razmišljanje potaklo me pitanje na koje nemam odgovor jer ga tražim već duže vrijeme. Poznajem iz tih vremena dične i mudre koji su stvarali Polet i pitam se kakav bi medijski proizvod bio da je nekim svemirskim čudom u taj pčelinjak stvaralaštva izvanzemaljac donio današnju tehnologiju. Bi li se kroz bitove i bajtove projicirala ista energija, iste ideje? Kako bi tadašnji urednici reagirali na mogućnost da se nešto lansira u hipu, dok je misao još nezavršena, nepromišljena jer je prevladala munjevitost elektronske produkcije? Bi li elektronika bitno povećala obim istog kvaliteta? Stotine takvih pitanja naviru mi već dugo vremena i ne odnose se samo na “Polet” vec i sve druge readcije tih vremena.

Digitalna revolucija: Brzina i klikovi

Moderno digitalno novinarstvo djeluje u bitno drugačijem univerzumu. Priče se sastavljaju gotovo automatski, pametni telefoni služe ne samo kao snimači događaja i istraživački alati, nego kao konstantni, gotovo kiberaparat za transfuziju informacija izravno u napisani tekst. Nedvojbeno su digitalni alati demokratizirali novinarstvo na neviđene načine. Svatko s internetskom vezom može pristupiti ogromnim bazama podataka, provjeriti činjenice i objavljivati sadržaj globalno. Platforme društvenih medija omogućuju trenutno širenje najnovijih vijesti, dok sustavi za upravljanje sadržajem omogućuju trenutna ažuriranja i ispravke. Pritisak da se brzo objavi ponekad može zasjeniti pažljivu provjeru činjenica koja je bila ugrađena u analogni tijek rada.

"Moderna redakcija je antiseptična"

Jednostavnost digitalnog objavljivanja dovela je do ogromne količine sadržaja, uglavnom kvalitetom nemjerljivog s ondašnjim analognim novinarstvom. Dok smo stekli neviđenu brzinu i doseg, izgubili smo dio kontemplativne prirode tradicionalnog novinarstva. Digitalni alati nude moćne mogućnosti pretraživanja i analize podataka, ali slučajna otkrića koja su proizašla iz prirode ljudske znatiželje i osobnih interakcija i doživljaja koji su ih inspirirali su izgubljena. Nisam samo ja nostalgičan: "Zvuk redakcije bila je naša glazba. Kad bi utihnula - kad bi pisaći strojevi stali - znali ste da se događa nešto veliko. To se više ne događa. Moderna redakcija je antiseptična u usporedbi", napisao je Ben Bradlee, bivši izvršni urednik Washington Posta u memoaru "Dobar život".

Nestali otkucaj srca vijesti

Budućnost novinarstva nastavlja se razvijati s novim tehnologijama i platformama. Umjetna inteligencija i virtualna stvarnost nude nove načine pričanja impresivnih priča. Ipak, bit novinarstva ostaje nepromijenjena: ljudska težnja da se otkrije istina i podijele priče koje su važne. Upravo kako je to radila i stvarala redakcija Poleta, lista koji je dosad s pravom, zbog svoje društvene i kulturološke važnosti, koja daleko nadilazi puko izdavaštvo, dobio čak dvije znanstveno-publicističke knjige.

Ova, upravo izdana, autora Željka Krušelja dragocjen je dokument analognih vremena novinarstva i njegovih vrijednosti koje su danas nepovratno izgubljene. Ili kako je to napisao profesor George Brock: "Digitalno novinarstvo nije promijenilo samo zvuk u redakcijama već i sam otkucaj srca vijesti."