Gene Roddenberry je bio vojni pilot u Drugom svjetskom ratu, civilni pilot nakon toga, zaposlenik policije u Los Angelesu, scenarist za TV i humanist. Njegova najpoznatija ostavština je svakako serijal Zvjezdane staze, koji je počeo kao niskobudžetni crno-bijeli (kasnije sezone su snimane u boji) SF koji se emitirao u nedjeljna jutra na američkoj televiziji krajem 60-tih. Usprkos sada kultnom statusu, serija nije u svoje doba bila naročito gledana. Također, s obzirom na sva tehnička i financijska ograničenja svoga vremena, te tjedni ritam pisanja scenarija za epizode, ove su uvelike varirale kvalitetom, znanstvenom utemeljenošću i produkcijskom vrijednošću, tako da mnoge od njih i tada i sada, gledano s odmakom od pola stoljeća, izgledaju kao čisti kemp.

Čuveni Isaac Asimov je u svojoj kritici tada nove SF serije prigovorio da je sa znanstvene strane u mnogim slučajevima to šuplje do bola. Scenarist ST: TOS-a, Gene Roddenberry, odgovorio mu je da se slaže s njime, ali da se radi o ograničenjima koja proizlaze iz produkcijskih uvjeta i tempa koji serija mora slijediti. Na koncu je Asimov u kasnijem članku povukao neke svoje zamjerke, te je na nekim epizodama bio i znanstveni savjetnik u seriji.

Ono što su Asimov i mnogi drugi prepoznali kod Zvjezdanih staza je njihova univerzalna humanistička poruka. U centru svake epizode, bez obzira kakav zaplet bio i o kakvom se svemirskom ili fizikalnom ili nekom drugom problemu radi, nalaze se osobe i njihovi međusobni odnosi i odnosi osobe prema društvu. Smiju li tehnički napredne civilizacije štititi druge, manje napredne u toj mjeri da ih štite i od svakog kontakta s drugim civilizacijama koje bi im mogle nanijeti zlo? Postoji li ljudskost u drugima, različitima od nas formom i običajima i trebamo li je i do koje mjere poštivati? Koliko je sličnosti među svim razumnim bićima makar se ona fizički činila posve međusobno različitima? Dokle trebamo ići da bismo zaštitili sav drugi i drugačiji život od onoga koji poznajemo?
Koliko, primjerice, smisla ima primarna direktiva (prime directive) kada je u svakoj drugoj epizodi prvo pravilo Zvjezdane flote koje bude prekršeno?

Ima smisla, jer govori o idealima kojima trebamo težiti i kad ih se ne možemo uvijek pridržavati jer govori o nama, o tome što želimo biti i kakvi želimo biti. A u izvornom kanonu Zvjezdanih staza, ciljevi su bili možda visoko postavljeni, ali dohvatljivi.

Međutim, kako dalje odmičemo, u težnji da od kultnog statusa serijal dobije i onaj komercijalne uspješnice, u njega se uvode elementi koji ga sve više udaljuju od njegovih osnova. Spin off Deep Space 9 je tako otišao u mistiku i religioznost za koju Roddenberry kao zakleti ateist nije vidio nikakvog mjesta ni smisla u svijetu i svjetovima budućnosti, a s raskošnijom produkcijom težište se počelo pomicati ka akcijskim zapletima umjesto više filozofskim pitanjima umotanim u okvir svemirskog kaubojca. JJ Abramsov „reboot“, oba filma, nemaju više nikakve veze s filozofijom izvornih Zvjezdanih staza, a najnovija serija – Star Trek: Discovery, kojoj su emitirane prve dvije epizode premda formalno poštuje kanon i ne ide u stranputicu „ributanja“ praktički je odustala od svega što čini serijal dječje naivnim kempom visokih ideala. S raskošnijom produkcijom (i to bitno raskošnijom) od svih dosadašnjih serijala prihvatila je i filozofiju koja je totalna suprotnost izvornim Zvjezdanim stazama i koja je posve prilagođena današnjem prevladavajućem senzibilitetu.

Likovi, oni glavni, ginu kao da gledamo lošiju verziju Igre prijestolja, ne vode se visokim idealima poput Jean Luca ili kapetana Kirka već životinjskim nagonima i emocijama koji dovode do krivih odluka s katastrofalnim posljedicama, a komunikacija s „drugima“ se svodi na seriju sukoba pa „kome šaka, kome kapa“.

Istraživačka Zvjezdana flota tako je postala borbena flota i to će, čini se, biti do kraja čitave prve sezone koja će čitava biti jedna priča umjesto formata gdje su pojedinačne epizode zaokružena pripovjedna cjelina.

Iskreno, nemam pojma hoće li barem s komercijalne strane ST: Discovery biti uspjeh. U sadržajnom smislu serija, pak, nastavlja trend podilaženja onime što producenti smatraju najširim mogućim zahvatom u potencijalnu „demografiju“ gledatelja, ali ovakvi kompromitirajući kompromisi obično ne uspijevaju zadovoljiti ni iskonske ljubitelje ni privući nove. Za akcijski SF, ST: Discovery je jednostavno predosadan, a za ljubitelje izvornog serijala toliko je odmaknut od osnova da ga je teško prepoznati.