Noć kad sam vidio klingonske sise
Da je bilo po najavama s kraja prošle i početka ove godine, Discovery bi bio revolucionaran iskorak Zvjezdanih staza, hrabri odlazak where no man has gone before. U stvarnosti – ne baš.

Zadnja epizoda prije stanke u emitiranju Star Trek: Discoveryja, dala nam je priliku vidjeti nešto što do sada nikada nismo – klingonske sise.
Istina, trajalo je to nanosekundu, ali muški mozak hardverski prilagođen prepoznavanju baš tog uzorka uspio ih je detektirati. Predmetne su, pak, nekakve umjetne, sive, nemaju veze s Klingonkama kakve pamtimo iz prethodnih nastavaka serijala, a koje su, ako zanemarimo činjenicu da im općenito govoreći trebaju usluge eksperata estetske-stomatologije, bile komadi.
U Discoveryju Klingonci, pak, i muški i ženski ne liče na Klingonce iz prethodnih nastavaka (u oiginalnoj seriji s kraja 60-tih Klingonci, pak, uopće nisu imali maske i izgledali su jednako Zemljanima) već je izgled kombinacija Coppolinog Drakule i Nosferatua. Sve što je na Klingoncima u zadnjih 30-tak godina bilo impresivno nestalo je, a dobili smo frfljavce koji pod maskama i s umjetnim zubalima pokušavaju izgovarati abnormalno dugačke dijaloge na klingonskom. S mukom, naravno.
Stoga, ni gore spomenute sise, nisu pretjerano zanimljive same po sebi, ali su zanimljive kao alatka koju producenti serije koriste za lažno reklamiranje serije kao „provokativne“ i koja razbija „tabue“ kao niti jedna do sada u čitavoj franšizi.
Formalno gledano, serija na velika vrata uvodi likove koji su otvoreno homoseksualne orijentacije, što je kao (u 2017.?) „revolucionarno“ i mutne federacijske kapetane i gore navedene – klingonske sise, a sve bez ikakve stvarne veze s radnjom.
U stvarnosti, ništa od ovoga ni je revolucionarno, kao što ni lažne sive klingonske sise nisu sise. Sve skupa podsjeća na epizodu Alana Forda u kojoj neko svratište organizira „gastronomsku tombolu“. Zapravo, tko izvuče dobitak, ima pravo jesti, a ostali gosti svratišta – gladuju. Formalno, tombola je održana, dijeli se klopa, dakle – radi se o gastronomskoj tomboli. Istina je pak da se radi o davanju jela samo sretnima, ostali gladuju.
Tvorci i producenti Discoveryja pobrinuli su se tako da im se formalno ne može prigovoriti zbog lažnog oglašavanja. Je li se u seriji pojavljuje homoseksualni par? Pojavljuje se. Jesu li tu nagurani bez veze s radnjom i svrhom i samo zato da bi se zadovoljile ranije najave da će se serija baviti i „tim“ temama? Jesu, pa što onda?
Ima li „seksa“ i „golotinje“? Ima, brate, pogledaj ovu posljednju emitiranu epizodu „Into the Forest I Go“ – aj sad reci da nema seksa, ako imaš obraza? Jedino što su i taj „seks“ i ta „golotinja“ tu da se formalno zadovolji najava, a radnja je kakva jest.
Neki moji dragi prijatelji i poznanici koji gledaju seriju smatraju da se po njoj pljuje jer je previše „realna“, a publika je prizemna.
Seriju, na žalost, nakon što sam pogledao sve izašle epizode, ne da ne mogu proglasiti realnom, nego najispraznijom od svih Star Trek serija s rupama u priči koje može i malo dijete vidjeti.
Discovery je, ukratko, jedna velika prevara, ako i zanemarimo činjenicu da odbacuje kanon i povijest ST-a, iako nije, tobože, „reboot“ kao (takođe isprazni) JJ Abramsovi filmovi.
Dok je izvorni Star Trek uvijek bio otvoreno ili prikriveno subverzivan i propaganda budućeg egalitarnog komunističkog društva (nasuprot tadašnjoj Americi), Discovery je militarističko, a politički korektno (za društveni trenutak u SAD-u u kojem se snima) govance koje bi htjelo biti „provokativno“ i to sa umjetnim sisama.
Kad nam ih niste dali dok još nisu bile sive i zombijevske, a dok su Klingonke bile komadi, niste trebali ni sada.