Sportaši bez priznanja
Profesionalno igranje mnogi ne smatraju pravim sportom, no je li to doista opravdano?
Na ovogodišnjem Bug Future Showu održan je panel: “Kristalna kugla legendi hrvatskog ICT-ja – život u 5G eri”. Lamentiralo se, među ostalim, o situacijama gdje su 5G mreže najpotrebnije, a osobito zanimljive informacije iznosio je panelist Boris Sakač, savjetnik za informatiku u Međunarodnom olimpijskom odboru, koji je opisao jednu od njih. Radi se o sportskim natjecanjima, gdje se na relativno malenom prostoru – stadionu – nalazi nekoliko desetaka tisuća korisnika, koji istodobno surfaju Internetom, dopisuju se s prijateljima, šalju fotografije i videa, streamaju uživo za story na Instagramu; ukratko, izuzetno opterećuju mobilnu mrežu i postojeću infrastrukturu. Postavilo se pitanje o mogućem utjecaju eSportsa na cjelokupnu pripremu informatičkih sustava za nadolazeće Olimpijske igre, no tu je Sakač otvoreno izrazio skepsu. Nije izrekao da natjecanja u igrama poput Rocket Leaguea i Counter-Strike: Global Offensivea ne mogu predstavljati značajno dodatno opterećenje računalne i mrežne infrastrukture – s više od 50 godina iskustva u sistemskoj administraciji i razvoju informatičkih sustava, čovjek znade previše da bi se upuštao u takve nebuloze, unatoč tome što mu svijet igara nije nužno blizak. Rekao je, međutim, kako postoji veliki otpor uvođenju igara u natjecanja poput Olimpijskih igara, zbog uvriježenog stava da “pravi” sport podrazumijeva to da natjecatelji odmjeravaju svoje fizičke sposobnosti, a ne samo umne. Zbog toga, primjerice, Olimpijske igre ne priznaju šah kao pravi sport, unatoč brojnim (i zasad neuspješnim) kampanjama da se on uvrsti u službeni program.
