Tko određuje koje su lažne i krive vijesti, a koje su prave?

Facebook, kažu jedan od najdražih CIA-inih i NSA-ovih alata, najavio je da će na svaki način obeshrabriti propagacija lažnih vijesti. Problem je jedino tko pljevi prave od lažnih?

Drago Galić ponedjeljak, 4. rujna 2017. u 12:40

Nakon desničarskog divljanja u američkom gradu Charlottesvillu gdje je jedna osoba ubijena, a par desetaka teže i lakše ozlijeđeneo, šef CloudflareaMatthew Prince odlučio je uskratiti hosting Daily Stormeru, neonacističkom webu koji je kod njih imao svoje stranice. U javnom pismu koje je poslao svojim zaposlenicima priznao je da se radilo o osobnom ćefu, da su mu se nacisti smučili i da ih više nije želio trpiti na svom servisu i da je totalno arbitrarno i suprotno svojim uvjerenjima o neograničenoj slobodi govora odlučio najuriti Daily Stormer. Također, rekao je, to nije u redu kada jedna privatna osoba zahvaljujući svojoj moći, odnosno vlasništvu nad servisom za hosting može donositi takve dalekosežne odluke.

Na drugoj strani, pak, imamo Facebook Zuckerberga (koji, vjerovali ili ne, najavljuje da bi se mogao kandidirati za američkog predsjednika na idućim izborima), a koji su najavili da su počeli proces koji bi trebao destimulirati propagaciju lažnih vijesti na Facebooku na jednostavan način što će im izbiti tzv. „monetizaciju“. Ovo znači da stranice koje redovito dijele lažne novosti (po odluci Facebooka) neće moći kupiti oglase. Isto tako će širenje ovih vijesti po Facebooku algoritmima biti usporeno do razine puzanja, pa ako vam baš neki prijatelj ne pošalje neku takvu vijest kao poruku ili na vaš zid, mala je vjerojatnost da ćete je ikada vidjeti.

Za razliku od Princea iz Cloudflarea koji smatra da njegova odluka o efektivnom cenzuriranju po arbitrarnim osnovama nije dobra, Facebook i Zuckerberg se uopće ne ispričavaju. Dapače, smatraju svoju odluku društveno korisnom i objašnjavaju kako se ne radi o cenzuri, već plijevljenju „stvarno“ lažnih vijesti, a koje su kao takve označene od strane AP-a i  Snopesa koji služe kao „fact-checkeri“ – oni koji provjeravaju istinitost vijesti.

Kako se AP do sada nije pretjerano bavio provjeravanjem „istinitosti“ tuđih vijesti (a, kažu zlobnici, ni svojih vlastitih) za sada nema posebnih prigovora na njih, ali za Snopes koji se time bavi, kritičari su izvukli par primjera za koje smatraju da je sam Snopes podbacio i sam bio u krivu.

Zanimljivo je da Facebook ne koristi termin „fake news“ već „false news“ jer smatraju da se ovaj prvi totalno izlizao i da više ništa ne znači (posebno nakon dolaska Trumpa na vlast u Americi koji u svojoj beskrajnoj tiradi tvitova sve vijesti, ljude, novinske kuće i događaje koji mu se ne sviđaju masovno stavlja u kategoriju „fake news“).

Bez obzira zovemo li nešto krivim ili lažnim vijestima, ostaje pitanje – tko provjerava provjeravatelje? Naime, velike novinske kuće „od formata“ i „s imenom“ u zadnjih par desetljeća su se same blamirale bezbroj puta u prenošenju vijesti za koje se ispostavilo i to vrlo brzo, a ne nakon vremenskog i povijesnog odmaka, da su bile lažne u cijelosti ili barem djelomice, odnosno, da su ako ništa, donosile jednostrane vijesti koje su namjernim ili slučajnim izostavljanjem svih činjenica također bile netočne, odnosno lažne.

Ovo ide od izvještaja o famoznom „oružju za masovno uništenje“ pa do recentnijih izvještaja o „provali ruskih hackera u američku centralu“ koju je objavio Washington Post krajem prošle godine, a za koju se vrlo brzo ispostavilo da:

a)      Nije bilo nikakve provale hackera u centralu u Vermontu
b)      Da je provaljeno u privatni prijenosnik jednog od zaposlenika u centrali
c)       Da nema nikakvog dokaza da se radi o ruskim hackerima
d)      Da sigurnosni propust nema nikakve veze s centralnom niti ju je ciljao niti američku električnu mrežu kako je glasila vijest

Ukratko, radilo se o tome da je jedan od zaposlenika na svom laptopu „popio“ virus. A Washington Post, novine „od formata“ i „s imenom“, iz toga su iskonstruirale priču koja sa stvarnošću nema veze.

CNN, također jedna od najvećih svjetskih informativnih kuća, također je imala problema s objavljivanjem neprovjerenih i netočnih (zovite ih „fake“ ili „false“ vijestima, kako vam drago), ali možete biti sigurni da AP i Snopes niti Facebookov algoritam njihove vijesti neće usporiti niti na bilo koji način učiniti nedostupnima.

Ukratko, premda je raspoloženje diljem svijeta takvo da obični konzumenti pozdravljaju zauzdavanje lažnih vijesti, ostaje problem, kojega je Cloudflareov direktor svjestan, a Facebook i njegov vlasnik autistično nesvjesni – da se radi o arbitrarnoj odluci vlasnika medija koju pokušava predstaviti kao općedruštveno korisnu i vrhunski objektivnu, a ne kao svoj vlastiti hir.

Valja imati na umu i da kada države poput Kine ili Irana same cenzuriraju vijesti i informacije, tada se govori o totalitarizmima, premda se u slučaju bilo koje države može govoriti o legitimitetu koji proistječe iz pojma takozvanog društvenog ugovora (implicitnog dogovora građana države sa svojom državom). U ovom, pak, slučaju, naddržavnog entiteta kao što je Facebook koji trenutno ima milijarde korisnika, a s kojima nikakva vrsta ugovora koji se tiče pridržavanja bilo kakvih građanskih ili političkih vrijednosti nije sklopljena, i gdje se informacije cenzuriraju pod opravdanjem odvajanja „krivih“ od „pravih“ vijesti i to na osnovi odluke jednog čovjeka, koji zastupa praktički sam sebe i bez ikakvog demokratskog legitimiteta, nitko ni ne pomišlja govoriti i totalitarizmu.