Krenimo od osnova, a to je dodatna oprema. Osim ploče, u pakiranju ćete dobiti četiri crna SATA kabela, Y razdjelnik za spajanje RGB traka, običan dulji fleksibilni SLI mostić (dakle, ne HB mostić kakav Nvidia preporučuje za SLI na G-sync monitorima), zaštitnu pločicu za stražnje konektore, metalnu značku za ukrašavanje kućišta te nekoliko adaptera za lakše spajanje kabela s kućišta na odgovarajuće pinove na ploči.

Sama ploča izgleda prilično atraktivno, pogotovo ako volite crnu i sivu boju. Gornji dio oko procesora prekriven je crnim hladnjacima sa sivim plastičnim oklopom koji izgledom podsjeća na nekakvu metalnu leguru. Ista se kombinacija materijala koristi i za hlađenje čipseta na donjem dijelu ploče. MSI je sa slično stiliziranim elementima ukrasio prednje krajeve PCIe konektora. Svi ti ukrasni i rashladni elementi imaju RGB LED osvjetljenje, no s velikim softverskim ograničenjem – MSI-jeva aplikacija ne može kontrolirati odvojeno boju elemenata, već svi imaju jednaku boju. Povrh toga, nije moguće konfigurirati vlastite boje, već nam je dostupno sedam tvornički definiranih boja.

U kontekstu osvjetljenja treba spomenuti da je MSI odlučio osvijetliti i konektore ventilatora. Svih šest konektora ima crvene i zelene LED-ice, koje se pale zavisno o tome je li na konektor spojen 4-pinski ili 3-pinski ventilator. Samim time, ako želite da svi elementi na ploči svijetle jednako, a imate 3-pinske ventilatore, morat ćete odabrati zeleno osvjetljenje hladnjaka, odnosno crveno ako imate PWM ventilatore.

Tri puta M.2

Ploča ima metalni oklop na utorima za memoriju i duge PCIe kartice. Oklop na memorijskim utorima tu je radi šminke, jer se svija i ne dodiruje plastični utor, a oklop na PCIe utorima pravo je ojačanje. Podržan je SLI s dvije kartice, odnosno CrossFire do tri kartice, s time da u tom slučaju dva donja PCIe x16 utora dijele dostupne PCIe 3.0 CPU-a po pola – 4 naprema 4. Ploča se može pohvaliti vrlo izdašnom podrškom za memorijske množitelje pa je kod Core procesora serije 7000 podržana brzina do 4.133 MHz, a za stariju seriju 6000 do 3.600 MHz. Prvi PCIe utor ujedno je i primarni utor za grafiku, a solidno je odmaknut od utora za memoriju i procesora, što olakšava instalaciju hladnjaka.

Dobiveno mjesto iskorišteno je za ugradnju M.2 utora. Još dva utora istog tipa nalaze se iznad i ispod drugog PCIe x16 utora. Gornji čak ima i metalni oklopčić koji bi trebao pridonijeti hlađenju. U sve je njih moguće istovremeno ugraditi SSD-ove pa čak ih spojiti i u RAID polje. Doduše, postavlja se pitanje koliko to ima smisla raditi ako znamo da su svi ti konektori spojeni na čipset, a da je čipset na procesor povezan vezom maksimalne propusnosti 4 GB/s. Naravno, podržana je i ugradnja novih Optane memorija.

Ploča nudi dovoljno USB 2.0, 3.0 i 3.1 internih konektora, no s vanjskim konektorima malko je siromašnija, što ne bi trebao biti problem ako imate kućište s četiri ili više prednjih USB konektora. Integrirani audio izveden je s dva ALC1120 kodeka što dosad još nismo imali prilike vidjeti. Sve Z270 ploče koje smo dosad vidjeli imale su samo jedan takav čip te dodatno pojačalo koje bi se pobrinulo za bolje slušalice. MSI-jeva logika bila je da će neki igrači željeti istovremeno slušati dva izvora zvuka na dva odvojena uređaja za reprodukciju zvuka – primjerice, puštati glazbu na zvučnike, a slušati zvukove iz igre preko slušalica. Ako se ubrajate u takve, Z270 Gaming M7 jedina je ploča koja to može bez ugradnje dodatnih zvučnih kartica ili korištenja USB headseta.

Killer, ali ne i Intel

Usprkos činjenici da je riječ o dosta skupoj ploči, Gaming M7 ima samo jedan mrežni konektor, iza kojeg stoji Killerov gigabitni kontroler E2500. Killerovi mrežni kontroleri dosta su razvikani kao savršeno rješenje za igrače, no u pogledu kompatibilnosti i sirovih performansi, Intelovi su ipak bolje rješenje. Za većinu korisnika performanse dva rješenja bit će jednake, no onaj tko treba maksimalnu kompatibilnost bolje neka odabere ploču s Intelovim mrežnim čipom. Ploča straga ima i svjetleću tipku za resetiranje postavki BIOS-a, kao i posebni USB konektor koji omogućuju flashanje BIOS-a čak i kada na ploču nije prištekano ništa osim napajanja.

S obzirom na to da je riječ o jednoj od skupljih MSI-jevih Z270 ploča, Gaming M7 poprilično je obdarena u kontekstu overklokiranja. U gornjem desnom kutu ploče imamo klasični ekran za dijagnostiku i kontakte za mjerenje napona te četiri LED-ice za brzu dijagnostiku. U donjem desnom kutu ploče nalaze se tipke za uključivanje i resetiranje računala te neuobičajeni dodatak – tipka koja je ujedno i potenciometar, a kojom kontroliramo razinu automatskog overklokiranja. Presmiješno je što vrijednost potenciometra ide do 11, što je homage kultnoj komediji iz 1984. godine “This is Spinal Tap”. Film je snimljen kao dokumentarac o metal bendu Spinal Tap, koji svira toliko glasno da im gitarska pojačala imaju skalu do 11, a ne do 10. A svi znaju da je 11 glasnije od 10, zar ne?

S instalacijom MSI-jeva softvera Command Center postaje jasnije kako radi potenciometar. MSI-jevi inženjeri za svaki su procesor kompatibilan s overklokiranjem razradili sedam kombinacija postavki (da, neke vrijednosti na skali do 11 namjerno su izbačene) kojima procesor, ali i memoriju možemo overklokirati prema stupnjevima. Postavke napona su kao i obično dosta agresivne pa se, primjerice, može dogoditi da je računalo naizgled stabilno, ali da procesor pod visokim opterećenjem, koje gura sve jezgre, automatski smanjuje takt kako bi se zaštitio od pregrijavanja.

Command Center nudi i punu ručnu kontrolu nad svim overklokerskim opcijama, uključujući i sve latencije memorije. Jednaka razina kontrole je, naravno, dostupna u BIOS-u pa se Gaming M7 nameće kao odličan izbor, kako za iskusne overklokere, tako i za početnike koji se u početku namjeravaju oslanjati na automatsko overklokiranje pomoću potenciometra.