Ne, ovdje nije riječ o šamaranju kakvo prakticiraju ulični brijači u Delhiju, oni majstori zanata koji lice i glavu svojih mušterija tretiraju kao ritam-sekciju u indijskom orkestru, već o pažljivo doziranim, nježnim dodirima s potencijalno dubokim učincima na moždanu drenažu:  znanstvenici su napokon pronašli način kako da nježno tapkanje po obrazima “prodrma” sivu tvar našega mozga.
Doslovno.
U jednoj od onih studija koje na prvu zvuče kao uvod u new-age wellness ritual s Instagrama, istraživači su pokazali da lagana, mehanička stimulacija lica kod pokusnih životinja može dramatično poboljšati drenažu moždanog likvora, što bi moglo imati značajnu ulogu u prevenciji neurodegenerativnih bolesti.

Glava pod pritiskom

Mozak, premda čvrsto zaklonjen unutar lubanje, nije nimalo statičan. U njegovim su dubinama i duž njegovih ovojnica stalno u pokretu različite tekućine, uključujući likvor - cerebrospinalnu tekućinu (CSF) koja ispire otpadne molekule, poput amiloida-beta i tau proteina, notorno povezanih s Alzheimerovom bolešću. No, s godinama ovaj sustav „unutarnjeg čišćenja” postaje sve manje učinkovit. A upravo tu na scenu stupa - lice.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Washingtonu osmislili su jednostavan uređaj koji, poput robotične ruke kozmetičara, tapka i masira lice i vrat miševa te majmuna s precizno doziranom snagom. Nije riječ o masaži lica i glave šamaranjem kakva se nudi kod indijskih uličnih brijača, već o pažljivo kontroliranoj, ritmičkoj mehaničkoj stimulaciji kože lica i vrata – bez pljeskanja, bez krckanja i bez ulja koja mirišu na začinski dućan iz Delhija. Pokreti su blagi i ujednačeni, a cilj im je aktivirati površinske limfne žile koje odvode višak tekućine i metaboličkog otpada iz mozga. koji potiču površinske limfne žile ispod kože. Ubrzo su primijetili da se protok likvora ubrzava, a mozak efikasnije čisti.

Rezultati, koji su nedavno objavljeni u časopisu Nature, pokazuju da mehanička stimulacija povećava limfnu drenažu i poboljšava otjecanje otpadnih tvari iz mozga. Štoviše, kod starijih životinja, kod kojih je ovaj proces inače znatno usporen, takva stimulacija vraća limfni tok na razinu mladih jedinki. Drugim riječima, blago milovanje po obrazima moglo bi imati daleko dublje i značajnije neurološke implikacije nego što smo to uopće mogli zamisliti.

Lice kao portal prema limfnim čvorovima

Ključni novitet otkrića nije samo u tome da stimulacija kože potiče kretanje tekućine – to se i prije pretpostavljalo – već u identificiranju novog puta kojim likvor izlazi iz mozga kroz površinske limfne žile lica i odlazi prema submandibularnim (podčeljusnim) limfnim čvorovima. Drugim riječima, pokazalo se da lice – to poznato poprište rumenila, bora i mimike – ima i jednu vrlo konkretnu, prozaičnu funkciju: ono služi i kao svojevrsni limfni izlog kroz koji mozak izbacuje smeće.

Taj izlazni put nije bio posve nepoznat, ali ga se dosad smatralo sporednim. Nova istraživanja, međutim, jasno pokazuju da upravo površinske žile lica mogu igrati ključnu ulogu u regulaciji moždane drenaže. Još važnije, ta se funkcija održava čak i u starijoj dobi, što je rijetkost u svijetu bioloških sustava koji s godinama redovito gube efikasnost.

Ova spoznaja otvara vrata ideji da bi buduće terapije – umjesto da ciljanju duboko u mozak – mogle početi upravo na njegovoj najizloženijoj točki: licu. Nježna stimulacija lica i vrata, bilo ručna ili uz pomoć specijaliziranih uređaja, potencijalno bi mogla reaktivirati ili pojačati taj prirodni sustav odvodnje. Nema puno terapijskih intervencija koje u teoriji mogu započeti s jagodicama prstiju, a završiti smanjenjem rizika za Alzheimerovu bolest. Ova bi mogla biti jedna od rijetkih.

Zašto je važno izbaciti amiloid-beta?

• Kad je amiloid-beta prisutan u malim količinama, to i nije neki  problem, ali kad se počne zadržavati i gomilati – tada zabava prestaje. Ovaj protein prirodno nastaje u mozgu, ali ako ga se ne ukloni pravovremeno, nakuplja se u plakove koji ometaju normalnu komunikaciju među neuronima.
• Takvi plakovi su jedan od glavnih patoloških znakova Alzheimerove bolesti. Studije su pokazale da njihovo rano nakupljanje prethodi vidljivim simptomima demencije i može godinama „tiho“ oštećivati mozak. Zato su svi mehanizmi koji potpomažu čišćenje tih tvari – poput glimfatskog protoka – od iznimne važnosti u prevenciji i potencijalnoj terapiji bolesti starije dobi.

Wellness mozga bez lavande i ambijentalne glazbe

Ono što ovu studiju čini posebno intrigantnom nije samo mogućnost razvoja pasivne terapije za ozbiljne neurodegenerativne bolesti, već i otvaranje vrata prema sasvim novom pristupu održavanju moždane svježine. Ideja da se uz pomoć jednostavnog uređaja – ili čak ručne masaže – može potaknuti sustav koji čisti mozak, bez kemije, struje ili kirurških zahvata, zvuči gotovo predobro da bi bilo istinito. No sada postoji i konkretan fiziološki mehanizam koji to podupire.

Što je glimfatski sustav?

• Glimfatski sustav (engl. glymphatic system) je ključni način na koji mozak čisti samog sebe.
• Riječ je o mreži kanala unutar mozga kroz koje cerebrospinalna tekućina ispire otpadne tvari – uključujući toksine, mrtve stanice i proteine koji se povezuju s Alzheimerovom bolešću.
• Ime „glimfatski” dolazi od spoja riječi glia (glija stanice koje podržavaju neurone) i limfatski (jer podsjeća na limfni sustav u ostatku tijela).
• Taj sustav postaje posebno aktivan za vrijeme dubokog sna, pa nije slučajno da se kronična neispavanost sve više povezuje s neurodegeneracijom.

Umjesto lavande, zvončića i tibetanskih zdjela, ovdje je dovoljno nekoliko promišljenih, mehanički preciznih pokreta po koži lica. Bez misticizma, ali s potencijalno vrlo konkretnim rezultatima. Otvara se prostor za razvoj neinvazivnih terapija koje bi bile tihe, ugodne i dostupne – poput beauty tretmana za moždanu kanalizaciju.

Naravno, važno je spustiti loptu na zemlju: sve je još uvijek u fazi istraživanja na životinjama. No s obzirom na anatomske sličnosti u površinskom limfnom sustavu između ljudi i drugih primata, logično je pretpostaviti da će se sličan učinak jednog dana moći potvrditi i kod ljudi. Pritom je ključno naglasiti – ne radi se o šamaranju po obrazima u stilu energičnog brijača iz Mumbaija, nego o fino doziranoj stimulaciji. Jer koliko god simpatično djelovalo, samoinicijativno šamaranje neće magično očistiti hipokampus – barem ne u znanstveno potvrđenim dozama.

Senzorna gimnastika i tehnologija budućnosti

Osim što otvara vrata novim terapijskim pristupima, ovo istraživanje pridonosi razumijevanju složenih interakcija između kože, živčanog sustava i limfnog sustava. Čini se da tijelo na dodir ne reagira samo na emocionalnoj razini, nego i na vrlo konkretan fiziološki način, koji uključuje aktivaciju čitavih sustava.

U tom smislu, lice postaje ne samo mjesto izraza, već i ulazna točka za modulaciju moždane homeostaze. Ne bi bilo iznenađenje ako se u skoroj budućnosti pojave uređaji koji kombiniraju blage masažne tehnike s biofeedbackom, infracrvenim senzorima i neurostimulacijom, a sve s ciljem – pročišćavanja mozga.

Dok se to ne dogodi, vjerojatno će biti dovoljno barem malo smanjiti stres, prošetati, odspavati kvalitetno – i ne zgroziti kada netko spomene masažu lica. Jer čini se da vaš pas ili mačka dobro znaju što rade kada vam se umiljavaju i nude da im protrljate lice i glavu: možda samo žele dobro drenirati svoj likvor i spriječiti preranu demenciju.  Iza toga se, kako se čini, krije više nego što vidimo na prvi pogled.